Milna, plovilo Lučke kapetanije Split kojim upravlja kapetan Nikola Brkuljić (pogodili ste - iz Milne) nije ni krenulo s novinarskom ekipom Slobodne Dalmacije i RTL-a u lov na prijestupnike u pomorskom prometu, a već ih je u splitskoj luci prilikom isplovljavanja čekao bogat 'ulov'.
Uz naš brod dugačak deset i pol metara koji hvata brzinu do 28 milja na sat su se odjednom, bez ijedne pređene milje, stvorila četiri skutera i sedmero ljudi.
Kapetan i njegov kolega na brodu, diplomirani inženjer Ivica Vuletić (voditelj za Upravljanje i nadzor pomorskog prometa i poslova traganja i spašavanja Lučke kapetanije Split) su u pola sata u državni proračun donijeli dvanaest tisuća kuna.
Deset mora platiti vlasnik jednog obrta iz Splita M. S. jer je bez potrebne dozvole iznajmio skutere dvama turistima koji uz to nisu imali ni svu potrebnu opremu te su glisirali u blizini obale pa su i oni kažnjeni sa po tisuću kuna.
Iako je riječ uglavnom o Francuzima, konverzacija na engleskom jeziku kapetana Brkuljića je vodila do sigurne naplate, a kazne su turistima pokvarile plan đite Split - Čiovo koja košta, kako nam rekoše, 130 eura.
U četiri sata koliko je trajala naša zajednička akcija, nismo vidjeli (osim u jednom slučaju) da na jet skiju itko nosi kacigu (iako je to obavezno), a većini vozača oprema je nekompletna (najčešće ne nose narukvice) ili nemaju dozvole sa sobom nego im ostaju u bungalovu, hotelu ili kod gazde kod kojeg su iznajmili skuter.
A taj jedan slučaj, sto posto ispravan je Luka Smenderovac iz Koprivnice, diplomirani fizioterapeut koji preko ljeta radi kao mornar na jednoj jahti koja se nalazi nedaleko od mjesta gdje smo ga zaustavili.
- Jet ski je u vlasništvu vlasnika jahte, ja sam tamo mornar i znam što je dozvoljeno i što nije te pozdravljam ovakve akcije. A od ovog ljeta sam i ja ponosni student Pomorskog fakulteta u Splitu, pa mi molim vas držite fige, rekao nam je simpatični kontinentalac koji bi svima fetivima i strancima mogao biti uzor.
Da su svi poput Smenderovca, ne bi baš bilo posla za Pomorsku policiju i Lučku kapetaniju niti bi Brkuljić i Vuletić svim prekršiteljima morali objašnjavati da je njihov "morski grijeh" isti kao da sjednete u vozilo bez vozačke dozvole i potrebnih dokumentata i krenete na put.
Obično turisti to ipak shvate, no ne i mladi Mađar iz Budimpešte u uvali Mavarštica koji je na zvuk sirene upozorenja s broda krenuo još brže voziti da bi sav zbunjen nakon toga pitao što je uopće učinio.
Procedura je takva da je na brod morao biti pozvan gospodin čija je supruga vlasnica obrta koji je Mađaru iznajmio plovilo i koji je zajedno s gostom i došao platiti kaznu od četiri tisuće kuna.
Svidio nam se jer je platio cjelokupnu kaznu i mislili smo da će popričati s novinarima, ali nas je odbio... No čuli smo ga kad je govorio kapetanu da on jedini radi pošteno i kako treba, da još otplaćuje ogroman kredit od 37 tisuća eura, da njemu i država i banke duguju više od sto tisuća eura, da iako plaća sve komunalije nema ni osnovne uvjete rada te da bi mogao odmah ugasiti obrt ako bi se baš sve odreda poštovalo, a naročito ova priča sa provjeravanjem svakog gosta ima li dozvolu.
Kada smo u uvali Duga s broda vidjeli gliser kojim upravlja (poslije će se ispostaviti) Njemac iz Osnabrücka, svi smo se uhvatili za glavu.
