Osnivanje i uspješno vođenje Društva ‘Juraj Dalmatinac‘ uzlet je građanskog Šibenika i rast civilnog društva u njemu

Ponekad ni sami nismo svjesni koliko smo se u relativno kratkom roku promijenili. I to – nabolje! Evo, zadnji friški poguranac i upravo sjajan prilog za ovu tezu poslalo nam je Društvo za očuvanje šibenske baštine “Juraj Dalmatinac” o tome kako su upravo počeli radovi na obnovi dvaju portala u staroj gradskoj jezgri. Riječ je o portalu u ulici Fausta Vrančića 10 i portalu u ulici Stube Petra Kaera 1. Radove će izvesti konzervatorsko-restauratorski obrt PETRA VIVA iz Splita i VEDRO, obrt za konzervaciju-restauraciju, također iz Splita. Obnovu portala financira OTP banka d.d., a vrijednost radova je 10.000 eura.

Dakle, o ovome smo do jučer mogli samo sanjati. Da sami građani, odnosno Šibenčani, mogu ne samo osnovati, nego i uspješno voditi društvo koje će skrbiti i promicati povijesnu i kulturnu baštinu našeg i Krešimirova grada, već je samo po sebi dobitak kojem svjedočimo u zadnjih 12 godina.

To je, nesumnjivo, uzlet građanskog Šibenika i rast civilnog društva u njemu, što rezultira jednom potpuno novom klimom i energijom u svim sferama društvenog života. Jer, nije tu riječ samo o obnovi spomenika kulture, arhitektonskih detalja, nego i o čitavom nizu drugih stvari – organizaciji predavanja, tribina, izdavanju knjiga i ‘godišnjaka’ društva, ‘Juraj’, u kojem se ne samo rekapitulira učinjeno, nego i progovara popularnim jezikom o povijesti grada i osobama koje su je obilježile.

Mislilo se dosad da je samo Dubrovnik kod nas sposoban za takvo što, sa svojim Društvom prijatelja dubrovačke starine, koje od 1952. godine skrbi i brine o dubrovačkoj baštini, a sada se evo i Šibenik sa svojom udrugom građana uzdiže visoko na toj neformalnoj, ali važnoj rejting ljestvici. I ne samo da je Šibenik dobio društvo, nego je kroz to društvo dobio i čitav niz osoba koje su se kroz njega profilirale i organizacijski odrasle, poput Nikole Grubića, predsjednika, Jolande Krnić Zmijanović, Antonije Slamić, uz neke već etablirane gradske veličine poput arhitekta Gustava Červara, koji je po godinama vjerojatno najstariji, ali je duhom među – najmlađima. Da spomenemo samo neke, a čitav ih je niz aktivnih u radu društva koje ponosno nosi ime jednog od simbola Šibenika.

Kao što je čitav niz ljudi uključenih i u šibensku Ligu za borbu protiv raka, kojom presjeda dr. Danči Mihovilčević, anesteziologinja i kroničarka šibenske bolnice i njezina zdravstva. I još jedna u nizu zaslužnih Šibenki i Šibenčana. I tu se bilježe veliki pomaci, što se najbolje vidi i osjeti kroz susrete i priču s ljudima koji su imali tu nesreću – ili peh – da ih pogodi kakva teška, onkološka bolest, poput Marije Rite Rando Baranović, šibenske neviste i predsjednice Kluba žena liječenih na dojci.

Prije samo dvadeset godina, kada se ona razboljela, zajedno sa svojim suprugom, Šibenik nije imao ni onkologa ni onkološku jedinicu, pa se išlo u Split, da o nekoj izvaninstitucionalnoj pomoći i ne govorimo. Danas je situacija umnogome drukčija, čak i kroz Ligu, a oboljeli, pa čak i članovi njihovih obitelji mogu računati i na psihološku pomoć, barem jednom u tri tjedna, kroz radionicu koju vodi dr. Ivana Polić. Možda se ovako sa strane i ne čini puno, vjerojatno se može – i trebalo bi - i više i bolje, ali da su to koraci u pravom smjeru – jesu. I da ne ovisi sve samo o državi i politici, nego puno toga i o nama, građanima. Ako građani jesmo!