Ima malo šibenke, šćipa obraze, ali ništa strašno. Bura... Normalno, ima i malo mora, triba se držat brodske bande. Sve okolo su sike, ne moš nogon stat da je ne žgincaš.
Gori više nas, s južne strane otoka, stari su položaji obalne artiljerije, utvrđeni betonon i bovanima. Sad bez cijevi. Pare luminari! Krovni prozori na starin kućama, svaki ima svoj krović. Naš su favorit oni na Voćnome trgu u Splitu, pinku sablasni. Dignite glavu digod u prolazu... Nabrojali smo četri kamena gnjizda, ka iz staroga filma "Topovi s Navaronea", Gregory Peck je igra glavnu ulogu.
Zamislite kartu: ima oni drobčić kopna između Splita i Šibenika. Eto di smo, isturena točka u moru, a ovi armirani fineštrini zijaju put jugozapada. Do Italije ničega osin velikoga plavetnila.
Vanka smo Smokvice Vele, otočića isprid Rogoznice. Nije velika, baca malo na njok, ali kraj nje ima Mala Smokvica, pa je ova naša zato Vela. Nema veze. Uglavnon, mrvu dalje, u sjeverozapad od "topova", više sika, složeni su ti čuveni bungalovi, montažne kućice, mobilne kućice na kolima, kako već ko vidi. Mi bi rekli, slične onima šta idu u Petrinju za žrtve potresa, samo ne takve nego sto puta luksuznije. Navodno devet, nismo uspili sve pribrojat.
E, oko kućica je i nasta kažin! Jesu li tu smile doć, nisu li?! Jesu li to građevine ili nisu?! Ko in je da struju i vodu, kanalizaciju?! I sve tako. Tu nan se i vrti priča. Ali, ne moš ništa, samo slikat iz kaića. Učinili smo đir okolo i vratili se sa sjeveroistočne strane, od Rogoznice. Tu je mala valica i jedina plaža na Veloj Smokvici. Neki će reć da je otok srcolik. Je, ako srce opališ tavon odozgara i speštaš ga. Malo je savijen, prije ka škamp nego kozica. U tome je drobu betonsko pristanište, može se i trajektić vezat, pokraj te šljunčane plažice.
Eno ga, zaštitar, ne može se naprid: uzvrtija se, ali ne govori. Mašemo. On opet ništa. Vide se dva obnovljena objekta, jednostavni su: jedan na kat s velikom teracom duž cile kuće. Tu je bija restoran. Drugi niži, prizeman. Vidi se da ga je ona vojska radila.
Iza, u šumi - cili je škampić u borovini - duži je objekat, isto pod crvenin kupama. Ka veća vojna baraka, skladište ili spavaonica. U Todorićevo vrime, tu su bacali stare stvari. To znate, otok je bija u najmu bivšega tajkuna, dok je još bija tajkun. Onda su ga škartali. Ka i svakoga moćnika kad popuze. Prije ne smiju od straja. Pa je bija natječaj i Goran Marić, oni ministar državne imovine, kojega je škartalo radi privatne imovine, potpisa je Mađarima najam na 30 godina. Za 184 miljuna kuna.
Firma se zove "Zelena nekretnina", u nas registrirana, osnivač je investicijski fond "Balansz Zártkörű Nyíltvégű Intézményi Ingatlan Alap" iz Mađarske. A njega je 2010. osnovala OTP banka. Mediji šuškaju da iza stoji taj neki Sandor Csanyi, navodno jedan od jačih oligarha, povezan i s MOL-on. Navodno je bija dosta dobar s Todorićen, ko bi sve razoputija. Svakako, Mađari su se bili jedini javili, ponudili masu para i dobili Smokvicu. To je bilo liti 2018. godine.
Malo dalje, ne vidi se dobro iz uvalice, kamena je vila katnica. Kažu da je nju napravija neki fudrani Austrijanac prije onoga rata. Čujemo, govore ljudi koji su na otoku bili, da su Mađari obnovili vilu. Ka i sve drugo. Temeljito! Da su usuli četri, pet miljuna eura, stavili novu vodu i struju... Ali još litos, prolitos! Da se krcala pusta mehanizacija, građevinski materijal i slično. I da nisu gradili ništa nova. Istina, stavili su te nesritne kućice o koje bi mogli zapet, pa se sad svak pita oće li niknit još šta ili se već zametnilo unutra, pa se ne vidi od borovine.
