U ovih desetak godina koliko pratim METS, shvatio sam da se na njega ni slučajno ne ide bez potpuno prazne memorijske kartice i potpuno pune baterije u fotoaparatu, kao ni bez udobnih cipela. Jer posjet METS-u, osim ogromnog broja slika, podrazumijeva i puno hodanja koje nerijetko zna prijeći i u trčanje. Ove godine ga je bilo više nego ikada, jer je ionako golemi sajamski prostor narastao za novih 3000 kvadratnih metara, kolika je površina hale na koju se proširio.
Neprekidni rast
Marine Equipment Trade Show najveći je svjetski sajam brodske opreme koji jednom godišnje u Amsterdam na tri dana dovede sve koji nešto znače ili žele značiti u rekreativnoj nautičkoj industriji. Velik je ne samo po površini na kojoj se prostire, nego i po broju izlagača i posjetitelja kojih je iz godine u godinu sve više. Ove je godine 23.702 posjetitelja moglo obići štandove na kojima je svoje priozvode predstavila 1471 tvrtka iz 110 zemalja.
Okupiti u isto vrijeme na istom mjestu tolike ljude iz srodnih profesija sa svih strana svijeta, prilika je za ne samo upoznavanje s postojećim i novim proizvodima, nego i za razna predavanja i okrugle stolove. Tako je lani bila otvorena tema o odgovornom zbrinjavanju starih brodova, a ove se otišlo korak dalje i na konferenciji The Future of Yacht Recycling i Sustainability and the Boatbuilding Revolution raspravljalo ne samo o tome što s brodovima koji su za otpad, nego kako nove brodove graditi tako da njihova reciklaža bude što lakša i efikasnija.
Otvoreno je pitanje tko bi platio troškove takve dugoročno isplative proizvodnje koji su u startu znatno veći. Proizvođač, kupac ili vlade, koje bi poreznim olakšicama i subvencijama, trebale u tome sudjelovati. Ponovno je istaknut i problem nautičkog podmlatka, jer statistike pokazuju da je populacija vlasnika brodova sve starija, a mlađi se sve rjeđe odlučuju na kupnju broda, no spomenuti su i prvi rezultati poduzetih mjera za privlačenje mladih nautici i brodovima. Tako je lani samo 10 posto posjetitelja METS-a bilo mlađe od 35 godina, a ove ih je godine bilo 22 posto.
Oboreni rekordi
Ovogodišnji METS je i po broju od 18 nacionalnih paviljona veći od svih ranijih izdanja. Prvi se put i Poljska nautička industrija predstavila u svom nacionalnom paviljonu. Oko 35.000 Poljaka zaposleno je u poljskoj nautičkoj industriji i godišnje proizvedu oko 22.000 brodova.
Osim svojih marki, rade i za Jeanneau, Beneteau, Sea Ray, Bayliner i brojne druge zapadne marke, a planiraju i daljnji rast. Rastu i drugi, pa je tako Melanie Schultz van Haegen, nizozemska ministrica infrastrukture i okoliša, u paviljonu superjahti lansirala kampanju Flying the Dutch Flag.
U svijetu, naime, trenutno plovi oko 5000 superjahti, a velik broj njih je izgrađen baš u Nizozemskoj. Inače, dvije vodeće zemlje u tom segmentu, Italija i Nizozemska, u 2015. godini izgradile su superjahti u vrijednosti 1,1 milijarda eura.
Rekordi su oboreni i kad je nagrada DAME u pitanju. Za Design Award MEts ove je godine konkuriralo 117 proizvoda, a 28 ih se zakitilo ili nagradom ili posebnim priznanjem. Prvu nagradu u svim kategorijama je, po drugi put u povijesti ove nagrade, osvojio Torqeedo iz Njemačke. Ovaj put za elektropogon Cruise Fixed Pod.
