Premijerni nastup hrvatske posade na World Match Racing Touru zamalo je završio pravom senzacijom. U posljednoj polufinaluj utrci su tijesno izgubili od kasnijeg osvajača trofeja Quentina Delapierrea i izgubili pozivnicu za nastavak natjecanja u rujnu u SAD-u.
U prvoj od tri polufinalne regate ekipa Šime Fantele je na opće oduševljenje publike okupljene u Poreču odnijela pobjedu protiv Danaca i samo ih je jedan plov dijelio od vize za Ameriku. I u drugom ogledu Hrvati su bili bolji na startu i sve se činilo da će kao novopridošlice u ovoj klasi napraviti pravi podvig, no iskusni Francuz ih je u plovidbi uz vjetar uspio preći i odluku o finalistu prebaciti za treći sraz gdje su zbog istog broja bodova opet odmjerili snage s istim protivnikom.
U drugom međusobnom okršaju, kod prilaza startnoj liniji Francuzi su zatvorili prilaz našima pa su Hrvati tada morali okrenuti svoj katamaran u vjetar kako ne bi prerano prešli startnu liniju. Na ovaj način izgubili su povoljnu startnu poziciju te do kraja gledali u krmu Francuzima koji su pojurili naprijed i ostvarili nedostižnu prednost.
U borbi s Dancima za treće mjesto oba su tima krenula žestoko, no suci su taktiku Hrvata ocijenili preagresivnom i dodijelili im penal što je označilo i kraj nadanja za domaće natjecatelje i publiku.
- Jako sam ponosan na nas, držali smo se junački, apsolutno smo dominirali cijelim današnjim danom. Jedino što nam nedostaje je više regatarenja u ovoj klasi. Svakako, planiramo nastaviti jedriti u M32, rekao je Fantela.
Uz svoga zlatnog partnera Igora Marenića, njegovu četveročlanu posadu činili su Rajko Kujundžić, te Patrik Damijan, možda najtužniji sudionik ovogodišnjeg natjecanja koji je zbog ozljede ramena na posljednjem treningu morao prepustiti mjesto Šiminu bratu Mihovilu Fanteli.
- Žao mi je što sam bio prisiljen propustiti utrku za koju sam se pripremao mjesecima. Trenirali smo naporno, u teretani i na drugi klasama jedrilica, u Valenciji smo šest dana jedrili zajedno na M32, no u ovom sportu ozlijede su česte i nepredvidive budući da se radi o iznimno zahtjevnoj disciplini, izjavio je Damijan.
Uz odličnu organizaciju samog natjecanja može se reći da je cijeli Poreč živio s regatom jer je uzbudljiva događanja na regatnom polju pratio i bogat večernji zabavni program. Centar svega je bio veliki šator u uvali Peškera gdje su natjecatelji provodili vrijeme među plovovima, te veliki ekran na kojem su se pratili rezultati i uživo prenosila snimka drona u akciji iznad jedrilica. S obzirom na činjenicu da je jedrenje zahtjevno za praćenje, stručni komentatori su uz pomoć novih tehnologija uspjeli približiti utrke i široj populaciji gledatelja.
Klasu M32 je 2011. godine pokrenuo švedski olimpijac Goran Marstrom, a pod palicom biznismena Hakana Svenssona, od 2015. godine i vlasnika WMRT-a, ubrzo se proširila diljem svijeta. Brodovi dugački 9,68 metara imaju jarbol visine 17 metara, glavno jedro površine 52 i gennaker od 61 kvadrat. S raširenim krilima razmak sa 5,54 raste na 8,35 metara, a time i utjecaj rasporeda posade na upravljivost broda.
Težina od 510 kilograma i zakrivljene oštrice kobilice kao kod hidrokrilaca su zaslužni za sposobnost glisiranja već na 5 čvorova vjetra, pa gledajući s obale imate osjećaj kao da ih na startu netko ispali iz katapulta.
Užitak plovidbom ovakvim regatnim strojem košta 250 tisuća eura plus trošak sudjelovanja na regatama. Cijeli brod se rastavlja tako da se za transport može koristiti malo bolja klasična prikolica. Na kraju vrijedi spomenuti da su među deset posada bile i dvije ženske ekipe iz Švedske i Novog Zelanda.