StoryEditor

LEGENDE SA SJEVERAJedrenjaci donose milijune: bili smo u povijesnom pomorskom gradiću Harlingenu, koji danas živi od turizma i događaja poput Tall Ships Race

Piše Vanja Valtrović
30. kolovoza 2014. - 11:15

Kad sam prvi put išao na jedan od pet nizozemskih otoka, pitao sam se kamo mi to isplovljavamo. Što zbog česte loše vidljivosti, kao i zbog njihove male nadmorske visine, uglavnom ih se i ne vidi. Znaš da su otoci tu negdje, ali ih ne vidiš i ne osjećaš. Još impresivnije od prostranstva djelovala mi je boja.

Sivozelena masa baš ne vabi i ne poziva da zaploviš u nju. A opet, baš tom, najčešće neprijateljski raspoloženom moru i plovidbi po njemu, sjevernjačka obalna mjesta duguju svoj postanak i razvoj. Jedno od takvih mjesta je i Harlingen na sjeverozapadu Nizozemske.

Vezu Harlingena i mora većina današnjih putnika prolaznika vidi samo u tome što iz tog gradića isplovljava brod za Terschelling. U žurbi da se što prije dočepaju tog obližnjeg otoka, nizozemske omiljene turističke destinacije, malo njih se zadržava u Harlingenu. Oni koji se ipak odluče na šetnju gradom, vrlo brzo se mogu uvjeriti u bogatu pomorsku i trgovačku tradiciju te luke.

image
Harlingen je gradić od 15 tisuća ljudi bogate povijesti
Vanja Valtrović

Iako se, naravno, nikad nije mogao mjeriti s Amsterdamom, Rotterdamom i Antwerpenom, ovaj gradić od nepunih 15 tisuća stanovnika je bio važno mjesto dodira velikih pomorskih i kopnenih putova. O tome najbolje svjedoče brojna skladišta nekadašnjih trgovačkih kompanija. Svako je nazvano po nekom udaljenom geografskom lokalitetu. Britanija, Java, Poljska, Petersburg, Sumatra, Manila, Odesa, Gdanjsk, Rusija, pa čak i Makedonija, samo su neki od naziva ispisanih po fasadama starih skladišta u Harlingenu.

Apartman u dizalici

Iako međunarodna plovidba i trgovina više ne igraju skoro nikakvu ulogu u životu mjesta, stanovnici i vlasti Harlingena su odlučni sačuvati i naglasiti svoju povezanost s morem. I da je, koliko god moguće, ožive i pojačaju. Tako je, od prije nekoliko godina, zahvaljujući ideji jednog lokalnog poduzetnika, moguće odsjesti u napuštenom svjetioniku, starom spasilačkom brodu ili u komandnoj kabini lučke dizalice.

image
Vanja Valtrović

Ideja o kojoj su u početku uglavnom svi govorili s podsmijehom, pokazala se ne samo kao otkačena i duhovita nego i kao dobar poslovni potez. U Harlingen su počeli dolaziti gosti koje nije privukao grad nego mogućnost da spavaju na nekom originalnom mjestu. Posebno je popularna stara lučka dizalica, i to uglavnom za prvu bračnu noć. Vjenčanja se planiraju u ovisnosti o bukingu krana čija je kabina preuređena u minijaturni apartman.

image
Vanja Valtrović

U Harlingenu se gradi i replika broda na kojem je Willem Barents, 1596. zaplovio s Terschellinga prema sjeveru. Tražio je novi put za Kinu i mislio je da će do nje moći doploviti preko Sjevernog pola. Ostao je zarobljen u ledu koji mu je smrskao brod i sa svojom posadom je prezimio na ledu Nove Zemble.

Kada se nakon puno peripetija uspio s dijelom posade vratiti u Holandiju, pričao je ne samo o polarnim medvjedima s kojima su se on i njegova posada morali boriti nego i o ogromnim životinjama koje u velikom broju plivaju sjevernim morima. Willem Barents je bio prvi koji je svojim sunarodnjacima opisao kita i ukazao na njegovo ekonomsko značenje. A ovi su ga slušali i, nek se tuda nije moglo do Kine, masovno zaplovili u sjeverni Atlantik gdje se danas nalazi njemu u čast nazvano Barentsovo more.

