Kompletan olimpijski jedriličarski svijet okupio se u Haagu, odnosno u njegovom predgrađu na moru, Scheveningenu, gdje se od ovoga petka do sljedeće nedjelje održava Svjetsko prvenstvo u svih deset olimpijskih klasa, te četiri paraolimpijske (u potonjima naše jedrenje nema predstavnika). Osim što će se podijeliti silan broj medalja, ovo Svjetsko prvenstvo važno je zbog dijeljenja prvih kvota za Olimpijske igre u Parizu (za jedriličare je to Marseille) sljedeće godine.
Hrvatsko jedrenje će u Scheveningenu biti zastupljeno s jedriličarima u devet klasa (nema nas u Nacri 17), a naše perjanice su prije svih aktualni europski prvak u ILCA 7, Tonči Stipanović i onaj kojega je na tom prvenstvu samo jedan bod smjestio iza leđa Stipanoviću, Filip Jurišić. Oni su u Nizozemsku otputovali da bi se borili za medalju kao što su to uradili na posljednja tri Svjetska prvenstva gdje su uzeli tri bronce – Stipanović u Melbourneu (2020) i Barceloni (2021), a Jurišić u Nuevo Vallarti (2022). Istovremeno, Stipanović i Jurišić u Scheveningenu kreću u internu borbu tko će predstavljati Hrvatsku na Olimpijskim igrama. Ovo je prva od tri postaje njihova "križnog puta"…
Jaki aduti za medalju jesu i braća Šime i Mihovil Fantela u 49eru s obzirom da imaju zlato (Aarhus 2018) i broncu (Halifax 2022) u ovoj klasi, a najmanje što se od njih može očekivati jest da uzmu kvotu za Marseille. U igri za nastup na Igrama bit će svakako Palma Čargo (iQFOil), Martin Dolenc (Formula Kite) i Elena Vorobjeva (ILCA 6). Imati pet viza za Olimpijske igre bio bi veliki uspjeh, dodati tome medalju… Ne treba niti govoriti.
Uglavnom, u Scheveningenu će jedriti čak 1200 natjecatelja, što bi se reklo, sve će se pjeniti na regatnim poljima na kojima dominira kurenat s puno manje utjecaja vjetra. Za većinu jedriličara i jedriličarki je to prilična nepoznanica, najčešće nemaju priliku jedriti na takvim mjestima.
- Posljednji put smo takav slučaj imali na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru, a znamo kako je tamo završilo – rekao je Jozo Jakelić, trener Stipanovića i Jurišića, te Cipranina Pavlosa Kontidesa.
Tamo su osvojene prve hrvatske olimpijske medalje u jedrenju, zlato Šime Fantele i Igora Marenića u klasi 470, te srebro Stipanovića u ILCA 7 (trebalo je biti zlato, no suci su mu ga "oteli" u plovu za medalje).
Evo što kolegi Davoru Burazinu o Svjetskom prvenstvu kažu tri aktera: Filip Jurišić, Jozo Jakelić i Tonči Stipanović.
- Jedrenje u Nizozemskoj je kompletno drugačija priča od one na koju smo navikli, ti kurenti (morske struje) su toliko jaki da u jednom trenutku zanemaruješ vjetar. Iskoristili smo tamo maksimalan broj dana za pripremu, sve smo odradili po planu – rekao je Jurišić u uvodu.
Bit će zanimljivo gledati početak borbe između njega i Tončija za mjesto na Olimpijskim igrama.
- Ta borba nikada nije stala. Sada je službeno. Veliki mi je motiv i izazov pobijediti Tončija. Ja sam čak i branitelj bronce s posljednjeg Svjetskog prvenstva. Nakon Svjetskog prvenstva ovdje, naša borba se nastavlja na Svjetskom prvenstvu u Australiji (Adelaide) u siječnju, te regata u Hyeresu u travnju. Bit će tvrdo do kraja.
U kakvoj je formi Jozina banda, pitali smo tvorca bande, Jozu Jakelića?
- Teško je to procijeniti. Posljednja regata je bila u Marseilleu na olimpijskom test eventu, a to nema veze s ovim što nas čeka u Nizozemskoj. Tamo su jedrili Tonči i Pavlos, a Filip je trenirao u Nizozemskoj, ali bez moje kontrole. Laser je, inače, najjača klasa s 10 do 15 kandidata za medalju. Važno je da mi nemamo problema jedriti u takvim uvjetima, proveli smo tamo puno dana i imamo samopouzdanja. Medalju ne možemo najavljivati, ali po nju ili njih idemo. Pavlos je lani bio srebrni, Filip brončani, a Tonči je proljetos peti put postao europski prvak i prvi je na svjetskoj rang-listi.
Posljednji, ali ne i najmanje važan jest legenda hrvatskog jedrenja, Stipanović:
- Bilo bi odlično imati dvije medalje u jednoj sezoni, europsko zlato imam. Uzeti vizu za državu stvarno ne bi smio biti problem, jer mi uvijek jedrimo za mjesto na pobjedničkom postolju, a 16 se kvota dijeli sada. Ovo je posebno prvenstvo, svi smo nabrijani iz više razloga. Na sve to, Filip i ja krećemo u našu borbu za Olimpijske igre. Kod mene nema pritiska, toliko je godina iza mene i iskustva. Već sam to prošao ranije, jedrio sam triput na Olimpijskim igrama. S druge strane, Filip ima pravo nadati se da će me pobijediti. Meni je osnovno paziti se da izbjegnem slova, diskvalifikacije, jer mislim da ću u tom slučaju biti visoko plasiran.
O samopouzdanju će dovoljno reći posljednja rečenica:
- Nije nemoguće da kao i na Europskom prvenstvu završimo sva tri na postolju.