Jedna prastara, lokalna narodna, kaže- di stanu Prvićani- ne stanu Zlarinjani. Ili obratno.
E kad se dogodi da tamo di stanu Prvićani Lučani, stanu i Zlarinjani, i Prvićani Šepurinjani, znači da je odnio vrag šalu.
Zbog upornih, stalnih, golemih i nesnosnih problema koje šibenski otočani- bez obzira pripadali gradskoj upravi Šibenika ili gradskoj upravi Vodica, imaju mjesecima pa i koju godinu- otkad ih više na spaja Tijat- mještani triju mjesta i dva otoka ujedno i građani gradskih kvartova dvaju gradova, Šibenika i Vodica, organizirali su mirni prosvjed brodicama akvatorijem između dva otoka i u Kanal svetog Ante- do uvale iza tvrđave svetog Nikole.
Prvo su Prvićani doplovili do Zlarina a onda svi zajedno prema rečenom kanalu. Impresivna slika!
A kako je to bio uredno prijavljeni prosvjed, i kako je riječ o plovnom putu, konvoj su pratila čak tri broda Policije i SAR Šibenik Lučke kapetanije. Ne bi da je državni udar!
Jake snage države- nema što, da su bar takve kad treba riješiti ovaj problem!
Ovako, u onih pedesetak plovila koja su u rečenom konvoju ispratila brod Premudu koji kao da je umaknuo u Kanal pred tim ljutitim no kontroliranim i korektnim narodom mora, na svojoj popodnevnoj liniji od 14 sati iz Zlarina, među tih pedesetak plovila mi evo ubrajamo i rečena četiri, Policije i Kapetanije, jer su i oni- narod mora. Pa nas je bilo pedeset i- četiri.
Inače, šibenski otočani bune se gotovo iz dana u dan.
Zbog toga što nemaju adekvatne brodove, zato što im odlazak kući ili u grad, ma kakvim poslom ili ljutom potrebom, stalno visi u zraku, zbog toga što ne mogu dobiti niti pravovremenu uljudnu informaciju. Zbog toga što ih njihova lokalna samouprava, gradovi Šibenik i Vodice, državni brodar Jadrolinija, nadležno Ministarstvu mora (čuj, mora...) prometa (čuj, prometa...) i
infrastrukture (čuj, infrastrukture...), to jest država kao takva i kao apsolutno loš servis svojih građana- nemilo ignorira.
Ima za to i jedna prosta riječ, iz serijala Figurae Veneris, ali ćemo je ovaj put preskočiti.
U svemu tome trenutno najgore prolaze ipak- Lučani.
Ma ni ostalima nije bolje, to su sve samo varijacije na temu: nesnosno loša i bezobrazno neorganizirana povezanost tih par šibenskih otočića s kopnom.
Liniju 505 trenutno održava brod Premuda koji, premda relativno nedavno i ne baš jeftino „sređen“, stalno ima neki kvar, i Olea, katamaran u koji se mogu uspeti samo atletičari, a na boku bi trebao imati znak „invalidima ulaz zabranjen“ i koji je Prvić
Luku jednostavno isključio iz popisa mjesta u kojima Jadrolinijina pruga 505 pristaje.
U svako svoje putovanje- uključujući i stare, nemoćne i one u kolicima, dječjim ili invalidskim, stanovnici Luke moraju ukalkulirati i deset- petnaest minuta hoda do Prvić Šepurine i isto tako natrag. Po ure putovanja više, i po svim vremenskim uvjetima, svaki dan.
Rječju- to je jedno neodrživo stanje.
Zato su Lučani organizirali a svi drugi prihvatili ovaj prosvjed.
Slika je zaista bila impozantna: uz državne zastave i zastave Dalmacije-a našla se i poneka na kojoj Hajduk unatoč svemu živi
vječno- uz zviždaljke i poklopce, brodske trube i čegrtaljke, na transparentima se dalo pročitati i ovo:
U zemlji s 1000 otoka treba ulagati u brodove......Tijat bi sta (pristao...)....Vapor je naš život/smrt.....Prvić Luku mala ne
zaboravi... Di ste učili pristajanje- na Jarunu?.....Danas Prvić Luka, sutra vaša luka......
Oko četiri popodne evo ti iz gradskih kvartova Kaprija i Žrija čuvene „šlape“, trajekta imenom Lošinjanka.
Prosvjednici mašu i trube- oni ništa.
Tužno je da su se na tim relacijama između otočana i posada stvorili animoziteti- a ni jedni ni drugi nisu krivi za ovo.
Tu smo još koji tren da iz grada dočekamo čuvenu Oleu, policijski razglas nalaže „povucite se“ pa smo se svi opet malo zbili u uvalu...kadli umjesto Olee iz grada vozi Premuda.
Da manje razljuti prosvjednike.
Ko u lošoj filmskoj režiji....
A oni, prosvjednici, traže slijedeće:
Na liniji 505 zahtijevamo brodove koji su maritimnim sposobnostima prilagođeni i mogu u svim uvjetima- osim ekstremnih- pristati u sva mjesta.
U Prvić Luci kad se ne može na glavi rive, zahtijevamo pristajanje s unutrašnje strane rive- kako je nekad i bilo.
Zahtijevamo kvalitetniju komunikaciju Jadrolinije s putnicima te ažurno i pouzdano informiranje bilo o kakvim promjenama u voznom redu
Apeliramo na sve institucije koje mogu pomoći Prvić Luci da dobije rivu koja je operativnija i sigurnija...
Za sve- kažu Lučani i svi šibenski otočani- imamo strpljenja ali za ovo bešćutno ignoriranje i diskriminaciju- nemamo!
Sve ovo zbivalo se u divno kasnoproljetno subotnje popodne kad su gradonačelnici Vodica i Šibenika zasluženo odmarali od napornog tjedna, jednako kao i direktor Jadrolinije i ministar Ministarstva Mora.
Možda ih je baš u tom trenutku zasmetala neka mušica koja im zuji oko glave, pa su otvorili po jedno oko i klepnuli se po glavi da otjeraju tu dosadu....od tih šibenskih otočana i njihova grintanja.
Završen je i ovaj čin šibenske otočne, vrlo uljuđene pobune, sad treba smisliti što dalje.
A dalje će biti, to je sigurno.