Vodeći svjetski proizvođač i inovator po pitanju brodskih elektropogona uspio je napraviti motor koji staje u stopu s propelerom i dovoljno je jak da služi kao pogon za jedrilice i motorne brodove do 10 tona. U Torqeedu vjeruju da će se za njega nautičari odlučivati ne samo iz ekoloških pobuda, nego i zbog uštede brodskoga prostora koja se ostvaruje ugradnjom ovog motora.
Kada je riječ o ekologiji i zagađivanju mora, propeleri nisu baš prvi koji nam padnu na pamet, ali u njemačkoj tvrtki Piening Propeller ne misle tako. Kod velikih propelera s promjenjivim kutom lopatica zna se dogoditi da ulje iz hidrauličkog pogona za zakretanje lopatica curi u more. Na METS-u su predstavili prvi propeler na svijetu kojem je voda, a ne ulje za hidrauliku.
Osim ekoloških pobuda za ugradnju, iz Pieninga ističu i dugoročne uštede, jer je voda puno jeftinija od ulja, a jeftinije je i cijelo održavanje zahvaljujući posebnim kompozitnim ležajevima, brtvama i semerinzima koji su i omogućili da ovaj propeler radi na vodu.
Vuneni vosak
Kada je riječ o podmazivanju, voda ipak ne može zamijeniti ulje, no zato biljka može zamijeniti naftu kao sirovinu za dobivanje ulja. Iz Kanade dolazi potpuno biorazgradiva linija ulja i maziva Smart Earth napravljenih na bazi soje. Po navodima Machinery Lubrication Magazinea, u Sjevernoj Americi godišnje se proda 2,5 milijardi galona ulja i masti za podmazivanje, a procjenjuje se da 60 posto od te količine vremenom završi u površinskim ili podzemnim vodama.
Za sada Smart Earth proizvodi masti za podmazivanje, ulje za dvotaktne motore i sprejeve za podmazivanje i zaštitu od korozije. Jedan od takvih, ecofriendly sprejeva, ali ne na bazi biljaka nego životinja, jest SpeedSIX. Osim za podmazivanje i prevenciju hrđe, služi i za zaštitu i poliranje plastike i drva. Napravljen je na bazi lanolina koji se dobiva iz vune ovaca, pa ga zato i zovu vuneni vosak. Potpuno je neotrovan za čovjeka i njegov okoliš.
Možda ne baš neotrovan, ali kako tvrde, neusporedivo manje štetan od ostalih antivegetativnih premaza je engleski Coppercoat. Nanosi se prskanjem smole na vodenoj bazi pomiješane sa sitnim česticama bakra. Rezultat je tvrda i glatka površina koja brodu jamči desetogodišnju zaštitu od vegetacije.
Njegova primjena u startu je gotovo duplo skuplja od primjene klasičnih antivegetativnih boja, no s obzirom na to koliko traje, na koncu je ušteda golema. Coppercoat je predstavljen u paviljonu superjahti gdje su tu uštedu i izračunali na primjeru Sunseekera od 37 metara. Zaštita klasičnim intonkom koštala bi oko 16.000 eura, a Coppercoatom 28.000 eura.
No, kako brod s potonjim premazom ne treba izvlačiti, već prije kraja druge godine od nanošenja, Coppercoat bi se isplatio, a do kraja vijeka trajanja premaza od 10 godina, uštede se mjere u stotinama tisuća eura.
Hladne boje i tkanine
Kad smo već kod boja i premaza, treba spomenuti i francuski Coolblack koji pokušava spojiti eleganciju i komfor. Puno puta smo mogli čuti komentare da su jahte tamnih boja elegantne i šik, ali se u njima prokuha od vrućine. Budući da je napravljen na bazi specijalnih crnih pigmenata koji apsorbiraju 35 posto manje sunčeve topline od crne boje, jahta premazana Coolblackom bit će još uvijek toplija od bijele, ali i znatno hladnija od crne s klasičnim pigmentima.
Vlasnicima manjih brodova koji nemaju klima-uređaje, osvježenje će sigurno pružiti mali kanadski ventilator Caframo. Radi na 12 i 24 volta, ima tri jačine hlađenja i potpuno je bešuman, a zahvaljujući žiroskopskom nosaču može ga se ne samo usmjeriti u bilo kojem pravcu, nego i, kada ga se ne koristi, u uspravnom položaju potpuno priljubiti uz podlogu na koju je pričvršćen.
