Dok se iz Bruxellesa očekuje zaštita oznakom izvornosti, novigradske dagnje rastu i razmnožavaju se brže nego igdje duž istočne obale Jadrana. Možda i na cijelom Mediteranu. Novigradsko more i Novigradsko ždrilo je najkvalitetnije stanište za reprodukciju i razvoj dagnji, ističu dr. sc. Ivan Župan i dr. sc. Tomislav Šarić, izvanredni profesori s Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru, čija istraživanja su utkana u specifikaciju kojom se dokazuje izvornost ovog školjkaša, piše Agroklub.
“Bude li potrebno Europskoj komisiji ćemo podastrijeti i dodatne argumente o izvornosti”, kaže profesor Župan.
Nakon višegodišnjeg istraživanja, pa i onog u sklopu INOVaDA projekt istraživanja kvalitete i promidžba novigradske dagnje, koji je financiran u sklopu Europskoga socijalnog fonda, Župan i Šarić su došli do niza rezultata ključnih za njihovu zaštitu izvornosti. A u dogovoru sa Zadarskom županijom istražuju i dalje, provest će još detaljnije analize kemijskog sastava njenog mesa i utvrdili sve tajne specifičnosti okusa.
Zašto je privlačnija i slađa od drugih već su utvrdili.
“Ima veći sadržaj glikogena od drugih”, kažu profesori.
Uz obilje hrane Novigradsko more i Ždrilo jako su čisti, te uz Starigrad-Paklenicu pripadaju proizvodnom području mikrobiološkog razreda A za uzgoj školjkaša. Zbog iznimno bogate bioraznolikosti i velikog broja endemskih vrsta, ovo područje uvršteno je i u ekološku mrežu NATURA 2000.
Prirast i količina mesa koja zauzima prostor unutar ljuštura školjkaša (indeks kondicije) važni su čimbenici u uzgoju ove školjke. Štoviše, to je jedna od najvažnijih karakteristika po kojoj prosječan kupac procjenjuje kvalitetu dagnji.
A novigradska dagnja, podsjećaju naši sugovornici, poznata je po dobroj popunjenosti mesom. Istraživanja su pokazala kako je tijekom cijele godine indeks kondicije kod nje veći nego kod ostalih, uzgajanih u uvjetima integriranog uzgoja školjkaša i riba u Jadranskom moru kao i drugim područjima registriranim za uzgoj.
Zanimalo nas je što je pokazala kemijska analiza mesa i je li istina da unutrašnjost brže raste od oklopa školjke?
Istraživanja kemijskog sastava pokazala su da u tkivima ove dagnje više od polovine masnih kiselina čine nezasićene masne kiseline, od kojih su dokosaheksaenoična (DHA) i eikosapentaenoična (EPA), koje ubrajamo u omega-3 masne kiseline, najzastupljenije.
Visoka vrijednost indeksa kondicije po kojoj je poznata, u prvom redu ovisi o sezoni spolnog ciklusa, prisutnosti planktonske hrane i promjenama ekoloških čimbenika sredine (temperature, saliniteta, koncentracije otopljenog kisika).
Dosadašnje empirijske spoznaje upućuju da je Novigradsko more najkvalitetnije stanište duž čitave istočne obale Jadranskog mora. Osim empirijskih spoznaja i znanstvena istraživanja potkrjepljuju ovakav zaključak.
Naime, pojašnjavaju Župan i Šarić, dagnja se hrani kontinuiranim filtriranjem morske vode pri čemu u sastavu obroka u vodenoj okolini prevladavaju fitoplankton, zooplankton, fini organski detritus, razgrađena organska tvar, anorganske čestice te različite bakterije.
Donos hranjivih tvari Zrmanjom te rječicama Karišnicom i Bijelom, kao i slijevanje hranjivih tvari s pošumljenih brežuljaka koje ispiru kiše, rezultira povoljnim uvjetima za razvoj fitoplanktona i zooplanktona u Novigradskom moru čime se osigurava velika dostupnost hrane za organizme koji se hrane filtrirajući morsku vodu, uključujući i dagnju.
Sastav, sezonska sukcesija i abudancija protista i mikrometazoa u planktonu u ovom moru pokazuju da je to područje bogato za prehranu populacije male plave ribe ali i da postoje uvjeti za eksploataciju i uzgoj školjkaša.
Svježe meso novigradske dagnje je na dodir glatko, meko-elastične konzistencije s karakterističnim mirisom po moru i morskim algama. Površina mesa je sjajna, vlažna i glatka. Boja mesa ovisi o spolu pojedinog školjkaša.
Naime, pojašnjavaju Župan i Šarić, dagnje su odvojenih spolova te su muške uglavnom mliječno-bijele ili krem boje, dok su ženske narančasto-crvenkaste boje. Novigradska se najčešće konzumira termički obrađena. Na tržište se isporučuje živa, neoštećenih ljuštura, očišćena od obraštajnih organizama i ostalih nečistoća.
