Najprestižnija nagrada za pjesništvo u rukama Šibenčanina Ivana Klarića: ‘Njegov pjesnički glas je snažan i autentičan, a stil gotovo endemičan‘

Šibenski književnik i odvjetnik Ivan Klarić dobitnik je ovogodišnje, 43. Nagrade "Tin Ujević", a uručena mu je jučer u Vrgorcu, u rodnom mjestu kultnog pjesnika upravo na dan njegova rođenja.

Nagrada Tin Ujević ustanovljena je 1980. godine i smatra se najprestižnijom nagradom za pjesništvo u Hrvatskoj, a Klarić ju je dobio za svoju najnoviju zbirku poezije "Magnitute" objavljenu prošle godine u izdanju Naklade "Bošković" iz Splita.

-Moja deseta zbirka "Magnitude" govori o našim unutarnjim, metafizičkim stanjima, stanjima koja mi, nažalost, u modernom vremenu brzine i površnosti, zaboravljamo. Treba nadograditi jedan kamen na suhozid tradicije i onda to predati drugima – izjavio je Ivan Klarić, nakon uručivanja nagrade, za HRT.

U književnosti se pojavio 2006. godine kada mu je objavio prvu zbirku pjesama "Ruže i ništavilo", ali je ubrzo počeo pisati i romane. Klarić, posljednjih godina živi i radi u Italiji, no iako izvan kruga materinskog jezika, nastavio je, možda još intenzivnije, pisati i objavljivati. Do sada je objavio dvadesetak pjesničkih zbirki i romana.

Nagradu "Tin Ujević" dobio je u konkurenciji s još 52 autora. Nakon što mu je uručena nagrada, Klarić je, u izjavi za medije kazao kako je Tin Ujević jedan od njemu najbližih hrvatskih pjesnika.

-Svojim metafizičkim stilom dotakao je najtananije strune u svima nama. On je najveći majstor i najveći metafizički tragatelj kojeg smo imali. Izrastao je u jednoj kulturi, ali ju je nadvisio postavši univerzalni genije – rekao je Klarić za HINU.

U obrazloženju Nagrade "Tin Ujević", povjerenstvo u sastavu Ivan Babić, Lidija Bajuk i Krešimir Bagić, istaknulo je kako su u Klarićevim "Magnitudama" "objavljena 102 teksta, najviše je pjesama pisanih slobodnim stihom, potom pjesama u prozi, a pojave se gdjekad i tekstovi koji nalikuju na lirske glose ili mikroeseje."

Također ističu kako je tematski i motivski zbirka izrazito bogata i raznorodna. Klarić, zaključio je povjerenstvo, piše o vremenu u kojemu živimo, ali i o prošlosti, o tzv. velikim temama koje pogađaju sve, ali i o pojedinostima i malim događajima.

"Konkretno u stihovima "Magnituda" pojavljuju se reference na politiku i ratove, na intelektualnu sferu i sport; Klarićevi skokovi u prošlost pozivaju na dijalog s ličnostima poput Arhimeda, Sokrata ili Herodota, a njegov nam se lirski protagonist nerijetko obraća iz hramova antičke Grčke i Rima, iz katedrala ili mitskih zdanja Šibenika i Moskve, s ruševina Marijupolja itd. O istančanosti percepcije i lirskoj senzibilnosti tog protagonista možda najbolje svjedoče sugestivne minijature, npr. o naranči, snijegu u Livornu, ježincu u plitkoj vodi, zimskom ogrtaču, plavoj ruži ili pak o skupljaču školjki koji umire od raka. U njima se susreću dojmljiva slika, onirička misao i nesvodiva intrigantnost parabole. Pjesnička zbirka "Magnituda" Ivana Klarića nesvakidašnja je knjiga. Ona združuje naplavine stvarnosti, bljeskove prošlosti, filozofične umišljaje, iznenađujuće poetske slike i zavidnu lirsku retoriku. Njezin je diskurz u isti mah etičan i estetičan, racionalan i oniričan, političan i ludičan. Zapita li se čitatelj Klarićeve zbirke što zapravo poezija može učiniti i čemu može poslužiti, jedan od odgovora koji će u njoj zateći glasi ovako: „Ako se moje tihe magnitude, ipak jednom, pretvore u prolaz koji su ljudi napravili u strahu i nuždi, ali i u nadi, mojoj radosti neće biti kraja. Cvrkutat ću s pticama i prolijetati kroz tolike duše.“ Pjesnički je glas Ivana Klarića snažan i autentičan, a njegov stil gotovo endemičan u kontekstu recentnoga pjesništva. Nagrada Tin Ujević nedvojbeno će na nj svratiti posve zasluženu pozornost, zaključuje se u obrazloženju koje potpuisuje Krešimir Bagić.