Prukljansko jezero sa rječicom Gudučom, prirodni je dragulj vrata rijeke Krke i njena utoka u šibenski zaljev. Rijetkost neviđenih boja, a Prukljan podneblje lokaliteta starih legenda o Gavanovim dvorima. Ali i ratne realnosti
Legenda kaže, da su nasred jezera postojali dvori moćnoga vlastelina Gavana i njegove žene Gavanuše, posebno nesmiljene i okrutne prema siromašnima.
Tako su jednom prognali skupinu redovnika koji su se za nevremena s malom barkom došli skloniti među njihove zidine. Ali dogodilo se to da dvori potonu zajedno s njihovim moćnicima. Ta legenda i danas živi u tom kraju.
Na dnu usred jezera doista postoje ostaci građevina, ali znanost tumači da to nisu nikakvi dvori, već ostaci stare rimske naseobine. A ono što se vidi iznad površine, zapravo su dijelovi starokršćanske bazilike.
U tako uzbuđujućem prirodno-povijesno okružju, u novije doba odvijao se i turizam. Na lokaciji gdje nema ni hotela ni apartmana i gdje je jedan pokušaj takvog planiranja propao, zabranom vlasti. Zato i danas svatko na svoj način može uživati u darovima prirode.
U nekoliko smo navrata brodicom obilazili taj kraj na putu za Skradin, prolazeći pored mjesta Prukljan stisnutom uz samu obalu jezera, u kojem mještani turistima koji dolaze brodovima nude miran odmor.
Ali to je u doba Domovinskoga rata, u vrijeme onog dugog primirja 1994. godine imalo i drukčiju konotaciju. Kad su „Krajišnici“ to podneblje proglasili svojom „turističkom rivijerom“.
Pa su usred jezera, brzinom i kriomice, uzaptili jednu talijansku jahtu imenom „Barbara nuova“ s osam članova posade koji su plovili za Skradin.
Držali su ih nekoliko dana kao svoje “goste“, a zapravo zatočene, dok se nije umiješala i talijanska diplomacija i UNPROFOR.
Da bi ih na kraju, uz pomoći naših vlasti i lučke kapetanije, dopratili do Skradina gdje smo ih i mi zatekli. Ispričali su nam svoju pustolovinu i sigurno doplovili u Šibenik.