otrovne bodljeU Jadranskom moru žive četiri vrste pauka, znate li koja je najopasnija?

Među ribama koje ribolovca mogu povrijediti ubodom otrovnih bodlji, prvo mjesto po svim kriterijima drže ribe iz obitelji paukovki (Trachinidae).

U našem moru su prisutne četiri vrste iz ove obitelji. To su pauk bijelac (Trachinus draco, Linnaeus, 1758), pauk crnac (Trachinus araneus, Cuvier, 1829), pauk mrkulj (Trachinus radiatus, Cuvier, 1829) i pauk žutac (Echiichthys vipera, Cuvier, 1829) koji je od svih paukova najotrovniji.

Sve četiri vrste su slično građene s vrlo sličnim životnima navikama i gotovo identičnim otrovnim aparatom. Ipak, najbrojniji od svih, a zbog čega se i najviše ribara susreće upravo s ovom vrstom, jest pauk bijelac.

Otrovni aparat kod paukova sastoji se od bodlji na škržnim zaklopcima, te prvih tvrdih šipčica na leđnoj peraji čiji je početak crno obojen.

Prilikom uboda otrov se u ranu brzo i lako cijedi kroz žljebiće na otrovnim bodljama. Trenutno se javlja oštar bol sličan paljenju. Mjesto uboda najprije poblijedi, pa pocrveni, da bi na kraju i pomodrilo. Ospe se sitnim mjehurićima i otekne. Ako je uboden prst, oteklina se širi prema zapešću, rijetko do lakta ili ramena. Bol se širi po cijeloj ruci, a vrhunac dostiže nakon tridesetak minuta.

Nastupa glavobolja, vrtoglavica, povišena temperatura, grčenje mišića, lupanje srca i povraćanje. Može se izgubiti i svijest.

Bol se najčešće smanji već nakon dva, a najkasnije za 24 sata, no oteklina ostaje i do desetak dana.

Često se javljaju i sekundarne infekcije, gnojenje i raspadanje tkiva oko mjesta uboda. Rijetki su sistemski simptomi poput malaksalosti, hladnog znoja i kolapsa.

Potpuni oporavak može trajati od nekoliko dana do nekoliko mjeseci.

U fotogaleriji našeg Srđana Vrančića snimljenoj u Rijeci je najotrovniji pauk, žutac.