Sportski su razlozi, a ne novac, presudni za odluku obitelji Ivišić da presele u Podgoricu

Makar vam to na Baldekinu nitko neće službeno potvrditi mali su izgledi da hrvatski košarkaški dragulji, braća Ivišić ostanu u šibenskom dresu. Dojam je da će podgorička Budućnost i njihov menadžer Miško Ražnatović napraviti sve, ama baš sve da dvojica nadarenih šibenskih košarkaša završe u Crnoj Gori. Neovisno o činjenici da susjednu, prijateljsku zemlju neugodni korona virus drma puno više nego Lijepu našu.

- Ako Ivišići odu bit će nam dvostruko žao. Zbog svega, što smo uložili u dolazak i razvoj nadarene braće, a još više što je naš temeljni cilj bio da ostvare svoju prvu igračku informaciju u dresu Šibenke. Kao svojevrsni model za nadarene šibenske momke i dječake, koji se tek primiču seniorskoj momčadi na Baldekinu, otvorio nam se Joško Krička, uspješni predsjednik KK Dražen Petrović.

Sportski su razlozi, a ne novci, kažu dobro upućeni, gotovo presudni za takvu odluku obitelji Ivišić. Baldekinu su na naplatu došli sportski dugovi iz minule (nedovršene) sezone, kad bivši trener Edi Dželalija nije mario za dobronamjerna upozorenja iskusnih šibenskih (i ne samo šibenskih!) košarkaških djelatnika. Bolje rečeno mišljenja kako je manje važno hoće li Šibenka biti četvrta ili osma na (nedovršenoj) prvoligaškoj ljestvici, a puno važnije koliko će minuta Tomislav i Zvonimir Ivišić, te drugi nadareni šibenski momci provesti na parketu.

Ako bismo taj kriterij koristili za vjerojatni odlazak braće Ivišić u Budućnost, onda je još manja vjerojatnost da će se nadareni „tornjevi“ baš naigrati u podgoričkom dresu ili na utakmicama kluba, koji ima visoke europske, ne samo ABA-ligaške natjecateljske ciljeve. No, nemoguće je spriječiti već otrcanu priču o očevima i djeci ili dozi nerealnosti, koja pritišče roditelje, kad ponekad vide svoje sinove i puno više od trenutačnog, realnog dometa.

Bitka za odštetu

- Dovoljno se sjetiti Šibenčanina Gorana Jurišića u doba, kad je nosio bijeli dres. Njegov otac je tvrdio da je zapostavljen, a Jurišić je imao 7 nastupa u 17 jesenskih utakmica za Hajduk u doba, kad su Bijeli imali gotovo atomski napad: Žungul, Mužinić, Oblak, Jerković, Šurjak, podržao je našu tezu o očevima i djeci u sportu iskusni splitski kolega Zdravko Reić.

Neće biti laka ni bitka za pravičnu odštetu Baldekinu, ako Ivišići odjenu podgorički dres. Stara je istina da u FIBA-i (Svjetskoj košarkaškoj federaciji) nisu ni izbliza tako dobro riješeni mehanizmi zaštite klubova, koji se baziraju na proizvodnji igrača. Za razliku od nogometa gdje se, to nije pretjerano, broji gotovo svaki dan, što ga je igrač proveo u nekom klubu, kako bi njegovo matično jato zaslužilo pristojnu naknadu.

Kad je košarka u pitanju ne pomaže, čini nam se, previše ni čvrst ugovor, što su ga do svoje osamnaeste godine nadareni Ivišići potpisali s Baldekinom. Dojam je, stoga, da bi se Šibenčani radije nagodili sa Crnogorcima (i menadžerom) Ražnatovićem nego ušli u arbitražu preko FIBA. Neovisno od toga što se na tom planu dosta pita i odvjetnika Krešimira Škaricu, zagrebačkog Šibenčanina i predstavnika KSH u FIBA-inoj komisiji za pravna pitanja.

Ako se vratimo našim šibenskim usporednicama, gdje emocije nerijetko potiskuju dugoročnu sportsku politiku i poslovnost, onda nije nimalo ugodno saznanje da košarkaški inkubatori KK Dražen Petrović, stjecajem okolnosti, više hrane druge nego Baldekin.
Junaković, Radovčić, Badžim, Nakić, Širko, braća Ivišić, Kalpić, Bilalović… Riječ je o momcima, koji bi i bez visokoplasiranih Darija Šarića i Mira Bilana činili sjajnu prvoligašku momčad, a koje na jesen, očito, nećemo gledati u šibenskom dresu.

Namjerno smo izostavili Nika Slavicu, nekad veliku nadu hrvatske košarke, kojega bismo u novonastaloj situaciji rado vidjeli u Šibenki. Tamo, gdje se njegov otac Nenad čak četvrt stoljeća znojio u šibenskom dresu. Od Miminca do Baldekina, baš kao što je podnaslov knjige „Ši-Ši-Šibenka“.