StoryEditor

postavljeni kolektoriRavnatelj NP Mljet: Stručnjaci smatraju da će se periske ipak obnoviti, da ovo što se dogodilo nije zbog zagađenja ili utjecaja čovjeka

Piše Ljubica Vuko/JL
24. kolovoza 2021. - 10:16

“U jezerima imamo najveći koraljni greben na Sredozemlju, nalazi se kod Velikog mosta, ima otprilike 600 četvornih metara na nekih šest, sedam metara dubine, na njemu je jako veliko bogatstvo života. Radi se o busenastom koralju, jako su pogodni uvjeti za njegov razvoj, koralji su sami po sebi utočište za male ribe i tu je živi akvarij, što nema nigdje vidjeti na Jadranu”, kazuje za Jutarnji list Ivan Sršen,dipl. ing, ravnatelj Javne ustanove NP Mljet govoreći o iznimno zanimljivom bogatstvu života u mljetskim slanim jezerima, Malom i Velikom jezeru koji su i najpoznatije atrakcije ovog nacionalnog parka, najstarijeg morskog zaštićenog područja na Mediteranu, još od 1960. godine.

U jezerima, pojašnjava nam, postoje sve vrste riba kojih ima i u otvorenom moru, čak i srdele, a neke ulaze i izlaze periodično kroz kanal Soline na otvoreno more.

Dodaje kako je za Veliko jezero u Nacionalnom parku Mljet karakteristična i endemska meduza Aurelia relicta, koja se ne može pronaći nigdje drugdje. Iako može narasti i do 55 cm u promjeru za ljude je potpuno bezopasna. Uz to, na površini je jako rijetko, više se zadržava u dubljim slojevima mora.

A kad je riječ o podmorju NP-a Mljet koje obiluje raznim životnim oblicima i to posebno onim endemičnim, valja reći kako su školjkaši specifičnost mljetskih jezera. Izdvojit ćemo ovdje zakonom strogo zaštićenu plemenitu perisku (Pinna nobilis), koja je najveći mediteranski školjkaš, endem Sredozemnog mora.

Tijekom jeseni 2016. godine, kako je navedeno na stranicama Zavoda za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, na obali Španjolske zabilježene su pojave masovnog pomora plemenitih periski. Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) je u listopadu 2019. godine plemenitu perisku stavila na crvenu listu svrstavši je u kategoriju „kritično ugroženih vrsta“.

Prva potvrda o pojavi zaraze u hrvatskom dijelu Jadranskog mora zaprimljena je u svibnju 2019. godine, od tada se proširila po cijelom Jadranu. Inače, u mljetskom Malom jezeru bila je donedavna najgušća populacija periski u Sredozemnom moru, moglo se izbrojiti na metru kvadratnom više od 20 jedinki.

"Pomor periski zabilježen je na cijelom Jadranu, a to što se dogodilo na periski rezultat je djelovanja parazita Haplosporidium pinnae, koji je u Jadran došao iz drugih dijelova Sredozemlja, proširio se francuskom, grčkom i talijanskom obalom. Mi smo očekivali da će se to dogoditi i kod nas, stoga smo još 2018. godine sklopili sporazum o suradnji s Hrvatskim veterinarskim institutom. Oni su počeli uzimati uzorke naših periski, prvi su uzorci bili u redu, ali već kod drugog uzorkovanja otkrilo se da se pojavio parazit u Jadranu", kazuje Sršen.

Kad su to otkrili, tamo gdje je bila najgušća populacija periski u Malom jezeru označili su ukupno 181 primjerak i redovito ih kontrolirali.

"U roku tri mjeseca su sve uginule, zaraza je počela u proljeće 2019. godine, prvo na otvorenom moru, pa Velikom jezeru i potom u Malom jezeru, u jesen 2019. smo zaključili da je od tih 181 ostao samo jedan primjerak periske i nakon toga je i on uginuo", kazuje Sršen.

image
Ivan Sršen, ravnatelj JU NP Mljet
Ljubica Vuko

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja pokrenulo je aktivnosti na očuvanju plemenite periske u hrvatskom dijelu Jadranskog mora, a u sklopu tog projekta koji sufinancira Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost JU NP Mljet angažirala je Udrugu za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce.

