Uspjeh u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Rusiji nije samo sjajan rezultat hrvatskoga nogometa već i pobjeda dobra nad zlom – na svoj način mi se kasno u nedjelju navečer javio jedan uvaženi šibenski sportski radnik.
Moj stari znanac je u pravu, ako pod onim "zlom" smatra navijačko izazivanje nereda u talijanskom Milanu i francuskom St. Etienneu ili "crtačko umijeće svastike" na splitskom Poljudu, no ima (nogometnog) zla i izvan toga. Vrijedni uspjeh "vatrenih" ne može abolirati sve loše poteze (i navike) čelnih ljudi HNS-a, pogotovu Zdravka Mamića. A Maminjo se u tim svojim bezobzirnostima nerijetko okomio na nogometnu Dalmaciju.
Dalmacijo, ujedini se!
Pritom, međutim, ne mislim samo na Hajduka. Baš kao što uspjeh Modrićeve družine ne može abolirati sve propuste HNS-a, tako ni Mamićeve psine nisu dovoljno opravdanje za sve posrtaje splitskih "bijelih". I oni, baš kao nogometna "vlada", imaju dovoljno razloga da počiste ispred vlastita praga.
O tome malo tko govori, ali Mamić se ne tako davno okomio na Šibenik i Zadar, dva nepresušna nogometna vrela. Šubićevac već desetljećima hrani Poljud i Maksimir, a Zadar je u zadnjih desetak godina uradio više za hrvatski nogomet nego razvikana Rijeka. U zadnjih deset godina sa zadarske adrese u veliki nogometni svijet otisnuli su se Modrić, Vrsaljko, Subašić, Buljat, Tomasov, Perica, Santini…
Suprotno tome, Rijeka nema nijednoga svog igrača ni u zapisniku prvoligaške utakmice! Mamić se Zadranima i Šibenčanima "zahvalio" tako da ih je administrativnim putem gurnuo u niži rang. Stoga, vrijeme je da se nogometna Dalmacija pomiri ne samo sa svijetom, već i "sama sa sobom". Da se dogovore načini suradnje, te, ako ima razuma, promovira dalmatinski kandidat za novog predsjednika HNS-a.
U hrvatskoj košarci u naslovnim ulogama su Dalmatinci, predsjednik Stojko Vranković, izbornik Ivica Skelin i šef struke Dino Rađa, no malo toga će se promijeniti nabolje ako se iz korijena ne promijeni rad u klubovima.
Agresivni i neumorni
U nedjelju su na svom Baldekinu Šibenčani nadvisili Cibonu, ali se usporedo dogodila još jedna pobjeda. Šibenska politika orijentacije na domaće mladce ponizila je zagrebačku politiku ili momčad, koja je, očito, nesretni spoj potrošenih veterana (Žorić, Tomas…) i nedokazanih stranaca.
Nije u pitanju samo konačan ishod. Zagrebačka momčad u demodiranoj interpretaciji košarkaške igre ili pozicijskoj igri, oslonjenoj na već spomenuta dva veterana, sudarila se sa suvremenim šibenskim izdanjem, temeljenim na agresivnosti u obrani, bezbroj blokova i neprestanog kretanja (bez lopte) u napadu.
Baldekin, to nije samo subjektivni izraz lokal-patriotizma, trenutno je jedina zvijezda hrvatske košarke. Samo se na šibenskom parketu podgrijava nada da bi Dario Šarić i Bojan Bogdanović mogli brzo dobiti nasljednike. U Cedeviti se "kali" šest stranaca, daleko od toga nije ni Zadar, a Split je zapeo u "tradicionalnom" sukobu mogućnosti i ambicija. A uspjehe matičnog Baldekina jamačno sa zanimanjem prati sjajna, ali odlepršala šibenska petorka: Junaković, Badžim, Širko, Bilan i Šarić.