Prije točno dvadeset godina slavila se pobjeda u Aspenu. S navršene 22 godine Ivica Kostelić tada je iznenadio svijet i sa startnim brojem 64 odnio pobjedu u slalomu.
U godini kada se prisjećamo njegovih prvih svjetskih uspjeha i obilježavamo ovu okruglu obljetnicu koja je stavila Hrvatsku na mapu svjetskog skijanja, ovaj izniman čovjek i sportaš iznenađuje nas svojim novim pothvatima. Ivica je zajedno s francuskim partnerom Callisteom Antoineom na jedrilici Croatia Full of Life preplovio Atlantik na regati Transat Jacques Vabre, poznatoj kao ‘Ruta kave’.
Ova prestižna jedriličarska utrka prati povijesnu rutu trgovanja kavom između Francuske i Brazila. Ime je dobila po francuskom brendu kave Jacques Vabre (ujedno i sponzor utrke). U utrci sudjeluju dvočlani timovi, a jedriličari se uparuju prema njihovim komplementarnim vještinama, zajedničkim značajkama i tome kako se međusobno slažu.
Brodovi kreću iz glavne francuske luke za uvoz kave Le Havre, a za odredište imaju Salvador de Bahia u Brazilu, koja je svjetski lider što se tiče uzgoja i izvoza kave. Tako cjelokupna ruta iznosi oko 4000 nautičkih milja.
Odredišne luke su se mijenjale tako da su regate prvih nekoliko godina za cilj imale Cartagenu u Kolumbiji, a zatim su se izmjenjivali Salvador de Bahia, Puerto Limon u Kostarici, Itajai u Brazilu a ove godine, na jubilarnom 15. izdanju, odredište je Fort de France na francuskom prekomorskom departmanu, karipskom otoku Martiniqueu.
Na utrci mogu sudjelovati jedrilice, jednotrupne i višetrupne poput katamarana i trimarana. Ukupno je u četiri klase iz Le Havrea krenulo 79 brodova.
Naš proslavljeni skijaš i francuski skiper jedrili su u najbrojnijoj klasi 40 s jedrilicama do 12 metara dužine, u kojoj je startalo 45 brodova, a na kraju su zauzeli visoko 17. mjesto.
Zadnjih nekoliko godina, posebno nakon što se oprostio od profesionalnog skijanja, Ivica je svoj sportski i natjecateljski interes prebacio na jedrenje te je već sudjelovao na nekoliko domaćih i inozemnih regata.
A kako je izgledalo jedrenje preko Atlantika, koje zgode i nezgode će ostati zapamćene te kakav je osjećaj bio proslaviti rođendan na oceanu, rekao nam je Ivica:
- Jako smo zadovoljni s utrkom i ponosni na rezultat, ostvarili smo ono što smo zacrtali prije regate, da budemo među prvih dvadeset, što je relativno visok cilj za naš brod koji je među starijima u floti, a mi također imamo i daleko najmanji budžet pa su nas ostali zezali da bismo trebali dobiti posebnu nagradu za ostvareni uspjeh prema utrošenom dolaru, tako da je cjelokupna regata bila iznad svih očekivanja gdje smo dosta dugo bili među prvih pet, a u jednom trenutku čak dosegli i treću poziciju.
- Sama utrka je bila specifična po tome što nije bilo velikih fronti u sjevernom Atlantiku, jedrenje je bilo relativno ugodno sve do Cape Verdea, a od tu za prelazak na Martinique nije bilo pravih pasata tako da je bilo relativno malovjetra i relativno sporo, bilo je i jako vruće. Ono što će mi najviše ostati u sjećanju je jedrenje drugu noć kod obale Bretanje gdje smo morali zbog kontrakurenta ulaziti u plićine i to je za mene s Mediterana kidalo živce. Kad moram negdje prolaziti gdje imam metar ispod kobilice i gdje su stijene oko mene, to mi je bilo strašno, ali nije bilo alternative jer ako se izađe van na otvoreno more tamo je kurenat puno jači i ne može se napraviti ništa tako da smo od ove odluke zapravo i profitirali ali to ću još dugo pamtiti - kazao nam je Ivica, te dodao:
- Sve je onako kako smo zamišljali - zeleno, toplo more, lijepa atmosfera i drago mi je da ću barem jedan dan moći odvojiti da malo uživam na Martiniqueu.
Sve ovo me stalno podsjeća da moraš uživati u malim stvarima, cijeniti sitna zadovoljstva i da su ona zapravo puno veća nego što ti se to čini u nekakvoj civilizaciji gdje do tih zadovoljstava možda možemo prelagano doći i onda više ne vidimo njihovu vrijednost.