Uspravno učvršćivanje gumenjaka, kada ga se ne koristi, omogućuje švedski Rotating Dinghy David. To je jedan od onih proizvoda zbog kojih obožavam doći na METS: jednostavan i efikasan. Mogli bismo čak reći i duhovit. Dva velika metalna kruga se pričvrste, fiksno ili privremeno, na krmu broda, tridesetak centimetara od zrcala.
Onda se u te prstenove uvuku krmeni stošci gumenjakovih tubusa (može i bez uklanjanja pente s gumenjaka), prova se podigne u zrak i gumenjak priveže u uspravnom položaju. Riješena je česta dilema: izvući ga na palubu i izgubiti prostor ili vući za brodom i povećati otpor plovidbi.
Moćni pomoćnik
Rješenje za izvlačenje, ali ne na brod, nego na trajler, dolazi iz Novog Zelanda. Balex je mali gusjeničar koji omogućava jednom čovjeku da sam porine ili izvuče iz mora brod do 2,5 tone. Montira se na zadnju poprečnu prečku trajlera i skiper treba samo dovesti brod iznad trajlera, te daljinskim upravljačem aktivirati Balex.
Gumene gusjenice centriraju i, zahvaljujući trenju, izvlače brod iz vode. Ni za izvlačenje, ni za porinuće nije više potrebna pomoć drugih ljudi, a nema ni straha od padova i lomova na klizavim kosinama izvlačilišta.
Da bi manevriranje pri pristajanju i malim brodovima bilo što lakše, pobrinula su se dva nizozemska proizvođača. Vetus je predstavio preklopni bow thruster, dimenzijama i načinom rada prilagođen i manjim plovilima, koji se po potrebi izvlači i uvlači u trup broda, a Jet Thruster svoj sistem mlaznih potisnika primjenjiv na brodove od 20 do 38 stopa.
Tajna njihova rješenja leži u maloj, ali moćnoj turbo pumpi veličine 23x23 cm, koja se može koristiti i za pramčane i krmene potisnike i u usisu s filterom koji sprječava da bilo što osim mora uđe u sistem. S Jet Thrusterom nema straha da će se neka kesa ili konop zaplesti oko propelera potisnika.
Jednostavna, ali revolucionarna pomoć pri korištenju đenakera i spinakera dolazi iz Danske. Morten Brandt Rasmusen smislio je nešto što bi se najlakše dalo opisati kao neka vrša kroz koju prolaze konopi, gindaci škote, a ona omogućava da jedan čovjek, ne napuštajući kokpit, podigne i razmota jedro. Isto tako da ga, nakon upotrebe, sam, opet ne napuštajući kokpit, spusti i složi u vršu.
Prazni vinč
Jedriličarima koji se često žale da unatoč velikoj ponudi bocela i koloturnika na tržištu ne mogu naći model koji bi im odgovarao, rješenje nudi tvrtka Ropeye, koja je za svoje kitove za sastavljanje koloturnika osvojila nagradu DAME. Na METS-u su predstavili sistem koji se sastoji od kućišta i ležajeva raznih dimenzija, od lakih i jakih materijala, pa sada svatko može složiti bocel kakav želi.
Talijanski Antal je izložio svoj novi sistem pričvršćivanja za palubu koji omogućava da se bocel jednostavno, samo jednom rukom, može staviti i ukloniti, a kad ga se ukloni, iz palube ne strše nikakvi štiftovi ili drugi sistemi za pričvršćivanje za koje bi se moglo zapeti hodajući po njoj. Prvo mjesto u kategoriji jedra i snasti osvojio je Harken Air Winch za svoje vitlo proizvedeno za potrebe jedrilica na America's Cupu.
