Proizvodnja gumenjaka Lolivul započela je 2007. godine i to s vrlo jasnim ciljem. Naš proslavljeni olimpijac, jedriličar splitskog Mornara Mate Arapov odlučio se napraviti gumenjak prilagođen potrebama jedriličarskih trenera, a takvih je na tržištu vrlo malo.
Naime, takav gumenjak mora na svim morima i u svim uvjetima biti siguran, udoban i brz, a s druge strane jednostavan i lagan za prijevoz prikolicom.
Prvi model, Lolivul 5.9, bio je možda malo velik za manje trajlere, pa je ubrzo proizveden i 80 cm kraći, iste forme i vrlo sličnih karakteristika. Dobre performanse oba modela prepoznate su kod mnogih reprezentacija i jedriličarskih timova u Europi, pa i šire, stoga nije ni čudno da ih se sve češće i u sve većem broju može susresti uz regatna polja velikih međunarodnih natjecanja.
Radno plovilo
Ovi gumenjaci ne pružaju nikakvu mogućnost luksuza, ugradnje širokih klupa ili ležajeva za sunčanje, ali su odlična baza za specijalizirano radno plovilo. Forma im je dobra i za one koji se bave prijevozom putnika, taksiranjem, pa je razvoj većih plovila bio logičan, prvo modela dužine 9 metara, a sada i novog s oznakom Lolivul 7,4. Ovog posljednjeg, s Hondinim motorom od 200 konjskih snaga i već opremljenog za prijevoz putnika, dobili smo na test.
Izgledom je dosta sličan svojim prethodnicima. Široki tubusi, na krmi promjera 50 centimetara, blago se sužavaju i podižu prema visoko podignutom pramcu. Preko takvog pramca izlazak na visoke rive ne bi trebao biti nikakav problem, a to olakšava i pramčani škaf, radi veće sigurnosti prekriven tikovim letvicama.
Volumen škafa iskorišten je za gavun, dovoljno velik za sidro, sidreni konop i sve privezne konope. Dno kokpita je u pramčanom dijelu blago nakošeno i uz upravljačku konzolu za jednu skalu podignuto, što također olakšava izlazak na pramac.
Komotni prolazi
Upravljačka konzola može se postaviti u bilo kojem dijelu kokpita, a na testiranoj brodici pomaknuta je dosta naprijed. Tome su dva razloga, na krmi se oslobodilo više prostora za putnike, a tada je, radi pravilnijeg rasporeda, dobro što više težine pomaknuti naprijed. U tu svrhu je i 270 litarski spremnik goriva ugrađen neposredno ispod konzole.
Iako je konzola dosta široka, prolazi oko nje su dovoljno komotni. Nakrivljena je prema krmi i natkrivena tendom, postavljenoj na konstrukciji od širokih prokromskih cijevi, koje ovdje služe i kao siguran rukohvat. Na širokoj komandnoj ploči timun je ugrađen u sredinu, ručica za upravljanje motorom sasvim desno, a svi električni prekidači lijevo, tako da je instrumentima za kontrolu rada motora ostalo dovoljno mjesta da mogu biti vrlo pregledni. Volumen gornjeg dijela konzole iskorišten je za dva suha gavuna.
Prema želji kupca, ugrađeni spremnik goriva je jedini iskorišteni prostor u dvodnu. U drugoj opciji u taj se prostor mogu ugraditi dodatni gavuni, bilo kojeg oblika i volumena. Kako je ovaj namijenjen prijevozu putnika, potrebe za većim gavunima nema, a sva sigurnosna oprema i pojasevi za spašavanje mogu stati u gavunima ispod sjedala.
Jahaća sjedala
Kormilarevo sjedalo je širine konzole, tako da može biti i duplo, ali kako je timun u sredini, uglavnom će ga koristiti samo kormilar. Iza njega su dva reda s po tri jahaća sjedala, a na krmi široko sjedalo, komotno za troje. Podizanjem krmenog sjedala, zajedno s naslonom, otvara se veliki gavun u krmi, dovoljno velik za svu eventualnu dodatnu opremu.
Visokim naslonom sjedala odvojen je duboki i dosta široki zdenac motora s uskim gazištima sa strane, naravno, prekrivenima tikom.
Jedina zamjerka odnosi se na sistem za drenažu kokpita, a po riječima proizvođača i to je izvedeno prema zahtjevu kupca. Kokpit nema otvore za samodrenažu, već je na najnižoj točki u krmi široki otvor spojen s izoliranom komorom u krmenom gavunu. U komori je kaljužna pumpa koja prikupljenu vodu baca vani, međutim, sito postavljeno nad otvorom u kokpitu je malo podignuto od poda i nešto malo vode ipak ostaje u kokpitu.
Uvjerljivo ubrzanje
Dio dobrih karakteristika u plovidbi mogao se primijetiti već pri isplovljenju. Ploveći na minimumu odlično zadržava smjer, što baš i nije karakteristika većini brodica s izvanbrodskim motorom ili Z-nogom. Dodavanjem gasa brzina mu raste gotovo geometrijski proporcionalno, a bez obzira kojom brzinom plovi, osjećaj za timunom je uvijek jednako ugodan. Malo vjetrobransko staklo od zakrivljenog pleksiglasa odlično štiti kormilara od vjetra.
Na maksimalnih 5200 okretaja dostiže brzinu od 36,7 čvorova, a s optimalnih 4000 krstareću brzinu od 27 čvorova, što iz kokpita i ne izgleda tako brzo. Ubrzanje mu je također vrlo uvjerljivo, a opet, bez ikakvog naglog trzanja ili posrtanja. Već u četvrtoj sekundi postiže brzinu veću od 20 čvorova, u dvanaestoj i iznad 35, a maksimalnu za 20 sekundi.
Mekani manevri
Za vrijeme testa more je bilo mirno, međutim, da bi se osjetilo njegovo ponašanje na valu iskoristili smo krmeni val linijskog katamarana koji je upravo isplovljavao iz luke. Prvo smo se u punoj brzini zaletjeli na već malo razvučeni val, a kako ga gotovo i nije osjetio, sve smo se više približavali njegovoj krmi. Čak i na taj neproporcionalno visok i kratak val reagira odlično, bez ikakvih teškoća i nekih naglih trzaja ili posrtanja.
U plovidbi je izuzetno miran, a i kod naglog oštrog okreta samo se blago nagne na tubus i mekano zanosi krmu. Puni okret obavi u promjeru desetak metara. Naglom promjenom okreta opet se blago nagne na suprotni bok i u istom radijusu obavi zadani manevar.
Sve pozitivne karakteristike ranijih modela ima i Lolivul 7.4, samo je ovdje sve to još malo više izraženo.