Kako shvatiti um čovjeka koji kućnu televiziju ukrca u brod, otplovi malo podalje od plićaka i preko ograde je hitne u more. Zapravo kako shvatiti poveći broj njih koji su to u stanju napraviti. Ili one što to isto rade s perilicama za robu, starim bojlerima, akumulatorima, komadima namještaja, auto i kamionskim gumama.
Svako naše malo misto ima kante za smeće, kontejnere za otpad, puno njih. Ima i reciklažne kornere, ima i ljude kojima je zanimanje doći po otpad i odnijeti ga na smetlišta. Ali ne, još uvijek ima tih brojnih likova koji svoje kućno smeće krcaju na plovila, kako bi ga moru darovali za vječnost. Jesu li bezobrazni? Jesu? Jesu li štetočine za okoliš, divljaci? Jesu. I masa ih je oko nas.
Proteklog vikenda u Kaštel Gomilici na lokalitetu Kaštilac, da baš oko srednjovjekovne utvrde koju smo gledali i u Game of Thrones sagi, održala se ekološka akcija u sklopu projekta U dogovoru s prirodom. Jedna je od dvije zakazane za listopad i četvrta od početka ciklusa. Organizirala je vaša i naša Slobodna Dalmacija, a kao sponzor potpomognula Perutnina Ptuj – PIPO. Zarone je i ovog puta provodio Klub za podvodne aktivnosti IGLUN kojem su ruke dali prijatelji iz klubova Mornar, Giričić i Solin.
Njih 32 je zaronilo oko Kaštilca i svako malo na kopno, na mulet, izvlačilo smeće, smeće, smeće, na kraju se ispostavilo oko tri tone svega. Bože nas sačuvaj što ljudi u more bacaju, od starih grudnjaka do ogromnog tapeta kojeg je ronioc Teo Baučić, prvi čovjek Igluna nazvao ubicom za sve ono što se u koru ispod njega nađe.
-Plastične čaše, brdo limenki, staklene boce, gomila plastike, evo i sjedalica, dijelovi akumulatora, ovo se našlo u mom žalosnom ulovu. Evo našli smo i teče, pribor za jelo, što ispadne s brodova koji se tu sidre. Vidite, u moru je već duže, uhvatile su se alge, školjke, sve je to pokriveno muljem. A šta da vam kažem, svega se mi nagledamo pod morem – veli nam mladi ronioc Lovre Rogić.
Ternita, plastika, staklo, ređipeti...
Stiže i predsjednik Ronilačkog kluba Giričić iz Gomilice, Aljoša Čmrlec pa nam kaže kako puno toga more sa sobom valjanjem u pličinu donese. Scenarij je uvijek više manje isti, smeće s broda, smeće s kopna, smeće svakojako. Ali što tu radi i kako li je u more dospjela kamionska gumetina, koju je s mula u kamion utovarilo nekoliko ljudi? Znate onda koliko je teška. Kako li se ona stvorila u moru, tu u blizini muleta Kaštilca, to samo Bog dragi može zamisliti. Nevjerojatno je koliko ljudi razmišljaju da ono što bace u more nitko više ne vidi, kaže ronioc Ivan Skelin. Pa se pita kako je moguće da pokraj toliko kontejnera za smeće oni to bacaju u Jadan.
-A vidite čega sve oko Kaštilca ima, od ternite, plastike, staklarije, čaša, kesa... Čovik nikad ne bi reka da je to toliko šporko sve dok ne zaroniš – kaže Skelin.
Ne bi ni mi znali da svojim okom nismo vidjeli neuredne hrpetine otpada koje su ronioci združeno izvukli na kopno. Kod Slatine su u jednoj akciji našli gomilu guma. Na nekim našim frekfentnim plažama naletjeli su na obilje plastičnih maramica i maski koje smo nosili u koroni. I sve to čuvari mora nalik ovima iz kaštelanske akcije iznose vani. U brojnim akcijama kojima se i Slobodna Dalmacija rado pridružuje. I dok tako čakulamo o moru čujemo i dramicu koja se upravo na Kaštilcu dogodila. U njenom se centru našla mlada djevojka Danijela Strmić, članica kluba Giričić, koja je doživjela neugodan susret tijekom ronjenja. Bilo joj je to svojevrsno vatreno krštenje. Naravno, bili su tu i pri ruci kolege koji su odmah uskočili u pomoć, što znaju kako se ponašati kada te pod morem strese struja. O da, nije se preporučljivo susresti s drhtuljama.
-Ko da sam perun zabila u utičnicu, eto tako me streslo. Vidim limeneku, išla sam je uhvatiti i odjednom me udarila struja, prošla mi je od prsta do ramena, još mi je utrnuta. Mislila sam da sam naletila na kabel. Nije kabel. Odmah je priskočio kolega, digao je jedna kesu, a ispod migolji ona. Drhtulja. Školski primjer. Izgleda kao raža. A šta da vam kažem, čudan osjećaj – kaže Danijela koju su poslije u zezi znali pitati ma što joj to tako svijetli oko ušiju. Drhtulja, drhtulja, šalili su se.
Našao se i ubica života
Rezime događanja dao nam je Teo Baučić koji nam je ispričao kako je ovom ekološkom akcijom pokriven okolni dio Kaštilca. I na kojem se, veli, našlo nekoliko kubika smeća, od čega je sam vani izvadio oko 300-ak kilograma. A najviše su ga naljutile dvije stvari, taj ogromni tapet, taj ubica kompletnog života na kojeg padne. I akumulatori, kemija koja gadi prostor pod morem. Ni nakon toliko akcija nikako ne može shvatiti divljačku narav ljudi koji uništavaju ono naše jedinstveno, osobito. To naše more.
-To su grozote. Ne mogu shvatiti takve porive. Ili odjednom negdje zaroniš i vidiš groblje perilica oko sebe. Znate čemu se radujem ovdje na Kaštilcu, tome da nema puno novog smeća. Vidi se to i po algama na smeću, po kantama koje se raspadaju. Možda je proradila svijest ljudi, nadam se da je tako, volija bi da je tako – veli Teo Baučić.