Samo, ne moš nigdi provjerit, nemaš koga pitat. Sve ka neka velika misterija, tajna otoka Smokvice, pari naslov akcijskog filma. Topovi sa Smokvice!
- Peti, šesti misec je moga bit, stigla je dojava da su na otoku bageri i strojevi, uzbunija se svit, ali mehanizacija nije išla iz rogozničkoga porta, bogati, svak bi vidija! Ne znan odakle su partili. Prijavili su bili gradilište: rekonstrukcija postojećih građevina, ovde, rogozničkoj ispostavi županijskog Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju. Bila je i inspekcija. Pokazalo se da je sve u redu, da nema novih građevina - govori nan Sandra Jakelić (HDZ), općinska načelnica.
Rogoznica je turistički centar, stotine miljuna kuna, biće i eura, okrenile su se u tome razvedenome dalmatinskome raju kroz puste sezone. A njima općina u staroj buži. Oslobodi, bože, pari ubožnica od prije sto godina! Govore da će skoro selit u novu općinu, ali mištani na to samo zavare od smija. Ovako, ha-ha-ha...
Kaže načelnica da su se te montažne kućice pojavile početkon rujna. I da je opet dolazila inspekcija, a sad se čekaju nalazi, pa će se bolje znat. A dok čeka nalaz, svit grinta.
- Mađari imaju ugovor s državon, mi nemamo pojma šta u njemu piše! Nismo stranka u postupku. Ali znamo da nikakva nova gradnja nije moguća jer je Smokvica u prostornin planovima ucrtana ka zona posebne namjene, tako je reka MORH. Ne možemo mi tu ništa. Tu je i prije bila vojska, nisi smija prić! Pola mista, stariji svit, nikad u životu nije ni bilo na otoku - tumači nan načelnica.
Onda pita da al ne bi bilo normalno da Mađari kažu šta misle radit na Smokvici. A to je fatura i po! Prvo bi tribalo minjat županijski prostorni plan, jer je važniji i određuje turističke zone. Onda bi općina tribala uskladit svoj plan sa županijskin. E, ali Rogoznica već ima nekoliko turističkih zona koje nisu u funkciji, pa je pitanje bi li in ovi stariji iz županije odobrili još jednu.
- Onda, još nešto: zona izdvojenih smještajnih kapaciteta mora se maknit baren sto metara od mora. A Smokvica je malešna, di bi gradili, gori na čuki - čudi se načelnica.
Da ne govorimo koliko bi sve to trajalo, jedno sedan, osan godina. Nisu prostorni planovi za jedan dan. Sad, kako za koga, svega smo se nagledali, pa ako imate vezu - daleko ćete dogurat. Prije nego popuzete. I škartaju vas.
Ko bi skužija tu vojničku logiku?! Naprimjer, po njima je Smokvica zona posebne namjene, nešto ka vojna baza, ali mi stražu nismo vidili! A kako može bit posebna namjena i ne može u prostorne planove, ne smi pisnit općina, niko živ, a Mađari smiju?! Tu plandovat. Ili će nan oni držat jadransku stražu?! Bogati, da je bilo javit banu Jelačiću...
Govori načelnica da bi se otok moglo valorizirat na pravi način, stavit ga u funkciju, pa da koristi ima i država, i županija, bome, i općina:
- I lipo svima!
Ne fali Rogoznici vojne imovine. Nije daleko bivša vojarna Kruščica, poviše magistrale i Kerumova hotela. E, to nije posebna zona, ali nije prispila bit mješovita poslovna zona, ka šta bi tila Općina. Čeka se. Reka bi čovik da općina nema vezu u šibenskoj županiji ili u državi. Svi redon iz HDZ-a! Ajde, nećemo štucigavat... S druge strane, MORH ne da poligon Zečevo i nekoliko maskirnih vezova.
Misto je mrvu gluvo: sve zatvoreno, korona, svit se zabija doma, a ono malo šta je izvirilo glavon na zubato sunce - nije razgovorno! Biže ka opareni, nismo to još doživili. Ime ne bi dali ni miliciji. Radnici pomalo kljucaju rivu, mladosti nigdi. Pitamo ima li društvenoga života, aktivista, udruga, kulturnih društava. Nema, govore, al' ima Torcida.
