Dolaze nam Božićni blagdani i doba koje se ne može ni zamisliti bez blagdanske trpeze, neizostavni i sastavni dio koje je bakalar. Međutim, građani tvrde kako nikad kao ove godine ta riba, koju uglavnom uvozimo iz Norveške, nije bila tako skupa. Dapače, preskupa, u što smo se uvjerili i inventurom dubrovačkih butiga u kojima se cijena kreće 249,99- 320,99 kuna!
Građani su već krenuli u opskrbu, a najviše kupuju vakumirane komade te ribe. Na upit zašto baš u tom obliku, ustvrdili su da je za te primjerke potrebno najkraća priprema i najmanje točanja. Na molbu da komentiraju cijenu, većinom su odgovorili kako je ”Božić jednom godišnje, a tradiciju valja čuvati”. Ipak, nemali broj sugrađana je negodovao i ustvrdilo kako su ”trgovci uveliko dođontali maržu, dokaz čemu je olako sniženje bakalara s 321 na 250 kuna”!
Sušenje u maškaduru
Zdravka Bezek iz Brijeste na Pečlješcu:- Kad nema bakalara, ribari za pripremu blagdanskog objeda koriste ”tovara”, što je naziv za velikog mola teškog barem pola kila. Što je veći to je bolji, a priprema se tako da se očisti, rasflati i posoli te se suši u maškaduru (gdje je riba mrežicom zaštićena od muha i ostalih insekata). Ako je bura, može i vani, a ako je južina tad može i u kući kala špahera ili u kominu...
Mora biti u sjeni a ne na suncu i kad se osuši može se zamrznuti dok ne zatreba a onda se stavi u vrelu vodu te ogulite kožicu i koju preostalu košticu, slično kao kad čistite bakalar, malo isperete i ocijedite te stavite s krumpirima da se kuha isto bakalar s česnom, maslinovim uljem... I to je to!- rekla nam je gospođa Zdravka i dodala kako na Malom moru u Brijesti tako pripremaju:- Ne radimo s tabinjom jer kod nas ih nema, ali sušimo i goluba ili velike cipole.
Izgleda k‘o veliki šnicel
Gospođa Bezek kaže kako suši samo za svoju obitelj i ne prodaje ih, ali nam je rekla da to katkad radi Marinka Dobroević s otoka Šipana. Uspjeli smo kontaktirati i tu mještanku Suđurđa koja nam je ispričala:- Bakalar je preskup i godinama ga ne kupujem! Ali ja ne sušim samo velike nego i male mole, tabinje ali ih više ne donosim na peskariju, ne isplati se! Neko vrijeme sam donosila, kad sam imala viška, ali je svima bilo skupo iako sam prodavala po cijeni sirove ribe! Ali, nitko nije računao koliko to stvarno košta, jer nisam uračunavala svoj rad (čiščenje, soljenje, sušenje...)- kaže Marinka i pojašnjava razliku:
-Ljudi više vole tovara nego tabinju, ukusom je sličniji bakalaru! Samo onaj tko zna što je tabinja, on je voli! A tovara za sušenje spremam tako da mu odrežem glavu, očistim krljušti i rasječem po hrbatu te dignem kost. Tad izgleda k‘o veliki šnicel, posolim ga s obje strane i ostavim da ga sol prožme i pusti vodu, a onda ga vješam na čisti zrak.
Može i na sunce, ali ne smije biti vlage. Ako je bura, osuši se već za pet dana! Većoj ribi, naravno, treba više vremena a za objed ga učinite kao i bakajar: na lešo, poparu, brodet i na bijelo...kao bakajar. Ja ga samo navečer pokišam i kuham, tko hoće može i u ekspres-loncu, gotov je već za 15 minuta!
Ribari kažu da onaj tko par puta kuša na buri sušenog mola, taj ne traži bakalar! Ali, ribe je sve manje jer se i veliko i malo izlovljava. Tovari, kažu, emigriraju u druge dijelove Jadrana ili ih pojedu pliskavice (dupini) koji čine veliku štetu. A kad vam se jednom namjere na mrežu, eto ih mjesec dana zaredom!