Za ostatak Dalmacije ne znamo, no izgleda da Šibenik ostaje bez zimske i proljetne gastronomske riblje vedete iz mora, gavuna, zapravo crnog gavuna – jer postoji i bijeli, tzv. bilica.
Drugdje uz more to je gira, da razriješimo eventualnu terminološku zabunu. A njima je gavun ono što je u šibenskome kraju brafun, brfun...
U svakom slučaju, otkako je u zimu 2023./24. zabranjena mreža migavica, obalna potegača s naročitom tradicijom u šibenskom kraju, osmišljena baš za lov te vrste - gavuna nema u ponudi.
Od konzumenata cijenjena „bijela” riblja vrsta, veličinom i cijenom ekvivalentna plavoj srdeli, prestala je imati gospodarski značaj, premda joj masovnost nije ugrožena. - tvrde oceanografi.
Polučeni gavuni pritisnuti pijatom na sat-dva, da povuku aromu luka, potom pofrigani ili ispečeni na gradelama gastronomski su klasik ovoga dijela Dalmacije.
Malo tko, zapravo gotovo nitko se nije nauživao njihova ukusnog, tečnog mesa od preklani; „za guzicu se ide na Forticu“, to se zna, no možda bi se na opjevanoj Fortici (tvrđava sv. Mihovila) gavuna lakše našlo nego tamo gdje im je do nedavno bilo mjesto – na peškariji, s redovima kupaca ispred banaka. Malo koja je riba poput gavuna povezivala siromašnije i imućnije slojeve društva kao sitni gavun, omiljen kod sviju, slastan likaru i (dostupan) manovalu podjednako.
Zato su bonkulovići s pravom skovali onu: „Da gavun more naresti jedan kil, vridija bi više od brancina!”
-Ne samo gavuna, nego nema ni trilje od kamena, sipe, lignje… I to je lovila migavica. - negoduju prodavači na peškariji i sami nezadovoljni, pa i ražalošćeni što se izbor stanjio i sveo na manje vrsta ribe: srdelu, lancardu, pokoju palamidu te skromnu ponudu iz koća – mole, kozice, trilje blatarice, landovinu...
Postoji doduše, i drugi alat kojim se dade loviti gavune, a to je mreža buskavica. Lani je jedan šibenski ribar u nekoliko navrata na peškariju iznio gavune ulovljene tom mrežom stajačicom, no cijena im nije mogla biti manja od 8 eura, dakle dvostruko veća od uobičajene! Opravdano, jer tehnički gledajući, buskavica traži veći udio ljudskog rada, budući da svaku ribicu treba izvući iz oka mreže, dok bi se iz saka dosta gušće migavice ulov samo istresao. Preostaje jedino naći nekog tko će za oduvijek cijenom skromniju sitnu ribu dati dvostruko više a to, očekivano, baš i nije išlo. Izgleda da nema ništa od toga niti ubuduće: budućnost je po svoj prilici da će gavun nažalost, ugibati od starosti, a mi ćemo ga biti gladni, uskraćeni za gastronomski klasik Šibenika i Dalmacije! Apsurdno, no tako je.
Ne toliko izravno, prethodno zloguko pretkazanje potvrđuje Antonio Baras, mag. ing. agr. iz Laboratorija za ihtiologiju i priobalni ribolov Oceanografskog instituta u Splitu.
-Prema recentim zakonskim odredbama, za lov gavuna nakon ukidanja migavice moguće je koristiti jednostruke mreže stajačice manje veličine oka, rasvjetu i služiti se pobukom, da se riba plaši i natjera u mrežu. - kaže Baras. Ističe da je to veći i teži posao od rada s migavicom: ribar se više satare, zato je i cijena veća, no, količine koje se ulove manje su nego što su bile ribolovom s migavicom.
-Ne znam koliko se taj način ribolova koristi no teško je očekivati da će itko nadomjestiti prijašnje količine iz potegača. To naprosto nije moguće i alternativni alat o kojem govorimo nije isplativ - govori Baras sa zaključkom:
-Kada podvučemo crtu na cijelu tu priču, istina je da mreže potegače – migavica, girarica i šabakun nisu mogle zadovoljiti određene kriterije EU, tj. njihova implementacija nije omogućavala odgovarajući udio ciljanog ulova gavuna (gire). Zato je došlo do prestanka korištenja ovih alata – ili je barem tako ispalo, jer dublje u to ne mogu ulaziti – tako da ribe iz rečenih alata više neće biti na tržištu. Niti vjerujem da će te vrste ubuduće biti lovljene nekim drugim ribarskim načinom. Gavun zapravo, nije ugrožen, nego je zabrana migavice uslijedila zbog zaštite njegova staništa, a to su livade posidonije, morske cvjetnice presudne za riblji život u našem moru.
Lignja, koja je također bila ulov migavica nadomijestit će se iz drugih alata, također iz plivarica, kojima je lignja prilov. Ona se lovi poprilično i u rekreacijskom ribolovu pa će je rekreativci tako dobavljvati za svoje potrebe - kaže Baras uz napomenu da ne može predvidjeti što će se u budućnosti događati s ribarstvom u nas.
-U Zadru sam bio neki dan, prodaju se pagri iz uvoza, iz Metroa. Mi teško možemo namiriti vlastite potrebe, naročito u sezoni, a ima tu još mnoštvo drugih faktora: depredacija dupina, prelov nekih vrsta, dolazak novih vrsta... Zapravo, u nas još ima ribe, unatoč tome.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....