PREDANA PETICIJANezadovoljni građani: Kako dobiti vez kad je prosjek čekanja 80 godina? Ne samo da institucije nisu rješavale probleme, nego su ih i stvarale

Peticija za izgradnju komunalnih lučica i dodjelu vezova u javno-privatnom partnerstvu s više od tisuću potpisa predana je u četvrtak u protokole Dubrovačko-neretvanske županije, Grada Dubrovnika i Županijske lučke uprave, sve ne bi li se riješio problem koji ne da tinja, nego gori već desetljećima.

Kako dobiti vez, u kojoj komunalnoj lučici i kad?

– Pa prosjek čekanja na vez je oko 80 godina! – ističu u ime građanske inicijative, čiji je predstavnik Mišel Lupis jutros s nekoliko fascikala punih potpisa i dokumentacije htio vidjeti hoće li se i kada uopće razmatrati situacija s vezovima za komunalne lučice, što dosad, tvrdi, nije bio slučaj.

– Ne samo da institucije nisu u nas rješavale te probleme, nego su ih čak i stvarale, prema onome što znamo s terena. Svatko od nas ima problem na nekoj razini, ili se vez čeka desetljećima, ili ga se nikako ne može dobiti ili mu je, zbog raznih okolnosti, oduzet, a i problem je što nitko od potpisnika ove inicijative, a ovdje je potpisano više od tisuću ljudi, nema gdje zbrinuti svoj brod – ističe Lupis.

Mišel Lupis u ime građanske inicijative nada se da će predavanje peticije i dokumentacije, uz stalne molbe za rješavanjem ovog problema, nadležni čuti i razmisliti o rješenju koje oni nude

'Nestao' vez

– Obiteljski vez na Batali iz 50-ih godina oduzet nam je nakon niza godina zbog nereguliranog plaćanja, nakon neuspjelih dogovora o njihovu plaćanju i nemogućnosti dogovora s institucijama. Pa su me prebacivali s jednog na drugi, pa se svaki put kad te netko prebaci na neki drugi vez moraš posvađati s ljudima koji su vezani do tebe jer svatko tvrdi da je to njegovo otprije 30 godina, a uopće nema potrebe za tim. Igrom slučaja, pri rekonstrukciji komunalne lučice Batala točno na taj moj vez došao je ponton, i sve se moglo riješiti drugačije, ali eto, ispalo je ovako unatoč svim pokušajima. A dodat ću tome da se inače bavim iznajmljivanjem turističkih brodova koji imaju ture na užem dubrovačkom akvatoriju, i nisam jedini. Problem bi mi bio isti i da imam samo jednu barku jer je taj vez "nestao". Kad u Dubrovniku izgubite vez koji je u obitelji desetljećima, to vam je ekvivalent gubitka obiteljske grobnice. Novu nije lako ni pronaći, a kamoli kupiti – dodao je još jedan predstavnik inicijative Frano Hartman, no i svi ostali slažu se da su problemi brojni, a rješenja nema nigdje na vidiku.

– Tek sad spominju neko potpisivanje ugovora u sufinanciranju izgradnje komunalnih lučica i vezova. Mi kao rješenje predlažemo javno-privatno partnerstvo, gdje bismo mi preko udruge koju bismo osnovali kao sportsko-ribolovno društvo osigurali dio sredstava, pa da se to odradi kako treba i da to bude do 500 vezova, a ne skupo kako oni predlažu, do 200 vezova, što neće riješiti ničiji problem – zaključuje Lupis.

Mahom stanovnici poteza od Batale do Solituda i vlasnici barki i brodica godinama muku muče s istim problemom: gdje će ih zbrinuti?

Vezovi preko veze

Ima li liste za čekanje na vez, kako se ona sastavlja, ima li rednog broja ili on ne postoji, dodjeljuju li se vezovi "kao i sve u Hrvatskoj preko veze", pitaju se iz građanske inicijative, no bez odgovora.

– Nemamo dokaze da se to tako radi, ali da je sumnjivo, naravno da jest. Čini mi se nemoguće da netko tko je 2004. godine predao uredan zahtjev za vez još uvijek nije dobio ni odgovor, a kamoli dodijeljen vez, dok neki koji možda tko zna otkad više ni nemaju barku rade s tim vezovima što ih je volja – zaključio je Lupis, predavši potpisanu peticiju u protokole Grada, Županije i Županijske lučke uprave, u nadi da neće završiti u nekoj ladici ispod tone prašine.

– Sramota je da ljudi koji su u gradu, koji oduvijek imaju barke i brodice, moraju zbog nesposobnosti i nedostatka sluha za ovaj problem ostavljati svoje barke na vezu u marini u Komolcu i to plaćati po suho zlato, dok se na užem gradskom području ništa ne događa – zaključuju iz inicijative očekujući reakciju nadležnih.

Frano Hartman izgubio je obiteljski vez iz 1952. godine jer je točno na tome mjestu izgrađen ponton na Batali. Otada ga 'šaltaju' s jednog veza na drugi