BROD PO MOMMaestral postao Tramontana: Marko Filipi iz Sali svoj je spori veloluški Greben preradio u brzi poludeplasmanac

Sve je počelo time što Marko Filipi iz Sali na Dugom otoku, profesor kineziologije koji već 30 godina radi na naftnim platformama, nije bio zadovoljan gabaritima kupljenog Maestrala 710, poznatog i kao veloluški Greben, pa je uz pomoć prijatelja odlučio napraviti manje preinake, što se u konačnici pretvorilo u temeljit redizajn iz kojeg je izniknulo praktički novo plovilo. Povučeni cijelom pričom, došli smo vidjeti i snimiti što je sve moguće napraviti ako se dobro zamisli i organizira. Naravno, uz uvjet da zadovoljite poznatu maksimu da se svi gušti moraju platiti.

Popularna pasara

Premda je Maestral 710 i danas popularan, čak i među onima koji su vjerni isključivo drvenim škafima, jer ima odlična maritimna svojstva, Markova ideja bila je proširiti i organizirati prostor prema vlastitim potrebama, te osigurati postizanje veće brzine uz manju potrošnju.

Brod prije početka rekonstrukcije

– Trebalo nam je devet mjeseci za ovu rekonstrukciju i oko 2500 sati rada, s tim da je na brodu bilo angažirano do pet ljudi, ovisno o fazama gradnje, a redom su to ljudi koji u svojim strukama imaju dugo iskustvo u maloj brodogradnji. Osobito su mi pomogli rođaci Vinko i Ivan, s kojima sam osmislio projekt rekonstrukcije, a potom smo ga u hodu prilagođavali modelirajući konačni izgled broda. I, evo, nekad se zvao Maestral 710, a sada sam ga nazvao Tramontana 720, što mu kao naziv potpuno odgovara budući da je triput brži nego prije – rekao nam je ponosni vlasnik, koji je više nego zadovoljan konačnim rezultatom:

– Ovih je dana brod uspješno prošao još jedan od testova, bez problema se probijao kroz valove olujnoga juga zbog kojeg ni trajekti nisu plovili. Rekonstrukcija je počela tako što je korito broda zaparala kutna brusilica po pomno odabranoj crti iznad vodene linije.

Prvo je cijeli trup ispilan iznad vodene linije

Pramac nije diran, jer se način na koji Maestral razgrće more potpuno uklapao u planirane zahvate, no nadograđeni su mu brizgobrani za lakše glisiranje. Krma je, pak, potpuno rekonstruirana i proširena za 50 centimetara, uz dodavanje spojlera sa središnjim niskim tunelom i preinakom završetka kobilice. Dno je s unutarnje strane pojačano novim slojevima laminata po cijeloj dužini, uz uzdužna poprečna orebrenja od stakloplastike. Potom se krenulo u izradu kalupa za nadopunu izrezanog dijela, pa je praktički sve iznad vodene linije novo – objašnjava nam Filipi.

Nadgrađe je nanovo dizajnirano i izliveno u kalupu

Novo lice

I tako, korak po korak, brod je dobivao potpuno novo lice, kompilirajući u svojem novom ruhu najbolje odlike Maestrala, Pičuljana i Adriane. Pritom su svi spojevi, kako smo se mogli uvjeriti, izrađeni pomnošću dostojne Japanaca, a sve površine polirane su do visokog sjaja, čime će održavanje biti maksimalno pojednostavljeno.

Po razmama i na pramčanom dijelu ima dovoljno protukliznih površina kako bi se i najnestabilniji kontinentalac mogao osjećati sigurnim, a sigurnosti pridonose i taktički postavljeni rukohvati, pa je komunikacija između krmenog i pramčanog dijela laka i jednostavna. To više što je razma dovoljno široka da se po njoj može sasvim normalno koračati, bez uvijanja stopala.

