Trojica braće: Jure, Ante, Josip i sestrica im Lucija Majstrović na rogozničkoj rivi dokazuju da je ime znak. U njihovu slučaju to je prezime, pa će, nastave li i dalje s tolikom predanošću loviti ribu kao na redovitim treninzima pod palicom veterana Tonćija Perića, poletarci sa štapom u rukama postati pravi meštri, majstori i "majstrovići" poput Luke Karabatića i Nikole Goleša, njihovih starijih klupskih kolega iz SRD "Gof", društva koje broji 10-ak juniora na putu da postanu natjecatelji i 120 starijih članova.
Zbog Luke Karabatića posjetili smo Rogoznicu, jer je 20-godišnji student turističkog menadžmenta na šibenskom Veleučilištu početkom listopada postao pojedinačnim državnim prvakom u ribolovu štapom iz usidrene brodice, a zajedno s Nikolom Golešom, prvim susjedom, vršnjakom, prijateljem i klupskim partnerom na natjecanju održanim u Puli, u vitrinu "Gofa" donio je također pehar i srebrnu medalju za ekipni plasman u kategoriji U21, piše Šibenski.hr.
- Dobar je osjećaj. Odličan! - nasmijao se prvak, kao da je to bilo nešto očekivano. Doduše, uvelike i jest, budući da su zadnjih godina na međužupanijskim natjecanjima vrtjeli pri vrhu, da bi nedavno u Puli s trona skinuli najbolje u zemlji.
- Zamalo smo i ekipno dobili. Presudio je samo jedan bod, kažu tihi, skromni momci kojima svakodnevno prilaze mještani i čestitaju im što su u Rogoznicu donijeli državno zlato i srebro.
Trenerski uspjeh
Nije to jedino Lukin osobni i klupski uspjeh nakon devet godina otkako su u sportskom ribolovu, nego je njihova pobjeda ispisala i povijesnu stranicu sportskog ribolova na šibenskom području. Postao je prvim državnim prvakom ikad iz redova športskih ribolovaca na moru organiziranih u ovdašnji županijski savez. Početkom studenoga očekuje ih još jedan ogled na visokoj razini, Kup Hrvatske u Tribunju, a Luka je s pobjedom u Puli postao i državnim reprezentativcem.
Svi kojima je poznat godinama utvrđeni poredak znaju koliko je truda trebalo da se prestignu po tradiciji ponajbolji ribolovci iz Istre, s Kvarnera, te Zadra i Splita, pretplaćeni na vrh domaćeg sportskog ribolova.
Momci ne propuštaju istaknuti da su njihovo zlato i srebro osvojeno u konkurenciji 24 ponajbolja ribolovca također zasluga velikog zalaganja Tonćija Perića, kruna njegova trenerskog, volonterskog 17-godišnjeg rada s mladim sportskim ribolovcima.
- Nas je barba Tonći regrutira kada smo imali 11 godina, a još smo prije s tunjicom u rukama provodili vrime na našoj rivi. Došao sam u klub malo prije Nikole - veli Luka.
- Pratimo se cilo vrime kao stalna ekipa i par puti bili smo blizu pobjede i sada smo je konačno dosegli. Prvi dan Luka je uhvatio sedam kila ribe ili 107 riba i bio, kaže, prvi u brodici za 50 grama bolji od drugoplasiranog. Prema propozicijama, na jednom plovilu mogu biti najviše četiri ribolovca i prvi dan svi su dobro lovili, ukupno 25 kilograma. Drugi dan Luka je na pajole izvukao 2,5 kila te mu je zbir ulova, zajedno s pobjedom u brodu prvoga dana, donio zlatnu medalju i pehar.
Poznavnje terena
I Nikola je u drugoj barci bio prvakom prvog dana, a to je na natjecanjima važnije od količine ribe, priključio se u objašnjavanju pravila Tonći Perić, inače županijski prvak u kategoriji seniora "55 plus". I nabraja što čini dobrog, uspješnog natjecatelja:
- Po mom mišljenju, to je poznavanje terena i ponašanja različitih vrsta ribe, čemu se prilagođava postava pribora, dobra oprema - a na kraju i srića - nasmijao se Perić.
Jer, kada se natječete, dolazite na terene koje ne poznajete i ne možete sami odrediti poziciju. Imao je iz vlastitog iskustva slučajeva da natjecatelj do njega u kaiću lovi lijepe fratre, a on ih nije mogao doseći zato što je susjedni ribolovac točno iznad podvodne skaline gdje se ta riba zadržava, a u njegov prostor ne smije se zadirati. Ili, svježi primjer od prošlog ljeta, kada se Perić u Prigradici na Korčuli natjecao u kategoriji seniora "55 plus" štapom s obale.
- Što ti je srića, odnosno nesrića! Nas je seniore, ljude mahom priko 70 godina tom prilikom dovelo na strme, oštre grote, a povrh svega febra zraka bila je 40! A lovine malo i ništa, tako da je prvaka određivalo 10-15 ulovljenih ribica, kao što love ova moja dica na treningu. Ne ponovilo se! - poželio je 76-godišnji Tonći Perić.