Tri djevojčice sjede ležerno na provi broda koji glisira niti sto metara od obale, a ostala djeca sjede sa starijim čovjekom i ženom u preostalom dijelu plovila.
Na upozorenje kapetana Brkuljića da je dovoljan jak val koji bi, ne daj Bože, mogao djecu baciti s broda pod propelu plovila, Livnjak J. G. i njegova gospođa sve priznaju i sa svim se slažu te obećavaju da se to više neće ponoviti.
Potom u Seget Vranjici zaustavljamo Francuza sa kćerkom koji kapetanu kaže da mu iznajmljivač nije ni tražio dozvolu koja je inače kod njega u bungalovu. U tom trenutku se pojavljuje skuter koji vozi maloljetnik, a ispred njega sjedi dječak u dobi od dvanaest-trinaest godina.
I ovdje se mora ići po odgovornu osobu, a to je profesor u jednoj dalmatinskoj pomorskoj školi koji se jedva sa skutera popeo na brod Lučke kapetanije.
- Slomio sam rebro, objašnjava nam profesor čiji predmet očigledno nema puno veze s poznavanjem općih propisa o uvjetima glisiranja i iznajmljivanja plovila na moru.
Profesor svima daje ruku, hvali nam se da zna zapovjednika Pomorske policije, ali to ništa ne mijenja na stvari jer se razgovor s kapetanom Brkuljićem mora obaviti i odgovornost se mora utvrditi. Deset tisuća kuna iznosi kazna koju mu je kapetan dodjelio, nema odakle sada platiti nego se slaže da ide optužni prijedlog te će on sutra doći u Lučku kapetaniju to riješiti.
O optužnim prijedlozima odlučuje Vijeće za prekršaje Lučke kapetanije, a postoji i drugi stupanj odlučivanja ako je prijavljeni nezadovoljan kaznom.
Profesor je na svom mobitelu pokušao nekom aplikacijom dokazati da je ta vožnja skuterom njegovih klijenata bila udaljenija od 300 metara koliko je dozvoljeno, ali je nakon vidnog napora da uvjeri odgovorne na brodu i sam odustao. Nije se dao kod teze da je maloljetnik vozio drugi skuter, pitajući odakle mi to znamo. No kada su se javili i snimatelj RTL-a i naš fotoreporter i od te teze je odustao, privremeno jer će je sigurno braniti u petak u Lučkoj kapetaniji u Splitu.
Pri povratku u Split nalijećemo na gliser na kojemu se nalaze samo mladići, a koji je vozio niti pedesetak metara od obale.
Svi su stranci, a skiper je Francuz koji pita koja su pravila u Hrvatskoj, iako zasigurno zna da je svugdje u svijetu zabranjeno glisirati 300 metara od obale i voziti brže od sedam čvorova u tom prostoru.
Kad im je izrečena kazna (minimalna i simoblična jer je u pitanju mlađarija do 23 godine), umjesto da se zahvale kapetanu, momci s broda su na svojim mobitelima gledali raspon propisanih kazni za ovaj prekršaj kao i brzine glisiranja u luci te udaljenost plovila od obale.
Nisu htjeli davati izjave, a bunili su se i što ih snimamo. Stranci očigledno dobro znaju svoja prava, ali ne i obaveze.
Pred sami povratak u splitsku luku nailazimo na brod na kojemu umjesto dvanaest dopuštenih ima sedamanest putnika.
S njima će se naš dvojac s početka priče raskusurati u Lučkoj kapetaniji gdje je odgovornoj osobi s broda naređeno da se tamo odmah pojavi, a plovilo priveže.
- Sada ću vas i fotografirati da vidite i sami da vas umjesto dvanaest koliko je dozvoljeno ima više, da ne bi poslije bilo..., reče im kapetan.
Na moju konstataciju da ovo i nije baš posao za poželjeti, Brkuljić nam govori da nakon nove godine odlazi u mirovinu, dok njegovom kompanjonu Ivi preostaje još pet godina krvavog rada.
Oba kažu da srećom nisu doživjeli fizičkih napada na sebe za vrijeme svojih bogatih karijera i da su i najteže situacije završavale, srećom, tek verbalnim prijetnjama.