Zbog čestih i naglih promjena ekoloških uvjeta u Novigradskom moru i Novskom ždrilu (nagli pad saliniteta uslijed dotoka slatke vode, promjena temperature uslijed bure, itd.) dagnje doživljavaju stimulans koji ih potiče na pripremu tkiva za mrijest. Zbog navedenog, novigradska, u odnosu na one iz drugih područja, ulaže veću količinu energije u rast tkiva nego u rast ljuštura.
Navedena priprema za mrijest te velika dostupnost hranjivih tvari rezultira s pojavom većeg indeksa kondicije dagnji iz ovog područja, zbog čega kroz duži vremenski period ima bolju kvalitetu.
"Dok drugi uzgajivači imaju problem s mlađi i kako je nabaviti (kupiti), u Novigradskom moru problem je što je ima previše", kaže dr. Župan.
Sve je prekriveno sjemenom i crnilom unatoč predatorima, kao što je, primjerice podlanica (komarča) koja je u stanju razbiti i odrasle školjke da bi se domogla ukusne hrane.
Zbog preobilnog razmnožavanja, u prošlosti su uzgajivači rušili betonske instalacije za uzgoj, zbog prevelike gustoće mladih daganja na instalacijama.
“Ovo preobilno razmnožavanje uvjetovano je zbog pretjerano povoljnih uvjeta života, bogatstva planktona i idealne slanosti”, objavio je ing. Slavko Matičević 1954. godine u lokalnom “Glasu Zadra”.
Župan i Šarić također ističu kako Novigradsko more sadrži veću količinu klorofila od drugih jadranskih područja za uzgoj i izlov školjkaša.
Tako primjerice, pojašnjavaju, da količina klorofila u pojedinim mjesecima prelazi vrijednosti od 4 mg/l, što je puno više od vrijednosti zabilježenih u otvorenom dijelu Jadranskog mora, te je karakteristika produktivnijih mora. Općenito govoreći Novigradsko more i Novsko ždrilo karakterizira povišena produktivnost u odnosu na prosjek Jadrana što pozitivno utječe na veći indeks kondicije ove dagnje, te na njen specifičan kemijski sastav, tvrde.
No, indeks kondicije tijekom godine nije uvijek isti. Najveći je u kolovozu, a najniži u zimskim mjesecima. Zato se prakticira lovostaj.
"Kako bi se zadržala visoka kvaliteta proizvoda izlov i stavljanje na tržište svježih školjki pod nazivom „Novigradska dagnja“ ograničen je na razdoblje od 1. travnja do 30. studenog svake kalendarske godine“, pojašnjavaju Župan i Šarić.
Na pitanje kako uzgoj daganja i drugih školjkaša utječe na okoliš, ima negativnih reperkusija, mladi znanstvenici odgovaraju: Ne, naprotiv.
Uzgoj školjkaša predstavlja određeni benefit za okoliš, a evo i zašto.
Školjkaši uklanjaju dio dušika i fosfora iz vode dok se hrane. Naravno, dio dušika i fosfora koji nije probavljen, odnosno nije ugrađen u tkiva školjkaša izlučuje se u okoliš u oblicima koji su lako dostupni za rast morskih algi i biljaka. Osim toga, školjkaši, poput ostalih organizama koji vezuju ugljik, npr. poput koralja, pomažu u smanjenju količine ugljičnog dioksida u atmosferi, jer ugrađuju ugljik u svoje ljušture.
Nadalje, školjkaši, kao i oprema koja se koristi u njihovom uzgoju, mogu poslužiti kao staništa za druge organizme i tako povećati biološku raznolikost na određenom području. S obzirom da filtriraju velike količine mora i iz njega izdvajaju organske tvari, doprinose prozirnosti mora a time i odvijanju procesa fotosinteze na većim dubinama.
I zadnje, ali možda najvažnije za održivost, školjkaši u najvećem dijelu svoje proizvodnje ne trebaju nikakve dodatne izvore hrane. Naime, dodatna hranidba školjkaša odvija se samo u mrjestilištima u zatvorenim recirkulacijskim sustavima i zbog toga su najodrživiji način proizvodnje animalnih bjelančevina.
Ako pokušamo usporediti uzgoj školjkaša s uzgojem kopnenih životinja, uzgoj školjkaša bi bio jednak nekom slobodnom držanju stoke na prirodnim pašnjacima bez ikakve dodatne hranidbe. Ali školjkaši su u količini mesa proizvedenoj po jedinici površine nekoliko puta uspješniji od tako uzgajane stoke (npr. goveda).
Iz svega navedenog vidljivo je da, uz sve benefite kojima doprinose okolišu, oni ujedno proizvode i održivu visokovrijednu hranu, pa njihov uzgoj i konzumaciju treba poticati! - poručuju dr. Ivan Župan i dr. Tomislav Šarić, mladi izvanredni profesori Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru.
Tim njihovim riječima i zaključujemo priču o dosad manje poznatim pojedinostima o novigradskoj dagnji. Nema se što dodati, osim da su dagnje kao i srdela, rijetki plodovi mora kojih se, za malo novaca, možeš najesti i - uživati!, piše Agroklub.