Barentsov muzej

Sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća, Nizozemska je bila vodeća kitolovna velesila. Sada su vremena drugačija. Iako dobar dio svog blagostanja duguju višestoljetnom kitolovu, Nizozemci danas nerado govore o tome. Danas spašavaju kitove. Kada se pred godinu dana jedna ulješura nasukala na obale Terschellinga, gradske vlasti Harlingena su donijele odluku da je usvoje. To je značilo da je grad preuzeo na sebe sve troškove spašavanja i vraćanja kita u more.

image
Nakon što su umalo istrijebili kitove, sada im se odužuju muzejem
Vanja Valtrović

Međutim Sil, kako su odmah prozvali kita, je bio slab i iscrpljen i nije preživio svoje nasukavanje. Sada se njegov kostur slaže u jednom hangaru u luci i zamišljeno je da bude eksponat u muzeju Willema Barentsa koji bi se za koju godinu trebao otvoriti u Harlingenu i pred kojim bi trebala biti vezana replika njegova broda. Koja bi, kako volonteri koji je grade vjeruju, jednog dana mogla i zaploviti istom rutom kojom je i Barents tražio sjeverni put za Kinu.

Početkom ovog ljeta Harlingen je napravio još jedan, ogromni, korak u podsjećanju na svoju pomorsku tradiciju. Luka se, na par dana, opet pretvorila u šumu jarbola, a po ulicama i kafićima su se mogli čuti jezici sa svih krajeva svijeta. Harlingen je ove godine bio startna luka regate Tall Ships Race koja je u grad dovela više od 100 brodova iz 67 zemalja i koju je, kroz 4 države kuda je plovila, pratilo 1800 akreditiranih novinara.

Podizanje samopouzdanja

Propozicije regate propisuju da u natjecanju mogu sudjelovati jednotrupci od minimalno 30 stopa dužine, pa tako medju brodovima ima i dosta novijih i modernijih jahti, iako publika i novinari dolaze uglavnom zbog starih jedrenjaka. Najviše pažnje su plijenili nizozemski Stad Amsterdam i Europa norveški Christian Radich, glavna zvijezda serije The Onedin Lines (kod nas prikazivane pod naslovom Jedrenjaci) i, naravno, ruski Mir i Kruzenshtern.

Tall Ships Race je natjecanje koje se održava od 1956. u organizaciji neprofitne organizacije Sail Training International koja za svoj cilj ima doprinos razvoju i obrazovanju omladine. Ideja je da se suočavajući se s fizičkim i psihičkim izazovima na brodu razvije samopouzdanje, odgovornost i međunarodno zajedništvo i prijateljstvo kod sudionika regate . Zato je i jedan od osnovnih uvjeta da svaki brod u svojoj posadi mora imati minimalno 50 % omladine u dobi od 15 do 25 godina. Jedriličarsko iskustvo nije neophodno. Ovogodišnje izdanje je okupilo najmlađe posade do sada s prosjekom od 18,2 godine.

Milijuni za turizam

Tall Ships Race je, naravno, i puno više od čari i radosti zajedničkog jedrenja. To je i prvoklasna ekonomska manifestacija, jedna od onih koje starim jedrenjacima omogućavaju da i dandanas plove. Osim što se ukrcaj na brod i sudjelovanje u regati plaća, za vrijeme boravka u luci brodovi se iznajmljuju za priredbe i prijeme.

image
Na jarbolima su zastave svih boja i veličina
Vanja Valtrović

Grad Šćećin u Poljskoj, cilj prošlogodišnje regate, je u tri dana boravka brodova ostvario prihod od 115 milijuna eura.

Procjenjuje se da je Tall Ships Race ove godine u Harlingen i još tri grada gdje su brodovi za vrijeme regate pristajali, privukao ukupno 10 milijuna posjetitelja.

Čak je i Jack Sparrow, nakratko, ostavio svoje pirate i Karibe i došao na Sjeverno more ispratiti jedrenjake na put prema Norveškoj, pa natrag, preko Švedske do Danske. On nije zaplovio s njima. Vjerujem da mu se, nakon Kariba, ovo more pred Harlingenom nije činilo nimalo privlačno. Razumijem ga.

image
Citat Jamesa Joycea krasi gradski lukobran
Vanja Valtrović
Grafit kao upozorenje


Uvijek sam, isplovljavajući iz luka na sjeveru, gledajući sivozelenu masu što se tu negdje, ne možeš ni procijeniti koliko daleko, stapala s nebom iste takve boje, zamišljao Jadransko more i otoke koji ti i definiraju prostor i daju osjećaj neke sigurnosti.

Pokušavao sam, bezuspješno, samom sebi definirati taj osjećaj i to što vidim pred sobom. Tek sad, u Harlingenu, našao sam prave riječi. Pozajmivši ih od Jamesa Joycea, u Harlingenu su ih ispisali duž lukobrana: The sea, the snotgreen sea, the scrotumtightening sea.

Da onome koji isplovljava odmah bude jasno u šta se upušta: More, slinavozeleno more, more od kog se stišću testisi.

Ali, i more bez kojeg ne bilo ni Harlingena ni puno drugih velikih i malih gradova.

30. studeni 2021 07:33