Ivan Rajčić je novopečeni spinner koji unatoč početnim problemima ne odustaje, a ulove koristi na najbolji mogući način, eksperimentirajući i uživajući u svakom zalogaju.
U jednom od posljednjih ribolova su mu varalice napali najprije škaram, a onda za potpuni doživljaj i borbeni luc.
Evo što nam je Ivan ispričao o tom svom spinnerskom uspjehu:
- Iako se tek od ljeta bavim spiningom i light jiggingom, u okolici Splita nisam imao dobar ulov.
Lovio sam strijelke, lice i šarune, ali ništa ozbiljnije.
A prije nekog vremena sam išao na Hvar i to ciljano na škarma jer sam čuo da ih ima.
Naravno, zahvaljujući svojoj nespretnosti slomio sam štap na stijenama čime je taj ribolovni pohod bio u trenutku okončan – priča nam Ivan.
- A onda sam s obitelji odlučio provesti produljeni viked na Hvaru pa sam iz Slovenije naručio novi spin štap sa zabačajem do 50 grama odlučivši da se ponovno okušam u okršaju s jadranskom barakudom.
Tako sam se toga dana u 5 ujutro probudio, složio štap, provjerio predvez, ispleo fluorkarbon oko prstena i uputio se na stijene južne obale Hvara.
Kako nije bilo još zraka svjetla odlučio sam se za površinca Jack Fin Pelagus.
Ne petlja se, daleko leti i ima vrhunski rad.
Ubrzo sam osjetio jaki udar i otpor, pa je nakon otprilike minutu riba bila vani.
Prekrasni škaram od otprilike dva kilograma. Pao je i još jedan manji na jig ali je odmah i pušten za neku drugu borbu.
A sutradan je škarama filetiran i spremljen na gradelama gdje smo ga ocijenili kao ribu koja ne zaostaje okusom ni za puno cjenjenijim primjercima – nastavlja Ivan svoju priču.
- Dan nakon odlučim striktno jiggat, ali me malo omete tramontana s jakim kurentom. Nađem se tako u zavjetrini i počnem bacat jigove.
I već nakon sat vremena imam prvi udar ali riba ispada nakon samo petnaestak sekundi borbe.
Nastavljam s drugom varalicom.
Savage Gear Needle roza barakuda ima malo agresivniju prezentaciju pa nedugo nakon toga imam kačenje ribe.
Osjećam da je veća pa popuštam kočnicu kako bih mogao staviti rukavicu za vađenje ribe.
Po zatezanju kočnice štap se opet jako savio tako da je riba počela agresivno izvlačiti upredenicu unatoč zategnutoj kočnici.
- Moram popustiti jer riskiram lom štapa ili pucanje upredenice – mrmljam sam sebi u bradu.
A onda je riba krenula pod stijene ispod mene tako da sam morao kalkulirati.
Ta je borba trajala nekih 5-7 minuta da bih napokon na površini vidio iznenađenje, luca od 1,4 kilograma.
Odmah sam mu pustio krv i po dolasku kući ga filetirao.
Bilo je dosta otpada od krvne linije, ali je zato ostalo meso bilo bez mirisa friškine, lijepe roze boje i nježne strukture. Morao sam to probati sirovo.
Po naputku prijatelja kuhara, očišćene filete sam zamrznuo na 24 sata te od njih pripremio 5 jela - klasični carpaccio, tartar, sashimi u soji, tataki s grilla i blanširanu marinadu.
Na kraju sam zaključio da lucu okus nimalo ne zaostaje za odličnom sirovom tunom sushi restorana.
Dakle, ne treba potcjenjivati ovu plavu ribu već se samo treba malo potruditi oko nje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....