Tramontana ima odlična maritimna svojstva

Na upit koji mu je dio rekonstrukcije bio najteži, Filipi je samo kratko razmišljao:

– Najveća mi je panika bila kad je brusilica odradila rez uzduž vodene linije. Te noći nisam baš dobro spavao, ali barem sam znao jedno – više ne mogu natrag! Ni jednom nisam pomislio na odustajanje, ali u meni je postojala dilema o opravdanosti zahvata sve do neke faze kad se brod počeo slagati i dobivati novu formu.

Nama je, pak, zapelo za oko da je kokpit pravi raj za ribolovce. Toliko je prostran da iz njega pet ribolovaca može komotno udičariti. Pritom je rub bande upravo do pola bedra, što omogućuje kvalitetan oslonac u borbi s većim ribama. Osim toga, gavuni smješteni uz bandu imaju utore s donje strane, dovoljno visoke da se u njih može postaviti stopalo, pa je oslonac još stabilniji. Po sredini krmene ograde ostavljen je otvor za vrata, tuna door, s konusnim dosjedom, tako da ne može doći ni do slučajnog otvaranja, a ni do prodora mora poguranog krmenim valom kod naglog zaustavljanja.

Velika platforma

Krmena je platforma ojačana inoks nosačima i dovoljno velika da može primiti tri odrasle osobe. Na njoj su tri poklopca, od kojih dva bočna kriju plitke spremnike u koje se mogu smjestiti olovnice, pojasevi i slična sitnija oprema, dok se podizanjem srednjeg otvaraju stepenice za kupanje. Osim toga, u njoj je i spremnik za 130 litara pitke vode, dok je drugi s 92 litre vode smješten u prednjem dijelu broda.

Kabina je od krmenog dijela odvojena aluminijskim vratima, a njezina unutrašnjost obučena je u mahagonij, pri čemu je dio sa stolom posebno zanimljiv. Kad se na brodu nalazi više osoba, koristi se puna površina stola, no kad je na brodu samo jedna osoba ili dvije, stol se jednostavnim pomicanjem radnih ploha prepolovi i tako zauzima manje mjesta. Ako postoji potreba za još jednim ležajem, stol se sklopi i spusti, pa se cijeli prostor za blagovanje pretvara u ležaj.

Stol u kabini može se smanjiti na pola...
 

... ali i povećati...
 

... te pretvoriti u komforan ležaj
 

U kabini je i kuhinja s hladnjakom, dok je WC ugrađen u pramčani dio, ispod ležaja. Brod pogoni Yanmar 125, s kojim se na 3800 okretaja postiže maksimalna brzina od 15,5 čvorova, dok je putna pri 3200 okretaja 11 čvorova. Kormilo je jako, a njegova je statva unutar komore podignute iznad vodene linije da bi se izbjeglo eventualno propuštanje prirubnice statve. Komande na brodu su dvostruke, kabinske i one u kokpitu, čija je razina podignuta u odnosu na visinu kabine, pa je preglednost pramčanog dijela više nego dobra.

Štih klasike

Inače, cijeli je brod pun korisnih i praktičnih rješenja poput, primjerice, ispusta auspuha, koji se uglavnom postavlja na nepristupačnim mjestima pa je za zamjenu potrebno demontirati pola broda. Ovdje je taj dio vidljiv i dostupan servisiranju, a od ostatka broda odijeljen je nepropusnom komorom za slučaj prodora mora.

Sve u svemu, kad se gleda opći dojam, može se reći da je osnovni Maestral 710 temeljito rekonstruiran i dotjeran po svim zakonima struke, dok je dizajn obogaćen dodacima modernih linija. No, unatoč tome, brod je uspio zadržati i nešto tradicionalno, tako da bi svaki nono bio vrlo zadovoljan njim.

Vlasnik je posebno ponosan na to kako Tramontana tuče more

Kažimo na kraju da se Filipijev brod svidio mnogima, iz čega se rodila ideja i o mogućoj proizvodnji posve nove brodice po uzoru na ovaj prilagođeni model. Hoće li se to i dogoditi, ovisi o mnogo čimbenika, jer dizajniranje takvog broda i izrada kalupa traže puno vremena i novca. No, jedno je sigurno – Tramontana 720 doista je brod po mjeri ne samo Marka Filipija, nego i hrvatskog Jadrana i njegovih ljudi.