Završilo je ljeto, ove godine prepuno kulturnih događanja, pa je naš grad dobio upečatljivo mjesto na tom ljetnom kulturnom dužobalnom rasporedu.
Za ovu priliku osvrćemo se na jedan festival budući da je bio jubilaran - bila je to deseta "Musica Appassionata". Njezina voditeljica, producentica za klasičnu glazbu u HNK Šibenik, operna pjevačica Nera Gojanović programom je - a publika svojim odazivom - pokazala da itekako ima smisla organizirati koncerte klasične glazbe, iako oni poslovično prolaze slabije medijski i javno zapaženi od ostatka kulturne ponude.
Tako je, rekli bismo, oduvijek.
No jubilarna "Musica Appassionata", potpomognuta sad već stalnom publikom i osvježena lokacijama izvedbe poput šibenskih tvrđava, dokazala je da - zaista ima smisla...
- Meni je jasno da manji postotak ljudi ima afinitet i znanje o klasičnoj glazbi i da se to inače odražava na brojnost publike na koncertima, i da sve ovisi i o zvučnosti imena, premda ima sjajnih pa i fenomenalnih glazbenika koji nemaju tzv. zvučno ime. No nikad nisam posumnjala u to da kad se pokrene jedan ovakav festival kakav smo mi u HNK pokrenuli prije 10 godina - a vjerujte, najteže je bilo početi - da neće ostvariti dug i uspješan život. Prvih deset godina vodi nas u tom smjeru... Samo treba napraviti dobar izbor izvođača i svaki put ponuditi nešto novo. Ima puno izuzetnih glazbenika, samo je pitanje mogu li i žele li doći. U početku su dolazili na poziv, a sad ima puno glazbenika koji nam se sami javljaju tijekom cijele godine.
To oko klasične glazbe i Šibenika... kao da postoji neki raskorak između festivala "Musica Appassionata" i ostatka godine, čak ne oko kvalitete programa nego oko posjećenosti. Što se to zbiva da se za Festival traži karta više, a da u sezoni na koncert dođe recimo malo ljudi...?
- Po meni je ta situacija čudna. Imamo taj ljetni festival, njegovi koncerti su izvanredno posjećeni, ljudi dolaze ciljano, posjećenost je i više nego zadovoljavajuća! Kad se sve to preseli u kazalište, premda su koncerti jednako dobri, publika izostaje. Računam da bi u gradu veličine Šibenika trebalo biti barem stotinjak konzumenata koncerata klasične glazbe, no to se ne događa. Premda, u teatru s oko 300 sjedećih mjesta i stotinjak ljudi u gledalištu izgleda loše, poluprazno... nekmoli kad ih nema ni sto, a najčešće nema. Meni kao glazbeniku jasno je da nije lako napuniti dvoranu našeg teatra, i bilo bi idealno kad bi se za više koncerata koristili manji, ali jednako lijepi i funkcionalni prostori poput gradske vijećnice ili foajea kazališta, ili sutra puno komornijeg prostora "Odeona". Vijećnica zahtjeva dodatnu organizaciju jer je izvan naše kuće, to je jasno, ali na tome možemo poraditi. Ja se, svakako, ne mogu pomiriti s mišlju da klasična glazba ovdje nikoga ne zanima jer to bi bio poraz kulturnog identiteta grada. Uostalom, naš grad se u posljednje vrijeme diči upravo kulturnim programima i manifestacijama pa je i zato takva tvrdnja besmislena i štetna. Šibenik ima publiku za klasičnu glazbu - to tvrdim!
Ovo su ljeto u programu "Musica Appassionata" šibenske tvrđave bile hit. I ne samo da su dokazale da Šibenik ima publiku za klasiku nego su dale novu dimenziju "Appassionati" - a i ona njima...
- Ove godine smo prvi put ostvarili tu suradnju. Kad sam slagala program za "Appassionatu" znala sam da bi dva koncerta iz tog programa divno zasjala na nekom novom prostoru, evo, na tvrđavama... To sam prvo predložila ravnateljici Maji Trlaji pa kad se složila, s prijedlogom smo krenuli prema Tvrđavi kulture. Tamo sam naišla na izuzetno profesionalnu i pozitivnu atmosferu svih ljudi s kojima sam bila u kontaktu, napose s ravnateljicom Goranom Barišić Bačelić, koja je odmah prihvatila ideju za koncert Stefana Milenkovića i Rohana Da Silve. Drugi projekt, "Zvijezde pod zvijezdama", smjestili smo na Barone. Strepila sam od Sv. Mihovila jer tamo je ipak više od tisuću sjedećih mjesta i mojoj sreći nije bilo kraja kad sam vidjela prepuno gledalište. Vidite da se sve može!
Vrijeme leti, jedna je "Appassionata" završila, što li će biti iduće godine?
- Ja sam već složila program. Mogu samo reći da ćemo promijeniti mjesto završnog koncerta, bit će to projekt Večer uz mjuzikl, planiramo ga na Tvrđavi Barone.
Ne više u Muzeju grada?
- Ne više. Postoji problem klimatizacije, ove godine ne znam je li bilo teže publici ili nama izvođačima i to više ne možemo ponoviti. Koncert je najviše sličio na tursku kupelj...
A koncertna sezona koja je pred nama?
- I ona je već složena, jednako kao i iduća "Appassionata". Program će obznaniti kuća, ja ću samo reći da ćemo, evo na Valentinovo, dovesti sad već miljenicu šibenske publike Jelenu Radan.
Mali glazbeni laboratorij s Gordanom Pavić
Jeste li zadovoljni vlastitom karijerom, ne mislim pritom samo na to što s vama Šibenik ima stručnu osobu koja se bavi upravo koncertima klasične glazbe, već i na karijeru operne pjevačice, ovdje u Šibeniku?
- Vrlo sam zadovoljna, najprije zato što sam pjevala u svim hrvatskim nacionalnim kućama, na važnim ljetnim festivalima, što sam ostvarila lijepe profesionalne i koncertne uspjehe. Kod pjevača, odnosno glazbenika, vam je kao kod sportaša... Moraš stalno pjevati, nastupati, da bi ostao u kondiciji.
Što pripremate?
- Mali glazbeni laboratorij s Gordanom Pavić uvijek sprema nešto novo! Imamo već niz projekata koje smo osmislili i koje rado izvodimo, kao Večeri hrvatske glazbene baštine, gospela, filmske glazbe... da ne nabrajam. Jesmo, odličan smo tandem i u tu se u dobru suradnju često uključuju Krešimir Stražanac ili Martina Klarić. Sjajno nam ide...
Je li važno imati u tom poslu nekoga poput pijanistice Gordane Pavić?
- I više nego važno! Upoznale smo se 2002., ona je sjajna pijanistica, vrlo sposobna i vrijedna, istančanog glazbenog ukusa i izvanredne suptilnosti. Nakon 15 godina radimo potpuno spontano, valjda smo se toliko upoznale i srodile u tim godinama zajedničkog rada da kad izađemo na scenu kao da smo jedno... Ima u gradu sjajnih glazbenika ali prava je sreća kad ti s nekim - kako se to danas kaže - tako "klikne" i kad se tako dobro nađete u poslu poput našega.