A on će, bude li zdravlja, i dalje na natjecanja. Iz ruke, štapom iz brodice, ili s kraja – svejedno, zabavljat će se da ugodno ubije vrijeme.
Otkako je prije 17 godina u "Gofu" otvorena škola ribolova, šjor Tonći, s velikim razlogom ponosan na uspjeh svojih momaka, blagim autoritetom vodi mlade ribolovnim finesama i odgaja ih u duhu ekologije i čuvanja života u moru. Ćaća im je i mater kada su u klubu, vidi se odmah.
A uspjeh je još znatniji budući da je ipak postignut u malenoj Rogoznici, koja se po brojnosti stanovnika ne može mjeriti s daleko većim sredinama iz kojih po tradiciji dolaze ponajbolji naši natjecatelji u sportskom ribolovu.
"Gof" je pokretač redovitih akcija čišćenja podmorja, a godinama su u suradnji s uzgajalištima mladim oradicama i brancinima poribljavali rogozničku valu.
- Društvo smo osnovali 1995. Dva mandata bio sam predsjednik, a trener sam neprekidno, od prvog dana škole otvorene 2004. Na početku je odaziv bio najbolji - govori Tonći Perić.
Bilo je 25 djece nasuprot desetero danas i od toga prvog naraštaja jedini je u natjecanjima ostao Ante Paić, a kroz školu je ukupno prošlo više od pedeset polaznika. Tada je, nastavlja Perić, u Rogoznici za mlade bilo dosta izbora za odabir sporta.
Na svježem zraku
Mogli su trenirati mačevanje, tae-kwon-do i košarku, a trener dijeli razmišljanje da današnju djecu i mlade od kolektivnih aktivnosti i druženja na svježem zraku poput sportskog ribolova odvraća nažalost pretjerana okrenutost digitalnim medijima, ma koliko su ta znanja postala nužnim.
- Sve teže je privući djecu, ma koliko da obilazimo škole i propagiramo sportski ribolov - požalio se Perić. K tome, roditelji, upisujući djecu u "Gofa" ne trebaju ulagati u opremu. Klub raspolaže sa 60-ak solidnih štapova s rolama, koje su nabavili kada su u ime Županijske lučke uprave, dok to nije preuzela općinska komunalna tvrtka, nautičarima naplaćivali privez na rivi i prihode usmjeravali za klupske aktivnosti.
Prošla su i vremena kada su donacije klubu stizale razmjerno lagodno; jedino je trebalo napisati zamolbu, a deset tisuća kuna godišnje, koliko primaju na račun škole, potroši se gotovo na jednom natjecanju.
- Luka, Nikola i ja u Puli smo imali 6000 kuna troškova, a takvih putovanja godišnje bude sedam ili osam, pa računajte. Spašava nas ušteđevina iz toga vremena suradnje sa Županijskom lučkom upravom, pa tih 250.000 kuna čuvamo i rastežemo ka žvakalicu - veli Tonći Perić.
Doduše, Općina je obećala neku izdašniju pomoć zbog ovoga uspjeha, a Luku će Savez novčano nagraditi da kupi bolju opremu - dodao je, skrećući pogled na malene ribolovce Majstroviće, sve jedne drugima do uha, a najstariji je 13- godišnji Jure, uzor mlađoj braći i sestri. Svi su odreda dobra, odgojena djeca.
Lov iz barke
Toga dana, kao za dišpet, zbog obveza u školi nije došlo još šest ribolovnih poletaraca, žao je Tonćiju jer ih neće biti na slici.
- Šta je, Ante, fali knjiga? Lucija, ne vuci to po tleju, Jure, imaš ribu na štapu, ulovila se, di si? - brzo ih je trener Perić skrenuo u škvaru i na ozbiljno ponašanje dok traje trening.
"Knjiga koja fali Anti" je fascikla s pripremljenim predvezima u prozirnim folijama, jer je potrgao svoj, a trenera zovu u pomoć i kada im zapne pribor, kao Lucija. Međutim, nije joj se olovo ukliještilo između grota, nego je za dno zalijepila malena, nedorasla hobotnica, koju je uspjela izvući bez štete za pribor i pustiti je natrag u more, neka naraste.
- Jure, Jure, nasmijao se brk treneru, taj će biti ubojit natjecatelj danas-sutra. Ne može bez ribolova, izgara od strasti - veli Tonći, a onda saznajemo da je na odličnome natjecateljskom putu i brat novopečenog državnog prvaka Luke, četiri godine mlađi Dario.
Obojica treniraju loveći iz barke zajedno s ocem i Tonći jedva čeka da ove godine, s navršenih 16, počne harati natjecanjima.
Bit će ulja u toj svići rogozničkog ribolova; ma koliko uvijek moglo biti bolje nego što jest. Uostalom, samo je Majstrovića sedmero u ćaće i matere, a to znači, kako im ide, da ih do štapa i tunje ima stasati još troje…