Zajedno s kustosicom Marinom Lambaša otkrivamo djelić skrivenog bogatstva fundusa Muzeja grada Šibenika: Prašina depoa krije fascinantne tajne

Bogat je stalni postav Muzeja grada Šibenika, ima se tu zaista što vidjeti! Postoji i svijest o bogatstvu fundusa te muzejske kuće uopće, ali ipak, nitko i ne sanja - odnosno, malo tko zna - čega sve ima u muzejskim depoima, o kakvim se tu predmetima i, uostalom, brojkama radi.

Godišnje u Muzej grada Šibenika prispije bar tisuću raznih predmeta za koje postoji svijest da bi ih trebalo sačuvati - a vjerovatno nikad neće postati velika muzejska vrijednost - bar ne za ove generacije.

Dio toga pokušala nam je približiti kustosica Kulturno povijesnog odjela Marina Lambaša. Zamislila je da bi javnost moglo zanimati - koje sve predmete, kakve kuriozitete čuvaju muzejski depoi, čega sve ima na mjestima i lokacijama za koje posjetitelji Muzeja gotovo i ne znaju da postoje, i gdje su uopće - i mjesta, a i predmeti tamo pohranjeni i čuvani.

Najčešće su to predmeti koji se rijetko, ili nikako vide u javnom životu te kulturne ustanove. Nemaju ni neku veliku muzejsku pa ni financijsku vrijednost, neki će možda izroniti na nekoj tematskoj izložbu, neki su osuđeni na vječni mrak depoa.

'Što se to tamo čuva?'

- Često će građani pomisliti, pa i reći - što se to tamo čuva!? A čuva se, eto, ne samo ono što je toliko vrijedno da je, recimo, dio stalnog postava, već se čuva i ono što publika rijetko ili nikad vidi. Naprosto, kako kaže Želimir Laszlo, jedan od najpoznatijih hrvatskih muzeologa, "čuvanje je naša civilizacijska zadaća", odnosno, muzeji su čuvari tradicije. Oni na razne načine kolekcioniraju, stvaraju zbirke, tako se čuva cijela baština jedne zajednice. Tu je i odgovor na pitanje o našim kuriozitetima, predmetime bez veće ili ikakve vrijednosti a koji se ipak čuvaju - govori nam kustosica Marina Lambaša.

Jasno joj je da su muzejske čuvaonice, depoi, mnogim ljudima jako zanimljivi, i da je mnogima san - ući u muzejski depo!
Muzealci bi ih rado otvorili i pokazali, ali nažalost nisu baš u stanju u kojem bi se mogli pokazivati.
Kao što koji put ni vlastita kuća nije za pokazivanje, pa ni goste...

- To je, ujedno, i apel za bolje stanje muzejskih depoa, no kad će oni doći na red, bogzna! Nerado to i sebi priznamo, teško se s tim nosimo i borimo ali, eto, rezultat su zatvorena vrata muzejskih depoa - govori nam kustosica Marina.

Muzejski depoi nalaze se skoro pa - posvuda. U zgradi Muzeja od podruma do potkrovlja, među uredima, zatim na nekoliko lokacija izvan Muzeja. Predmeti su sortirani po materijalima, ili pak po zbirkama, neki po sličnim uvjetima čuvanja, a neki i po sličnim dimenzijama.

- Problem naših depoa, naših čuvaonica, važno je isticati u svakom spominjanju očuvanja naših ukupnih tradicija, jer sve se to čuva za budućnost. Problem građe je velik, i sve veći iz dana u dan, iz godine u godinu. To je problem s kojim mi u Muzeju grada Šibenika živimo baš svaki dan.

Za ovu prigodu, kustosica Marina Lambaša odlučila je pokazati neke predmete koji se čuvaju u depou Kulturno-povijesnog odjela. Uglavnom svaki odjel ima svoju građu u depoima. To su predmeti izvan nekog osobitog, posebnog konteksta, naprosto- kurioziteti.

- Svaki kuriozitet pripada svojoj zbirci i kontekstu i ima svoju priču. Gotovo da nije moguće odjednom predstaviti sve kuriozitete svake zbirke, Ja sam, nasumice, izabrala određeni broj kurioziteta.

Posebna zbirka ključeva

Pred nama su stare drvene skije, stari gramofon, prelijepe zlatne šibenske naušnice, mali kućni oltar iz 17. stoljeća, obiteljske fotografije, oslikane lepeze, stari njemački putopis po Dalmaciji, pegle na žar, fotografije na staklu, stari klavir, lutnja i- čudesan, ogroman vanbrodski motor. I jedna od deset-petnaest muzejskih "singerica".

I stari sanduk Tvornice likera Zagreb.
- U posljednje vrijeme imamo dosta baš tih donacija stare ambalaže. Čuvamo i jednu staru igračku na navijanje, dok još nisu "radile" na baterije, i dok smo bili daleko od videoigrica. Evo i jedne kutije za pribor za brijanje iz sredine 20. stoljeća.

Tu je i snop ključeva - Muzej ima ogromnu zbirku ključeva! Gnječilica za krupir iliti "škicepatati“ - vrlo je slična novom, Ikeinom dizajnu istog kuhinjskog pomagala. U muzejskim depoima postoje kompletne kuhinje, sobe, tineli šibenskih familija.

Stara "kasa“ s blagajne nekog šibenskog dućana - još i danas imamo u ušima onaj čudesni zvon kad se okretala ručica da bi "iskočio“ račun! Muzej ima dosta predmeta iz nekadašnjih šibenskih butiga. A zanati i obrti ionako su kolektivno - otišli u muzej...

- Ovo je muško odijelo iz obitelji Gogala, restaurirano je za potrebe stalnog postava u trećem katu, a potječe iz doba Napoleona.

Pokazuje nam kustosica Lambaša divne negative na staklu iz zbirke Vlahović.
Originalna lampa iz 1895. godine postoji samo u Muzeju grada Šibenika. Ženska torbica je također iz donacije obitelji Gogala. Kutiju punu pečata skupio je još davno don Krsto Stošić.

I kao šlag - tu su naprosto prelijepe i raskošno dekorirane naušnice, zlato s morskim biserima. Zlato je izrađeno u kombiniranim tehnikama kovanja, filigrana, štancanog lima i vučene žice.

- Rađene su vjerovatno na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, pretpostavlja se u nekoj domaćoj radionici od Zadra i Šibenika do Trpogira, Splita, Makarske... Nosile su se samo u izrazito bogatim obiteljima - govori Marina Lambaša.

Najposlije, tu je i jedan putni sat bečkog dvorskog urara za male satove, Carla Josefa Koppa (1694.-1733.), a majstorom je postao 1719. godine...

Kad sam kustosicu Marinu pitala možemo li snimiti onaj čudesni izvanbrodski motor samo se dobronamjerno nasmijala: većinu stvari praktički je nemoguće snimiti u tijesnim prostorima nabijenih muzejskih depoa.

Ovo je bila tek mala prigoda da na kratko, ponajviše u priči, ponešto u slici, izađu pred naše oči i vrate se ponovno u svoj mrak.
A nekoć, bili su korisni, vrijedni, ukrasni, neki sigurno i voljeni i paženi, pa i obožavani...
Sudbine slične ljudima čiji su bili, i kojima su služili.