Za njega s ponosom kažu da su uspjeli zamijeniti something with nothing. Something je bio jaki i teški mehanizam zupčanika u sredini vinča, koji su uklonili i tu je sad praznina. Ništa. Nothing. Stavili su puno manji i lakši zupčanik koji se nalazi uz obod velikog bubnja vinča. Na taj su način dobili jednako jak, ali i znatno lakši vinč.
Prije nekoliko godina svjedočio sam stidljivu ulasku LED rasvjete u svijet nautike, koji se u kratko vrijeme pretvorio u pohod LED-a i istiskivanje tradicionalne rasvjete. Počelo je štedljivim svjetlima u kabini, zatim navigacijskoj, podvodnoj rasvjeti i svim drugim vrstama rasvjete, no ni u ludilu nisam mogao pretpostaviti da će LED ući i u konope, a na METS-u biti predstavljen svjetleći konop. Bez navodnika. Konop koji stvarno svijetli!
U sredinu Glowwormy konopa je utkana LED traka koja se napaja preko USB kabela ili pomoću baterija. Proizvođač, njemački Fender-design, tvrdi da uz dekorativni efekt njihov konop znatno pridonosi povećanju sigurnosti plovidbe, jer tako konop uvijek dobro vidite. Iako sam ga osobno više doživio kao duhovitu božićnu dekoraciju u nekom nautičkom baru, nego kao cimu za vezivanje broda, žiri za nagradu DAME očito vidi puno više u tom proizvodu, pa je Glowwormy nagradio specijalnim priznanjem.
Mobitel spasilac
Da bi se kompetentno pisalo o svoj elektronici predstavljenoj na METS-u, potrebno je biti i nautičar i inženjer eletronike. Bilo mi je jasno da nema više mjesta na brodu za koje ne postoji neki elektronički gadget, no ipak sam se iznenadio da su i špije za jedra danas elektroničke.
Dakle, i špije, mali komadi vune zalijepljeni na jedro koji nam svojim lepršanjem govore kakav je trim jedara, danas rade na struju. Mjere oblik jedara i strujanje zraka oko njih, te skiperu bežično javljaju kakav je trim jedara. Proizvodi ih francuski Trimcontrol.
U nautiku su umarširali i mobiteli, pa mislim da se uskoro nitko bez mobitela neće moći ukrcati na brod. Osim što se koriste za upravljanje raznim sistemima, od navigacijskih i motornih do onih za grijanje i hlađenje broda, za praćenje plovila na daljinu, ove godine smo mogli vidjeti da se sve više primjenjuju i u kriznim situacijama.
Za slučaj pada u more, Exposure Lights predstavio je svoju Man Over Board aplikaciju za pametne telefone. Svaki član posade ima narukvicu koja komunicira s mobitelom. U slučaju pada u vodu, narukvica to javlja mobitelu koji, osim što alarmira ljude na brodu, pomaže i u traženju utopljenika. I to na više načina.
Jedan je da se na ekranu pojavi strelica koja pokazuje u kojem se pravcu utopljenik nalazi, a druga opcija su točne koordinate i vrijeme pada u more. Pretpostavljajući da ste nakon pada u more u panici, a svaka je sekunda važna, na ekranu se pojavljuje i mogućnost direktnog poziva spasilačkim službama ili spajanje s kanalom 16 na VHF-u.
Pri traženju utopljenika puno može pomoći i nova termalna kamera FLIR Scout TK, koja je smanjena na doslovno džepne dimenzije. Teška je samo 170 grama, a napravljena je za promatranje i snimanje iz ruke, pri čemu registrira temperaturne razlike na udaljenosti do 100 metara. Osim nautičara mogu je koristiti i koriste lovci, ali i ljudi koji žele biti sigurni da ih, kad prolaze preko nekog tamnog terena (prolaz, parking, šumarak), nikakav napadač ne čeka sakriven u mraku.
Pametni prsluk
I proizvođači automatskih prsluka za spašavanje polaze od toga da je svaka sekunda važna, pa su uvijek isticali kratko vrijeme napuhivanja prsluka nakon pada u more. Švicarska tvrtka SENS07 odlučila je promijeniti taj pristup i predstavila personalizirani prsluk za spašavanje. To je proizvod koji me se najviše dojmio i po kojem ću pamtiti ovogodišnji METS.
