Ninićeva formula vrijedi i danas

Nemala je bila sreća Šibenčana koji su, unatoč nezgodnom danu i terminu (petak, 13.30), odlučili svojom nazočnošću poduprijeti pobjedu momčadi Krunoslava Rendulića u važnom susretu u Dugopolju. Kao da su i sadašnjost, i prošlost, pa i budućnost Šubićevca pronašli svoje mjesto u skupini od pedesetak šibenskih navijača. Na (natkrivenim) dugopoljskim tribinama našli su se i bivši predsjednik Miho Mioč sa svojim prijateljima Kursanom i Vukšićem, bivši direktor Ivo Krečak, okorjeli “funcuti” Ninić, Gatara i Trutin, veteran Rade Vuković, ali i dva dječaka u narančastom dresu koje su roditelji doveli na mali dalmatinski derbi.

Nisu, dakako, izostali ni klupski čelnici Jure Zoričić i Joso Bulat, stari nogometni zanesenjak Kike Grandeš te načelnik općine Bilice Josip Čaleta-Car sa sinovima. Posebne simpatije izazvao je, pak, dolazak bivšeg trenera Šibenika, Sinjanina Mirka Labrovića, koji se, nošen starim emocijama, smjestio na “šibenski” dio gledališta.

Čim je sudac Dugandžić iz Komina odsvirao kraj utakmice, mobitel se dobro ugrijao. Zbog očekivanih poziva. Zvao je 91-godišnji zadarski Šibenčanin Tome Vrčić, riječki Šibenčanin Zdravko Iljadica...

Vrijedna pobjeda

– Ovo je silno vrijedna pobjeda, koja donosi zimski mir. Ona je dokaz i snage i karaktera naše momčadi. Nije lako u gostima pobijediti s dva pogotka razlike. To je kao da kod kuće slaviš s 4:0 – tako su unisono reagirali dragi šjor Tome i zakleti Šibenčanin Zdravko.

U automobilu koji nas je zadovoljne vozio kući neizbježan je bio i telefonski kontakt s trenerom Rendulićem.

– Pogodio sam s Antunovićem i Pranićem. Raduje i defenzivna igra Marka Bulata i Marija Ćurića. Nemojte sitničariti oko nekih njihovih krivih pasova. Sve će takve pogreške prosto nestati stjecanjem toliko potrebnog iskustva tih nadarenih mladića – kazivao je Rendulić.
 

Joso Bulat se samo slatko nasmijao kad smo mu servirali “dijagnozu” kako se njegov sin Marko “po načinu igre smjestio između Marcela Brozovića i Arijana Ademija, te da mu je trener Rendulić pronašao poziciju u momčadi s koje će lakše na lansirnu rampu nogometnih talenata”.

Neizmjerna šibenska nogometna sreća trajala je relativno kratko, ili do subote ujutro. Nije bilo lako u điru Kalelargom slušati reakciju dijela Šibenčana na sjajnu vijest iz Dugopolja ili rečenice u stilu: “Ne budi glup, to je samo varka. Nitko ne želi u Prvu ligu. Ni grad, ni klub.”

Više optimizma

Stoga smo jedva dočekali glas razuma, preciznije predsjednika uprave HNK Šibenik Jure Zoričića.
– S Indijcima i bez njih, mi svejedno moramo jurišati na Prvu ligu. Na to nas tjeraju rezultati na travnjaku, te pošteni i sportski rad trenera Krunoslava Rendulića i naših nogometaša. Moramo financijski premostiti vrijeme do ljeta, kad očekujemo prvoligaški bal. U jedno sam posve siguran kao uvjet za bolje, sigurnije dane. Moramo povećati broj ljudi u klupskom vodstvu, spremnih da rade za svjetliju budućnost Šubićevca – uvjeren je Zoričić.

Nehotice nas je vratio više od 40 godina unatrag, kad je ondašnji tajnik Općinske konferencije SSRNH Ante Ninić Cia tvrdio da nema problema za Šubićevac, ako se financiranje temelji na formuli: 50 posto (sponzori), 30 posto (grad) i 20 posto (vlastita sredstva). Kao da je ta Ninićeva formula aktualna i danas. Kao alternativa hrvatsko-indijskoj Paramount grupi. Pogotovo kad čujete odmjerene zagrebačke glasove “da se u Prvoj ligi može preživjeti i s proračunom od pet do šest milijuna kuna”.