Stručnjaci na Novom Zelandu pokušavaju utvrditi je li kit koji se nedavno nasukao na obali primjerak gotovo mitske vrste kita, stvorenja iz dubina koje je toliko rijetko da ga nitko dosad nije uspio vidjeti živog, a od 19. stoljeća do danas pronađeno je samo šest uzoraka njegovih ostataka.
Kako piše CNN, utvrđuje se je li lešina duga pet metara možda kit s lopatastim zubima, koji inače pripada kljunastim kitovima. Ako jest, bit će to prva prilika za znanstvenike da seciraju ovu vrstu, što bi im moglo dati do sada neviđen uvid u vrstu.
“Ova vrsta kita je izuzetno rijetka, tako da bi nam ovo omogućilo da saznamo više o tome kako i gdje je životinja živjela i što je jela”, rekla je Hannah Hendriks, tehnička savjetnica u Odjelu za zaštitu prirode Novog Zelanda. “Ako uspijemo naučiti više o ovim aspektima, približit ćemo se razumijevanju je li vrsta ugrožena i s kakvim bi se prijetnjama mogla suočiti”, dodala je Hendriks.
Odjel za zaštitu prirode Novog Zelanda 4. srpnja primio je dojavu o lešini kita u blizini Taiari Moutha, malog sela na istočnoj obali Južnog otoka. Nakon inspekcije i konzultacija sa stručnjacima za morske sisavce, znanstvenici su pomislili da se radi o lešini mužjaka kita s lopatastim zubima, iako su potrebna dodatna ispitivanja.
“Sa znanstvene i konzervatorske točke gledišta, ovo je ogromna stvar”, rekao je Gabe Davies, voditelj operacija u Odjelu za zaštitu prirode. Dodao je da su lopatastozubi kitovi “najslabije poznata vrsta velikih sisavaca suvremenog doba”. “Šteta je što nije bio živ i nismo ga mogli takvog proučavati”.
Lešina kita trenutno je u hladnjači dok stručnjaci odlučuju o sljedećim koracima. U međuvremenu su genetski uzorci poslani u novozelandski arhiv tkiva kitova na Sveučilištu u Aucklandu. Može proći nekoliko tjedana ili mjeseci da se DNK obradi i potvrdi konačna identifikacija vrste, prema odjelu za zaštitu prirode.
U tom odjelu kažu da blisko surađuje s lokalnim maorskim zajednicama kako bi osigurali “poštivanje lešine”. Kitovi imaju posebno mjesto u srcima mnogih pacifičkih domorodačkih zajednica koje, a početkom godine neki od njihovih čelnika zalagali su se da kitovi postanu pravne osobe sa svim pripadajućim pravima.
Prema Odjelu za zaštitu prirode, ova vrsta kita prvi je put dokumentirana 1874. iz uzoraka donje čeljusti i zuba prikupljenih na otoku Pitt, oko 800 kilometara od zapadne obale Novog Zelanda. Drugi nalazi kostura kasnije su omogućili znanstvenicima da potvrde postojanje potpuno nove vrste. Prvi netaknuti primjerci su od majke i mladunčeta koji su se nasukali na sjeveru Novog Zelanda 2010., ali lešine nisu bile prikladne za seciranje. U novije vrijeme, u Gisborneu, također na sjevernom otoku Novog Zelanda, nasukao se još jedan primjerak 2017. godine.
Ako se potvrdi da novootkrivena lešina pripada kitu s lopatastim zubima, Hendriks je otkrila da će znanstvenike jako zanimati pojedinosti o njegovom želucu i probavnom traktu. “Ovo nam može reći što je kit jeo, ali je također značajno jer svaka vrsta kljunastog kita ima jedinstveni želudac”, rekla je. “Također bismo tražili bilo kakve indikacije zašto je kit možda uginuo, poput gutanja stranog materijala, velike količine parazita ili znakova bolesti.”