Portal Agroklub objavio je veliki razgovor sa Šibenčaninom Petrom Baranovićem, bivšim saborskim zastupnikom i dugogodišnjim borcem za ribarska prava.
Baranović je tako govorio o rezultatima ribarskog sektora, problemima naših ribara i mjerama koje bi im mogle pomoći.
"Neku ribu koju ne smijemo izlovljavati i za koju dobivamo kazne od inspekcije, u Italiji zovu drugim imenom i slobodno je prodaju. Uredbe su sjajno napisane, a neke zemlje u njihovoj provedbi ne žele biti veći katolici od Pape, za razliku od nas koji se to silno trudimo. O ribarstvenoj politici odlučuju oni koji ne znaju zakrpati mrežu - kaže Baranović te dodaje:
"Nije tajna da mi u sektoru plave ribe imamo veću flotu i kapacitete od onih koje biologija Jadrana može dugoročno izdržati“ kaže ovaj koćar te da su takve okolnosti nastale prije 10-tak godina kroz modernizaciju flote. Dobru ideju da se određeni broj starijih brodova povuče iz upotrebe, a da na njihovo mjesto dođu moderni brodovi, pojedini igrači su uspjeli deformirati, tvrdi on.
Međutim, tako je samo povećan broj brodova u floti, a uz državne potpore dozvolio se značajni uvoz brodova iz Amerike, pa smo danas, prema njegovim riječima, došli u situaciju da imamo flotu za izlov sitne plave ribe koja ne korespondira s biologijom Jadrana.
"Srdela ne pada na peškariju s neba i onaj tko je u toj veličini izlovljava, definitivno krši propise, ali morate shvatiti i ljude koji su lošom ribarstvenom politikom dovedeni u tu situaciju“, kaže naš sugovornik.
Na susretima ribara u Komiži 1999. godine, Baranović je tražio proglašenje Gospodarskog pojasa RH i ograničenje licenci za profesionalni ribolov, što je prihvaćeno tek devet 9 godina kasnije.
"U tih 9 godina smo flotu udvostručili, a u pojedinim segmentima i utrostručili. Netko je doveo ljude u zabludu da investiraju, da dignu kredite, založe vlastitu imovinu i kupe brod“, smatra Baranović.
"Mi smo zemlja koja ima ribarske brodove u prosjeku duplo starije od kapetana koji ih vozi, ali jedina EU zemlja čija Uprava za ribarstvo i inspekcija ima zrakoplovne snage i to dronova vojne namjene izraelske proizvodnje. Da može, svaki drugi vlasnik dao bi brod u rezalište jer im se rad ne isplati. Radimo k'o beštije, a flota je sve starija i lošija. Ne trebamo veće brodove ni jače motore, ali nam treba pomoć dok se bolje ne organiziramo i ne počnemo kvalitetom plasmana i boljom cijenom osiguravati financijski opstanak - ogorčeno će ovaj Šibenčanin.
Sad smo, dodaje, u apsurdnoj situaciji, izlovljavamo enormne količine, da bi uspjeli zadovoljiti matematiku, a ribu koja u Napulju košta 22 eura, mi plasiramo u izvoz dajući je otkupnim stanicama za 3 eura.
"Vladajući ne žele čuti istinu, a oni koji su napravili najveće štete, danas su sukreatori ribarske politike. Hrvatska politika treba shvatiti da bez OPG-ova u kojem čovjek s obitelji može raditi i biti zadovoljan rezultatom, te bez ribara obrtnika koji žive more u svojim žilama – mi ne možemo ići naprijed“, zaključio je Petar Baranović.
Čitavi intervju možete pročitati OVDJE.