"U suradnji s Udrugom Sunce na dvije lokacije u nacionalnom parku postavljeni su kolektori za hvatanje mlađi periske kako bi se vidjelo ima li mlađi, odnosno ima li živih primjeraka odraslih koji ispuštaju sjeme. Mlađ na kolektoru će pokazati da su periske preživjele. Stručnjaci smatraju da će se periske ipak obnoviti, da ovo što se dogodilo nije zbog zagađenja ili utjecaja čovjeka već se radi o bolesti koja se pojavljuje periodički i na drugim morskim organizmima. Tako se prije 30-tak godina bolest pojavila na školjci kopito, danas je ta školjka vrlo rijetka, u jednom su se trenutku zarazili i uginuli, to se događa periodički. Sada više nema zabilježenih živih periski u našem akvatoriju, ali smatramo da su možda ostale žive negdje vani", pojašnjava Ivan Sršen.

Eventualno pronađene periske transportirat će se do akvarija u Puli gdje će ih se pokušati uzgojiti u bazenima.

Osim, postavljanja kolektora ličinki periske uz fizičku zaštitu prikupljenih jedinki na više lokacija na Jadranu, putem akcije „Jeste li ih vidjeli?“ koja je 2019. godine proširena i na plemenitu perisku, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja poziva javnost da dojavi lokacije na kojima su opažene žive jedinke plemenite periske, kako bi se identificirale i očuvale žive jedinke te pratilo stanje populacije. Akcija se provodi tijekom cijele godine, no najviše dolazi do izražaja u ljetnim mjesecima kada je povećana mogućnost uočavanja morskih organizama u njihovom prirodnom staništu.

“Sve je manji broj živih jedinki u moru pa je za opstanak vrste ključno pronaći potencijalno otporne jedinke koje bi se dalje mogle razmnožiti i stvoriti prirodni „imunitet“. Od prve pojave zaraze i masovnog pomora u hrvatskom dijelu Jadranskog mora potvrđeno je 17 živih jedinki plemenite periske u prirodi, na različitim lokacijama duž Jadrana”, objavili su na stranicama Ministarstva.

Kako su pojasnili, pri identifikaciji živih jedinki plemenite periske u prirodi potrebno je provjeriti reagira li jedinka zatvaranjem ljušture na vanjski podražaj, odnosno na kretanje morske vode u njenoj neposrednoj blizini. Uspravna ljuštura plemenite periske u sedimentu ne podrazumijeva nužno i živu jedinku, piše Jutarnji.

Plemenita periska nalazi se i na popisu vrsta Dodatka IV Direktive 92/43/EEZ o zaštiti prirodnih staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta (Direktive o staništima), te je njezina stroga zaštita i očuvanje populacija u povoljnom stanju obveza svih država članica Europske unije (EU). Također, navedena je u Dodatku II Protokola o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju (Barcelonska konvencija).

Kada je u lipnju ove godine Europski parlament usvojio rezoluciju „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030.: vraćanje prirode u naše živote” kojom se nastoje zaustaviti i preokrenuti trenutačni trendovi smanjenja bioraznolikosti u Europi i šire u svijetu, zastupnici su pozdravili namjeru da do 2050. globalni ekosustavi budu obnovljeni, otporni i prikladno zaštićeni. Zatražili su i da se na konferenciji UN-a u listopadu 2021. donese sporazum sličan Pariškom sporazumu kojim bi se utvrdili globalni prioriteti u području bioraznolikosti za 2030. i nakon toga.

item - id = 1122172
related id = 0 -> 1119672
related id = 1 -> 1118571
30. studeni 2021 21:18