-Želimo Dinaru na kojoj su obnovljeni travnjaci, jer su oni važna staništa bogata bioraznolikosti, ali ih je sve manje, jer više nema ispaše stoke na Dinari. Želimo travnjake na koje će se vratiti ptice ćukavica, kratkoprsta ševa i vrtna strnadica, kojih je nekada puno bilo. Prije dvije godine zabilježili smo, primjerice, samo jedan par ćukavice na Dinari, a lani nijedan. Želimo Dinaru na koju su se vratili ljudi sa svojom stokom koja će pasti i održavati te travnjake!
Govori to Kruno Bošnjaković, voditelj komunikacija na projektu Dinara - back to LIFE iz udruge Biom koja taj projekt ostvarije zajedno s LAG-om Cetinske krajine, Agronomskim fakultetom iz Zagreba te Hrvatskim šumama. U priču o Dinari, najmlađem, dvanaestom po redu, parku prirode u Hrvatskoj, koji je proglašen prošle godine, i povratku života na tu planinu dijelom će zaviriti i šibenska javnost na izložbi fotografija otvorenoj u Gradskoj knjižnici "Juraj Šižgorić" ostvarenoj zahvaljujući i Javnoj ustanovi "Priroda" Šibensko-kninske županije.
Izložba pod nazivom Povratak prirodi prati navedeni projekt kroz 15 fotografija koje na neki način sažimaju sve ono što Dinara znači i predstavlja ljudima koji žive oko nje. Premda, nekada je bilo drugačije: na Dinari i od Dinare puno se više živjelo. Danas je sve manje ljudi u tim krajevima, a s njima i ovaca, koza i druge stoke. Travnjaci, za biologe, ili pašnjaci kako će ih nazvati stočari, zarasli su i nestaju. Obnova tih staništa, podsjetit će Bošnjaković i na šibenskoj izložbi, tijesno je povezana i s povratkom ljudi na Dinaru.
-Projekt je počeo 2020. godine i tada smo razgovarali s oko 60 ljudi koji žive u podnožju Dinare, u Vrlici, Kijevu, Sinju, Trilju... Razgovarali smo s njima o Dinari kao mjestu gdje se oni bave stočarstvom, pčelarstvom...
Neki od tih ljudi prestali su se baviti stočarstvom, promijenili su život i otišli u veća mjesta i gradove, ali ostala im je ta nostalgija za Dinarom. Danas više nitko ne živi na Dinari, a područje koje je obuhvaćeno projektom Dinara - back to LIFE iznosi 50 tisuća hektara, što po prilici pokriva sadašnji Park prirode, počevši od nadmorske visine od nekih 400 metara uz Cetinu do Sinjala, najviših vrha 1 831 metara.
Nekada su ljudi svoju stoku vodili na ispašu od lipnja do rujna na visinu od preko 1000 metara na travnjake poput Martinovih košara, Brezovca ili Vrdova iznad Hrvaca – navodi Bošnjaković.
No, povratak prirodi i Dinari nije izgubljena priča. Bošnjaković napominje kako je sve više ljudi koji se žele baviti stočarstvom ili žele povećati broj stoke koje imaju. Projekt udruge Biom i partnera tomu daje i svoj prilog.
-Kroz projekt pomažemo u nabavi stoke, ali i savjetima od onih vezanih za administrativne poslove, poput postupka otvaranja OPG-a do stručnih, vezanih za specifične uvjete na Dinari. Ljudi uglavnom imaju ili žele nabaviti ovce, ali ih potičemo da to budu i koze i magarci. Naime, kako se mi prvotno bavimo prirodom i obnovom travnjaka treba znati da ovce pasu samo travu, a koze i magarce brste lišće grmlja, pogotovo mladice šmrike koja izrastu u veliki grm ispod koje ne raste trava, pa nema ni travnjaka. Ali, na Dinari ne može biti stoke, ako nema vode, pa smo već obnovili šest bunara i dvije lokve koje su bile zarasle i zatrpane muljem.
Također, od rujna prošle godine do kraja ožujka obnovili smo 46 hektara travnjaka, očistili ih od drvenaste vegetacije i vratili u povoljno stanje. Ono što nam sada treba jest da se ljudi sa stokom vrate na te pašnjake i da ih održavaju – kazao je Bošnjaković.