Polazeći od ideje da je air-bag jako koristan u autu, ali bi bilo glupo da se aktivira ako samo taknete automobil ispred sebe, odlučili su napraviti prsluke koji se aktiviraju samo u određenim situacijama. To znači da svaki korisnik pomoću smart telefona programira svoj prsluk. Na kojoj dubini ili nakon koliko vremena želi da se prsluk aktivira i napuše.
Jedriličari u malim jedrilicama, surferi, vojska koja forsira rijeke i slični često padaju u vodu ili hodaju kroz nju, pa im nije potrebno ni praktično da se prsluk aktivira u prvom kontaktu s vodom. SENS07 im omogućuje da podese aktiviranje tek ako je situacija drukčija od uobičajene.
Recimo, ako potonu dublje ili ako su u vodi zadrže duže nego inače. U tom slučaju se, baš kao i u automobilskom air-bagu aktivira eksploziv koji trenutno napuše prsluk.
Proizvod koji me osvojio svojom originalnošću i ljepotom je pasarela Radial talijanskog dizajnera Francesca Toffole. Tehnički nije toliko komplicirana, ali je dizajnom genijalna i izvedbom sofisticirana. Kada je sklopljena, izgleda kao cilindar načinjen od više diskova promjera pedesetak i visine šezdesetak centimetara.
Vanjska je strana od inoksa, a gornja ploha od istoga materijala kao i paluba. Na prvi pogled izgleda (a tako se može i koristiti) kao neki stolić. Ali, ako se stolić počne okretati, diskovi se preslože u nevjerojatnu stepenastu pasarelu duljine oko 2 metra i nosivosti stotinjak kilograma.
Zadivila me i nova serija proizvoda Humminbird i Minn Kota. Sonari i ploteri Humminbirda sada koriste 1,2 megahercnu tehnologiju slike, što je rezultiralo do sada nikad viđenim realističnim i detaljnim prikazom, ne samo morskoga dna, nego i pojedinačnih riba u jatu.
Motori Minn Kotta u kombinaciji s GPS-om i kartama, omogućavaju pak neviđeno precizne mogućnosti navigacije i stajanja brodice na mjestu, tako da je pitanje hoće li ribolovci više uopće trebati sidro. Uz to, u kombinaciji s kartom mogu pratiti određenu dubinu i sami voziti brod točno po zadanoj izohipsi. Idealno za panulaše.
Neklizajuće čaše
I za kraj, dva proizvoda nastala iz iste potrebe. Jedan jeftin, a drugi šik, jedan na običnom štandu, a drugi u paviljonu superjahti. Jer, i nautičari na malim brodovima i jet-seteri na jahtama imaju problema s pićem u čaši kad je more uzburkano. Na običnom štandu Robert Wilson iz Australije prikazao je svoj set brodskog posuđa od lijepe i na ogrebotine otporne plastike, koja na dnu tanjura ili čaše prelazi u gumu koja priječi da odlete sa stola kad se brod valja.
Kako putnici na superjahtama radije piju iz staklenih čaša, njima su ponuđeni modeli na čije stakleno dno je diskretno postavljen mali, ali jaki magnet, a u stolove ispod furnira metalna ploča na koju se taj magnet hvata. Ovom rješenju će se radovati ne samo putnici na jahtama, nego i njihovi konobari, jer čaše koje nose još čvršće prianjaju za metalne poslužavnike.
Eto, to bi bio METS, sajam na kojem rame uz rame stoje mali inovatori i jaki svjetski igrači, pa DAME priznanja osvajaju i tehnički kompleksni proizvodi, ali i mala plastična četka za WC, jer svatko na svoj način traži rješenja za probleme što muče nautičare, bez obzira na veličinu i cijenu njihova broda. Sve u svemu, isplati se doći na METS i uživo vidjeti sve to šarenilo ljudske kreativnosti. Pod uvjetom da obujete udobne cipele!
