Prince na špagu!?

Nemojte misliti da je napredak Roka Pelicarića i naših nadarenih vaterpolista slučajan. Nije riječ o tome što imamo dva žestoka treninga dnevno. Spomenuti mladci posebno napreduju na individualnim treninzima. Bruse i velike stvari i naoko nevažne sitnice kako bi krenuli putem zrelih, gotovih prvotimaca, pa i dalje. Tako nam je poslije Pelicarićeve sjajne predstave na utakmici Solaris – POŠK govorio Jakša Knežević, sportski direktor šibenskog prvoligaša, koji je u ranoj mladosti i osobno okusio čar vaterpolskog nadmetanja.

Jakša nije ni slutio da nas je vratio 47 godina unatrag. Doduše, ne u Crnicu, nego na Šubićevac, kad je na svoj prvi seniorski posao stigao mladi splitski trener Tomislav Ivić, poslije legenda hrvatskog, pa i svjetskog nogometa.

- Nogometnu tehniku možeš unaprijediti i u tridesetima, a kamoli u tinejdžerskim godinama - govorio je Ivić Ivanu Niniću (kasnijem SDP-ovom), saborskom zastupniku, Jeri Lovriću, Boži Podrugu i drugim ondašnjim vedetama šibenskog nogometa. S riječi je prešao na djela tako da „na špag“ (čitaj: uporno udaranje viseće lopte glavom i nogom) na betonskom igralištu iza klupskog doma nije natjerao ondašnje tinejdžere Vukorepu, Filipića, Dragovića, Blaću i druge, već i prvotimce Nikicu Cukrova Cukija i Gorana Jurišića Mišketu. Neovisno o tome što je prvi već imao (pred)poziv za olimpijsku reprezentaciju Jugoslavije, a drugi ozbiljno koketirao o prelasku u šampionski Hajduk.

Poruka treneru

„Čestitamo na pobjedi, ali ‘na špag’ bi trebalo vratiti Princea Ampema.“ Tako smo sročili poruku treneru Krunoslavu Renduliću poslije vrijedne, ali minimalne pobjede nogometaša Šibenika u Bijelom Brdu. Susreta, što je trebao završiti barem 3:0 u korist gostiju. Samo je spomenuti Prince promašio 4, 5 prilika, koje obično smatramo zrelim, pa i stopostotnim.

- To je neznanje, a ne sportska nesreća. Tako bi, nema sumnje, da je živ, Princeove promašaje komentirao drugi splitski nogometni velikan Ante Mladinić Biće. Ne bez razloga. Nadareni Ganac, zahvaljujući svojoj brzini, lako stiže u prilike, ali nema „pravu“ tehniku udarca. Kao da je preskočio neke važne nogometne lekcije u školi nogometa. Nije nam nakana zahtjevni posao individualnih treninga natovariti na leđa Renduliću, koji je bitno povisio intenzitet rada u odnosu na svog prethodnika.

No, zašto taj posao oko Princea i sličnih ne bi na Šubićevcu povjerili friško umirovljenom Željku Maretiću, za kojega su se mnogi nogometni stručnjaci zaklinjali da nisu baš često viđali nogometaša s takvom tehnikom, preciznošću ili snagom šuta!? Ili (i) za takve poteze valja pričekati, na prvi pogled, simpatičnog Indijca Punkaja Guptu!?

O potrebi individualnog rada na Baldekinu jasno se oglasio i Vlado Đurović prilikom nedavnog boravka u Šibeniku.

- Braća Ivišić su nesvakidašnji talent. Obojica nose NBA potencijal. Stasom, kretnjama i mekim rukama. No, neće doseći očekivane visine ako se s njima sada ne radi 5-6 sati dnevno. S posebnim naglaskom na individualne treninge - decidiran je bio Đurović.

S očitim iskustvom u praksi, koja vlada u srpskoj košarci. Možda je upravo nedovoljan individualni rad s nadarenim mladićima glavni razlog što Cibona gubi kod kuće 20 koševa razlike od druge momčadi Crvene zvezde (čitaj:FMP-a), a dan poslije nabije Split 30 razlike!? S neizbježnim pitanjem gdje je Baldekin u ne baš sretnoj hrvatskoj košarkaškoj priči!?