- Mi smo u vrhunskom nogometu privilegirani. Sad vidim koliko su bodovi nevažni u usporedbi sa stvarnim životnim problemima… Ne želim se opterećivati time hoće li moj West Bromwich Albion ući u Premiership, kad završi stanka. Samo da se svi, igrači i treneri vratimo normalnom životu. Tako se posve ljudski ovih dana iz Engleske oglasio veliki sportaš i trener Slaven Bilić, izbornik i stoper Vatrenih, kojega pamtimo i u dresu Šibenika. Uostalom, i kao čovjeka šibenskog kraja. Slaven je, po pokojnom ocu Ivanu, porijeklom iz Pakova sela, dok ljeta mahom provodi u Srimi i Vodicama.
Svojim biografskim podacima Slaven nas je vratio u idilično doba dalmatinskog nogometa, o čemu govori i način na koji je taj nogometni intelektualac svojedobno završio na šibenskoj adresi. Nekad se krajem godine u Splitu održavala tradicionalna nogometna utakmica Hajduk - Dalmacija, gdje su dalmatinsku selekciju činili nadareni momci iz trećeligaških klubova. Bilić je iz Hajduka ‘kao neperspektivan’ bio gotovo protjeran u stobrečki Primorac, pa se našao u amaterskoj reprezentaciji Dalmacije. Za tren ga je na revijalnoj utakmici zapazilo oštro nogometno oko šibenskog veterana Šime Šupe, tako da se Slaven brzo preselio na Šubićevac. U Poljudu su se ‘sjetili’ da je Bilić, ipak, njihov, kad je Slaven zablistao u šibenskom dresu s veteranom Nikicom Cukrovom u stoperskom paru. Zato se krajem osamdesetih godina minulog stoljeća događalo nešto, što danas zvuči nevjerojatno, ali što su dozvoljavale propozicije: Slaven bi srijedom igrao za prvoligaški Hajduk, a vikendom za drugoligaški Šibenik! Kao „vječni“ relikt Bilićevih šibenskih godina je svakako podatak da bivši izbornik gdje god pođe kao pomoćnika angažira svog suigrača iz Šibenika (i Hajduka) Deana Računicu.
Vizija razvoja
Svoje kontakte s Hajdukom Slaven Bilić, pak, podgrijava preko bivšeg suigrača iz reprezentacije Marija Stanića.
- Mario mi zvuči optimistično. Njegove mi riječi ne zvuče prazno. On ima svoju viziju razvoja Hajduka, koja je neizbježno vezana i za suradnju na razini Dalmaciji, ističe, među inim, Slaven Bilić.
Stanić nije bježao ni od kontakta s autorom ovih redaka.
- Mi trenutačno imamo prečih problema u Hajduku i životu uopće, ali doći će na red i odnosi Bijelih sa susjedima. Ne samo sa Šibenikom, kojemu od srca želim prvoligaški bal, već i sa Zadranima, Dubrovčanima…, kazao nam je Stanić.
Je li aktualno sportsko (i životno) zatišje i prilika da se razgovori ugodni nogometnog naroda dalmatinskog malo i ubrzaju!? Da se povratak na travnjake dočeka s preciznim i jasnim vizijama suradnje, za razliku od brojnih ugovora, koje su s dalmatinskim trećeligašima potpisali splitski Bijeli, a koji su, po mnogima, tek mrtvo slovo na papiru. Kao jednosmjerna suradnja. Hajduk je posezao za dalmatinskim momcima, a svoje nade „kalio“ u slovenskom Krškom, zagrebačkom Rudešu, Varaždinu, pulskoj Istri…
Nisu rijetki Dalmatinci, koji suradnju Hajduka i Šibenika na planu posudbe igrača, smatraju normalnim susjedskim odnosom, unatoč neskrivenom antagonizmu Funcuta i Torcide. Posljednja misao tjera nas na parafraziranje Gibonnijevih stihova „Je li vrime da se Hajduk pomiri sa svojim dalmatinskim svitom?“ Suprotna mišljenja, koja jamačno ne zagovara Slaven Bilić, sugeriraju stihove starog evergreena „Uzalud vam trud svirači“.
Vrijeme će, kad to dozvoli korona virus, pokazati koja će pjesma biti omiljenija na relaciji Šubićevac - Poljud. Pa i šire!