Božo Dulibić pripada nizu znamenitih Šibenčana koji su obilježili život grada svojim radom, a još više svojom ukupnom pojavom vidljivom u gradskoj svakodnevici, pa ne čudi da je o njemu svojedobno Slavo Grubišić napisao:“Svima koji su s njime radili, dolazili u doticaj ili ga poznavali, ostao je u neizbrisivom sjećanju kao ličnost kristalnog poštenja, zadivljujuće skromnosti i uzorne nesebičnosti. Kao čovjek koji je čitavim svojim životom i djelom zavrijedio visoko mjesto u galeriji zaslužnih i trajnog spomena dostojnih Šibenčana“.
Za njega se može reći da je Šibenčanin bio ne samo rođenjem nego i punim uvjerenjem. Osim za vrijeme studija u Ljubljani cijeli je, prekratki, životni vijek proživio u Krešimirovom gradu. Imao je odvjetnički ured, bio jedan od prvaka Hrvatske pučke stranke, a po političkom uvjerenju bio je kršćanski socijalist i antifašist. Pokrenuo je Socijalnu reviju „mjesečnik za kulturna i socijalno-politička pitanja“ koja je izlazila od 1931. do 1937. godine.
Od mladih dana se iskazivao u publicistici i novinarstvu, a kao odvjetnik branio je na sudovima komuniste u vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Osobnu je hrabrost pokazao braneći pred talijanskim fašističkim sudom dio zarobljenih iz skupine „Rade Končar i drugovi“. Poslije rata, ostajući dosljedan, na sudu je bio odvjetnikom na političkom procesu fra Julijanu Ramljaku.
O njemu je Milivoj Zenić zapisao: „Prinuđen na odustajanje od odvjetništva, Božo Dulibić se 1950. zapošljava u šibenskom muzeju, gdje od 1961. do smrti 1964. obnaša dužnost ravnatelja. Sakupljao je, priredio i objavio povijesnu građu o ekonomskoj, socijalnoj i političkoj povijesti Šibenika, a mnogo je radio, objavljujući svoje priloge u novinama, na popularizaciji šibenske kulturnopovijesne baštine. Erudit, humanist blage naravi, intelektualac visokih moralnih načela, Božo Dulibić je metafora etičke dosljednosti unatoč svim povijesnim datostima“.
U staroj gradskoj jezgri ima jednu neveliku, ali vrlo frekventnu ulicu koja nosi njegovo ime „Prolaz Bože Dulibića“.
Rođen je 23. prosinca 1905., a umro 14. lipnja 1964. godine.