Hrvatskom narodnom kazalištu u Šibeniku dogodilo se ponovno ukazanje biste Ive Brešana, književnika koji je svojim dramskim, romanesknim, novelističkim i filmskim radom obilježio hrvatsku, pa i europsku kulturu! Bista koja je svečano otvorena u sklopu Brešanova svibnja, manifestacije koju je šibensko kazalište organiziralo u povodu književnikova rođendana, 27. svibnja, vrlo je brzo nestala, te je mjesto u atriju kazališta, na kojem je bila postavljena, cijelo ljeto, zapravo, sve donedavno, zjapilo prazno!
Nenadano, kao što je nestala, bista se iznenada pojavila na početku nove kazališne sezone pa je publiku, koja je došla na premijeru dviju predstava nastalih u produkciji šibenskog HNK, Brešan s pomalo zagonetnim osmijehom pozdravljao iz svog kuta, lijevo od ulaza u atrij.
No, što se zapravo dogodilo i zašto je poprsje, zajedno s postamentom, bilo uklonjeno, a da nije stiglo ni "ugrijati" mjesto na kojem je bilo postavljeno?
- Ništa dramatično. Bista je otišla na lijevanje u broncu i to je sada napravljeno - kratko odgovara ravnatelj kazališta Jakov Bilić.
Međutim, u kazališnim kuloarima proširila se priča kako je Bilić bio neugodno iznenađen kada je nakon otkrivanja biste shvatio da nešto "nije u redu" s materijalom u kojem je trebala biti izrađena te se običnim kuckanjem po njemu brzo shvatilo da ne zvuči kao bronca. Taj projekt, koji je kazalište koštao 70.000 kuna, vodilo je povjerenstvo u sastavu kojeg su bile predsjednica Kazališnog vijeća Anita Škugor Kodžoman te likovna pedagoginja Zdenka Bilušić i ravnateljica Galerije sv. Krševana Antonija Modrušan. Ono je izabralo je mladog i sve hvaljenijeg varaždinskog kipara Nikolu Vudraga, kojeg mediji često nazivaju nasljednikom Dušana Džamonje i Ivana Meštrovića, za autora biste i prema ugovoru trebala je biti odljevna u bronci - kazao je Bilić.
Danas pak pomirljivo ističe kako je želio da Šibenik dobije Brešanovu bistu baš za rođendan, ali da zbog tehničkih razloga nije bilo dovoljno vremena da se cijeli posao dovrši do kraja.
- Nisam želio da ispadne da Šibenik uvijek nešto odgađa oko Bešana. Nije nam cilj bio nikomu lagati. Želio sam da time kao i programom koji smo pripremili obilježimo Brešanov rođendan - objašnjava Bilić, aludirajući na činjenicu da ni tri godine nakon što je klasik hrvatske književnosti umro, Šibenik još nije pronašao način kako da mu se oduži. Pogotovo stoga što je šibenski teatar sve te godine najavljivao kako će Brešanu, u čast i spomen, svakoga svibnja organizirati stručni skup i kulturnu manifestaciju te u prizemlju upravne zgrade kazališta, na mjestu gdje je nekada bila kazališna kavana, urediti Brešanovu sobu u kojoj bi bila smještena piščeva knjižnica, pisaći stol i neki osobni premeti koje je njegov sin Vinko Brešan donirao Šibeniku.
O tom se prostoru govorilo kao o živome mjestu s redovitim kulturnim programom, otvorenom za javnost i s nezaobilaznim šankom, a bilo je najavljeno da bi tu bio postavljen i Brešanov hologram. Sve se to događalo, istina, u vrijeme bivše ravnateljice Maje Trlaje, Bilićeve prethodnice, ali gotovo ništa od obećanog nije bilo realizirano. Devet mjeseci nakon što je postao ravnatelj, ovaj mladi šibenski glumac ističe kako nema odustajanja od projekta tzv. Brešanove sobe, ali ni on ne zna reći gdje i kako će biti uređena.
Dodatan je problem i obnova zgrade teatra koja se doslovno raspada: od fasade, stolarije i kroviša s kojeg padaju crjepovi, stalna opasnost za prolaznike, do tehničke opreme, rasvjete, razglasa i ozvučenja, koja već odavno ne može zadovoljiti ni potrebe najskromnije kazališne predstave. Izradu projektne dokumentacije, uključujući i obnovu upravne zgrade, pokrenula je još Bilićeva prethodnica.
Dokumentacija je prema Bilićevim saznanjima dovršena, a cijela investicija koštala bi navodno oko 40 milijuna kuna. Taj se novac namjerava dobiti iz europskih fondova, pa se, reći će Bilić, sada prate natječaji i čekaju oni na koje bi se projekt mogao prijaviti. Kada će to biti, nitko u ovom trenutku ne može reći, ali još prije u javnost je procurilo da bi Brešanova soba mogla "ispasti" iz bivše kazališne kavane, jer bi u dijelu tog prostora morao doći lift, odnosno postrojenje za centralno grijanje.
Stoga je Bilić odlučio kako bi svako daljnje odgađanje bilo besmisleno i samo bi otvaralo prostor za pitanje želi li Šibenik uopće velikog Brešana?
- Odluka je da Brešanova soba ili kako je god nazvali, bude u foajeu kazališta dok ne dođe vrijeme da se riješi prostor kazališne kavane. Bilo bi to privremeno rješenje, a foaje bismo uredili sadržajima koji bi bili i u Brešanovoj sobi. Puno je toga mene na mjestu ravnatelja već dočekalo, pa tako i projekt obnove, ali ne bih volio da istu stvar moramo plaćati dva ili tri puta. To jest, da se uredi kavana, pa da se mora sve mijenjati i rušiti kada počene obnova zgrade. Također, jedni arhitekti rade obnovu kazališta, a drugi Brešanovu sobu, pa sam zato odlučio da dok se steknu uvjeti i točno vidi što i kako dalje, da Brešanova soba ode u foaje!
Želja mu je, dodaje, da kazalište bude motor kulture i odgoja publike u Šibeniku, a u tomu bi važnu ulogu imala i Brešanova soba. Ali...
- Ne, ne smijemo se dovesti u situacija da taj prostor bude takvih gabarita da može primiti malen broj publike. Pa i u staru kavanu nije moglo stati više od 30-ak ljudi. Meni ta brojka nije prihvatljiva, a foaje daje više mogućnosti i to se pokazalo kroz program Arsenova ferala gdje je bilo 50 ili 60 ljudi, a tražila se i karta više. Ruku na srce, nije Brešan nepoznat u tom foajeu. On je tamo i "stolovao" kroz okrugle stolove Međunarodnog dječjeg festivala i zato bismo toj sobi dali nešto veći umjetnički nego kavanski naglasak, što i odgovara foajeu. S druge strane, kakav je to teatar bez kavane – i sam se Bilić pita, svjestan kako ponuđenom rješenju tek predstoji pravi test, onaj šibenske javnosti.
