Političari ne pate od skromnosti. Niti se paze da ne idu maleni ispod zvijezda. Sve čim se oni bave veliko je značajno i povijesno, a neke stvari su sve to skupa. Kao na primjer osnivanje tvrtke Batižele u čiji temeljni kapital ulazi prostor bivšeg TEF-a. To je, bio je euforičan šibenski gradonačelnik, "najznačajniji trenutak suvremene povijesti grada Šibenika". Barem one od 1990. do danas.
Ništa manje skroman nije bio ni ministar Goran Marić. Batižele, pa to će biti šibenska panaceja, lijek za sve bolesti. Ili da citiramo samog ministra: "Projekt gospodarskih i poduzetničkih pothvata, demografskog osvježenja Šibenika i siguran sam da će ući u njegovu opću i gospodarsku povijest."
'Slatki problem'
Sada nam, iščekujući tu sjajnu budućnost, što nam je proreknuta i projicirana tijekom posjeta Andreja Plenkovića i njegovih ministara, slijedi, po riječima gradonačelnika, "slatki problem" – pronalazak investitora.
Ti miša, sve nam je slatko, čak i problemi. Sudeći prema dosadašnjoj brzini kojom je ministar Marić izgurao ovaj projekt – nazvavši ga projektom mandata – investitora vjerovatno ima koliko hoćeš. Kao zapete puške čekaju raspisivanje natječaja. A onda kad se to sve zahukta, gdje će nam biti kraj. Novi Šibenik na prostoru bivše Crnice, pa isti takav ili još i veći na prostoru Zablaća, što ga gradi Brad Pitt sa Švicarcima, po projektu Nikole Bašića. Niste valjda već zaboravili. Cijena? Sitnica!
Najprije se spominjalo 600, pa 800 milijuna, potom i čitave dvije milijarde eura. TLM, hvala na pitanju, isto tako nikad bolje. Eno, prije neki dan su Slovenci uložili 6,6 milijuna eura u novi stroj, pa ćemo sad proizvoditi za BMW i Samsung, odnosno ulazimo u svjetsku automobilsku i avionsku industriju.
Niti tri desetljeća nakon što je pokojni Klaus Kinkel kazao prvom šibenskom županu Pašku Bubalu da Audi počinje proizvoditi neke od svojih modela na Ražinama. Nismo samo znali je li u pitanju 80-ica ili 100-ica, to su tada bile dileme i top modeli. I tada su neki izbori bili u điru kao što su i sada ovi europski. Prije dvadeset godina, Vlada premijera Mateše bila je prva koja je raspisala anketni natječaj "Mediteranski grad za 21. stoljeće na prostoru bivšeg TEF-a", izabrana su i najbolji radovi, podijeljene nagrade. S jednim od nagrađenih radova arhitekt Ivan Medić izišao je i na izbore, tamo početkom tisućljeća, postao šibenski dogradonačelnik, nadajući se – i on i oni koji su glasali za njega - kako će barem dio toga što su on i sin mu Filip crtali na prostoru bivše tvornice zaživjeti u zbilji. A ne samo u Photoshopu i papirnatim skicama.
Bulonjska šuma
Možda bi zaista najbolje bilo kada bi se taj prostor, baš onako kako je rekao jedan drugi arhitekt, Medićev kolega, Gustav Červar, sačuvao u "zelenoj funkciji". Kada bi postao "šibenska Bulonjska šuma". Ali, sumnjamo da će ovaj Guštijev prijedlog, ma koliko bio intrigantan, biti uopće uzet u razmatranje. Nema tu milijuna, milijardi, investitora, velikih povijesnih datuma, avioindustrije, space shutlea, BMW – a, Audija i Samsunga.
Nema niti električnih automobila koje je na Podima trebao početi proizvoditi DOK Ing Automotive – prvi primjerci trebali su početi izlaziti u svibnju 2012. godine, kako je tu "senzacionalnu vijest", ekskluzivno za Slobodnu Dalmaciju, potvrdio još 2010. tadašnji šibenski dogradonačelnik i – sadašnji – saborski zastupnik Franko Vidović. Pa kako onda, tako i sada. Što bi rekla naša poznata manekenka – "1,2,3, nastavite niz..."