U ljeto 2019. gostovao je u svim lokalnim medijima kad je prvi put uplovio u rodni grad kao zapovjednik broda, kruzera Norwegian Star. Nepune tri godine kasnije, kapetan duge plovidbe Teo Grbić ponovno je pod svjetlima reflektora, sad u ulozi festanjula jubilarne 1050. Feste svetoga Vlaha, piše Dubrovački vjesnik.
Ovaj freško umirovljeni pomorac obišao je cijeli globus osim Antarktike, a na pučini ga je uvijek štitio parac. Sveti Vlaho je Teu i na kopnu uvijek bio nekako predodređen.
Parac uvijek uz njega
Rodio se 1959. u Vlahovu gradu, a oženio suprugu Anu 1988. u njezinu rodnom Stonu, u Crkvi svetoga Vlaha. Nebeski zaštitnik Grada još jednom mu je obilježio život kad je ove godine na prijedlog bratima izvučen iz bubnja za festanjula u konkurenciji četvorice kapetana i trojice obrtnika. Nekoliko tjedana kasnije, s kolegom zanatlijom Tončijem Cvjetkovićem pod budnim okom rektora Crkve sv. Vlaha don Hrvoja Katušića odrađuje brojne obveze koje nosi dužnost svjetovnih domaćina Feste.
I nijedna mu nije teška. Familija Grbić dijeli s Teom sve izazove i počasti. Sin Ivan, 32-godišnjak koji se kao i pape otisnuo na more, te dvije godine mlađa kći Tea, zaposlena u Županiji, presretni su što im je otac ušao među odabrane. Unučica Mihaela i unučić Nikola tek će kad porastu u potpunosti shvatiti što za nona znači biti festanjul.
A da novinari bolje shvate kako je zahtjevno bilo zapovijedati putničkim brodom s 5 tisuća ljudi iz najmanje dvadesetak različitih nacija, kapetan Grbić otkrio nam je kroz par 'epizoda' na debelom moru:
Iskrcao se u pandemiji
- Za Norwegian Cruise Line navegavao sam 20 godina, zadnjih sedam ili osam kao zapovjednik. Svuda smo putovali, a dosta oko Južne Amerike, sve do Patagonije. U koroni sam prelomio, nisam više vidio smisla u svemu, posebno otkako su nastupile restrikcije u pomorskom putničkom prometu. Početkom siječnja 2020. iskrcao sam se u Buenos Airesu i to je bilo to. Sezonu te godine nisam odradio, uskoro sam se prijavio za u penziju. Dotad sam u karijeri preživio svašta. Oko Cape Horna bila su strašna nevremena, a na brodu svakakvih problema i s posadom i s gostima. Prvo moraš znati da zapovijedaš ljudima raznih nacionalnosti i običaja koje i nehotice možeš uvrijediti ako se krivo nasmiješ ili rečeš nešto bezazleno što je za njih nepoželjno.
A bilo je i neugodnosti poput suicida...jedan Nijemac se bacio u more i ostavio nam oproštajnu poruku. Događala su se i silovanja, gosti su par puta pokušali prokrijumčariti drogu, otkrio bi se kod njih heroin i kokain pa bi nam na brod došao FBI i lokalne vlasti u istragu. No, sve to sad je iza mene ali je ostala veza s morem. Pođem zaribat' i ujutro se družim s mojim pomorcima koji još navegavaju, da vidim što je nova u struci – priča nam kapetan Teo Grbić koji je Festu redovito slavio tijekom dugih vijađa. U Grad bi se poslalo brzojav s čestitkama, a na brodskoj trpezi našle bi se birane delicije na blagdanskom objedu za posadu koja je od njega doznala za sveca koji štiti Grad.
A baš će njemu u čast, kapetan Teo početkom veljače, u svečanoj monturi i bijelim rukavicama ponosno na komandnom mostu predvoditi jubilarnu Festu, okruglu i prvu u nizu s novim biskupom.