A ima li oporbe?! Ritko, ali se nađe. U Općinskome vijeću sedan mista drži HDZ, s njima i jedan iz HSS-a. Onda jedan pravaš, starčevićanac, pa jedan iz SDP-a i jedan nezavisni, koji je proša na listi SDP-a. Zove se Boris Abaza, evo nas s njin:
- Ne bojin se ja, godinama nasrćen ka lav, neka nisan od kolina! Oko Smokvice: ja san protivnik svih zabrana. Tribalo je otok otvorit svima i onda pronać pravi model upravljanja, pa vi lipo ponudon i cijenama proberite goste. A uskrata slobode kretanja, za mene je problem.
Govori Abaza da je piva Todoriću, dok je ovi još dolazija na otok. Bija je Boris u “Klapi Kopara”, pa su išli pivat. To samo ka digresija, ovo je važnije:
- Općinske vlasti nikad nisu pokazale inicijativu za promjenu namjene otočića Smokvica! Eno, Kruščica je postala spalionica smeća, a bivša tvornica ribe stoji napuštena usrid mista. Sve se urušava. Smokvica je ukraden otok, država ga je ukrala mištanima. Rogoznica je krčma HDZ-a koji nema ideju kako unapridit misto. Najbitnije je čija će parcela uć u građevinsku zonu, to je poluga za discipliniranje građana, to su dometi općinskih vlasti. Jeste li vidili di side općinari? Gljivice in skaču iz sanitarnoga čvora...
Grmi Abaza ka da ga sluša cila Rogoznica. Ajde, brzo će izbori, možda malo i zato, ali ne bi se reklo da in inače šuti. Bože mili, svakomu triba oporba! Tri mačke se igraju po rivi, crna, žuta i tigrasta. Nas ne obadaju. Evo još pinku, sad govori aktivistica Mira Biljaković, prije je i ona bila u Vijeću:
- Sveli su nas na razinu Indijanaca, sve je država krivo učinila. Nisu uvažili mještane, ni njihove probleme, mišljenja da i ne govorimo. Ignoriraju lokalnu zajednicu. Todorić je bija humani posjednik, ništa grubo ne možemo reć za njega. On je plaća 17.000 kuna misečno za smeće, a na otoku su radili domaći ljudi, znalo ih je bit i po desetak liti. Ove Mađare niko nije ni vidija, ali su kućice stavili...
Kaže Mira da je tribalo s Rogozničanima dogovorit namjenu i način upravljanja Smokvicon. Nije normalno da od svoga resursa jedino mištani nemaju koristi, a tolike pare država ubire njima na pragu. Ako je korisno, neka bude i rezidencijski smještaj, ali mora bit korisno i malome čoviku, ciloj zajednici. Šteta šta je vrime obida, da svit ne posluša.
- Razočarani smo, rade šta in je volja, mi ka da ne postojimo. A di je još miljun stvari po mistu, nego neću sad davit...
Prije nego ćemo se rastat, još su Boris i Mira dodali da je prije u mistu bila muzika, dvi klape, muška i ženska, amaterski glumci, dom kulture, svašta, a sad da iz proračuna od 25 miljuna kuna kultura dobije - 30.000.
A ovako nan govore dva doseljenika, tu su trideset godina, gorčine ne fali:
- Ko ima para - taj gradi, ko nema - na njemu se zakon provodi. Isti krug ljudi vrti se oko vlasti, a ovi iz općine, crkve i škole, oni su vladajuća kasta. Izrada prostornih planova i prenamjena zemljišta iz poljoprivredne u građevnu zonu, to ti je jedina djelatnost ovde. U općini živi 2500 ljudi, a ima 4600 objekata. Rajski prostor devastiran, kuće stoje prazne priko godine. Stranci kupuju, samo donesi lovu i niko te ne pita odakle ti. Šta će tu mlad čovik tražit, aj ti nama kaži...
Druga dva, domaći i mlađi, ovako zbore:
- Triba uzest novce, samo šta ih sad država uzima. Okej, tebi će se na parcelu parkirat čovik liti i dobit ćeš 200 kuna ili ćeš bacit turu brodon za još 200, ali to ti je to. Ko će nama dat blizu bokuna?!