Nautička javnost je s velikim oduševljenjem popratila prvo pojavljivanje dizelske pente Neander Shark na sajmu u Dusseldorfu 2013. godine. U sektoru izvanbrodskih motora gdje već godinama caruju japanski i američki inženjeri, pojavila se mala tvrtka iz Njemačke s velikim ambicijama i revolucionarnim konceptom kontrarotirajućih radilica i dvostrukih klipnjača.
Iako su poznavatelji motocikala čuli za njihov projekt Neander Custom TDi predstavljen 2006. godine, nitko nije ni slutio kako bi se taj koncept mogao prilagoditi morskim uvjetima. Kao i svi novinari, odmah smo direktora Lutza Lestera pitali za test u moru, a on se pravdao kako je još rano i da motor treba proći još dosta testiranja. Od tada smo se sretali svakog siječnja u Dusseldorfu i, iskreno, polako smo gubili nadu da će motor ikada ugledati serijsku proizvodnju.
Promjena imena
I onda se u priču krajem 2015. godine uključio Yanmar. Postali su suvlasnici tvrtke i potpisali ugovor o ekskluzivnom zastupanju i distribuciji motora kroz globalnu mrežu od pet tisuća zastupnika u 130 zemalja. Proteklih 18 mjeseci trust korporativnih mozgova je pripremao proizvod za tržište, redizajnirana je kapa motora, Shark je postao Dtorque i umjesto nazivne snage od 50 konja dobio oznaku 111, iznos maksimalnog okretnog momenta u njutn-metrima.
To je mudra odluka jer ta brojka odgovara četverotaktnom izvanbrodskom motoru od 80-ak konja.
Takav smo dojam i stekli na testu u Biogradu, vjerojatno prvom organiziranom za predstavnike medija u svijetu, jer je na krmu polietilenske brodice Filo 480 ugrađen jedan od svega 50 proizvedenih primjeraka. Dok smo čekali u marini dolazak broda, svi smo se pripremili na nekakav traktorski zvuk, kad ono – ništa. Muk. Kad smo prišli bliže, na minimumu Neander zvuči drugačije i neznatno glasnije od četverotaktnih benzinaca.
Selvina tehnologija
Za pentu od samo 50 konja glava motora je ogromna, i ako ovako izgledaju dva cilindra možemo samo zamisliti kako bi izgledao šestak iste koncepcije. Činjenica je da masivnost često znači i kvalitetu, ali suha težina od 175 kilograma bi mogla biti ograničavajući faktor za neka lakša plovila.
Na prvi pogled motor izgleda sasvim uobičajeno, što ne čudi jer su postolje, noga i nosači proizvod talijanske Selve. To znači da je sve standardno i da neće biti nikakvih problema s trimom, spajanjem kabela ili postavljanjem motora na mjesto starih rupa. Kad brod uskoro dođe u serijsku proizvodnju, kupci će moći odabrati jednu od dvije dužine noge (20 i 25 inča).
Odmak na gasu
S nestrpljenjem smo dočekali priliku da isprobamo to čudo od motora. Bez puno okolišanja smo stisnuli gas, kad ono - ništa. Tek sekundu-dvije kasnije motor je reagirao na ručicu i zapjenio more pod krmom. Kako nam je rekao inženjer Dejan iz Navele, odmak nastaje dok se ne podignu tlakovi u Boschovom common rail sustavu.
Zapremnina motora je zapravo malih 804 kubika, što je uz ugrađenu turbinu jedna od tajni niske potrošnje. Dtorque još nema instrument za mjerenje protoka goriva, ali po tvorničkoj krivulji maksimalna potrošnja je 14 litara na sat, a na pola gasa sedam litara.
Najveća prednost motora je što je maksimalan broj okretaja 4000 u minuti, a najveći moment od 111 Nm postiže na 2700 okretaja kada se benzinski motori tek zagrijavaju. Veliki moment se osjeti od samog početka i po krivulji na 2000 okretaja prelazi 90 Nm, što benzinci od 75 konja ostvare tek na 5000 okretaja.
S teretom od tri osobe na punom gasu postigli smo 18 čvorova, a glisirati smo počeli na 3200 okretaja. Kod promjene gasa u plovidbi nema odmaka jer je common rail sustav dobro napunjen.
Niski decibeli
Ono što nas je najviše fasciniralo je razina buke u plovidbi. Benzinski motori na višim okretajima proizvode reski zvuk, no Neander je iznenađujuće tih. Aplikacija na mobitelu je pokazala 75 decibela, što je na razini buke vjetra i valova koji udaraju u bok broda.
A razlika između 2000 i maksimalnih 4000 okretaja je samo pet decibela. Kad dodamo i to da se ne osjeti nikakva razlika u vibraciji, onda možemo samo skinuti kapu njemačkim inženjerima. Napravili su sjajan posao.
Nakon prvog servisa na 50 sati, servisni interval zamjene ulja, filtera i maziva je svakih 250 sati, a ispušni lonac se mijenja nakon 500 radnih sati. To svakako opravdava status radnog motora. Zbog ugrađene tehnologije gorivo mora biti vrlo čisto, pa je svakodnevna provjera stanja separatora obavezna.
Također je preporučljivo provoditi redovito ispiranje slatkom vodom jer se turbina i međuhladnjak više zagrijavaju i osjetljiviji su na utjecaj soli. U tu svrhu će na serijskim motorima biti ugrađen standardni priključak.
Visoka cijena
Za kraj teksta smo ostavili ono što većinu čitatelja najviše zanima – cijenu. Prema prvim informacijama, motor će koštati 28,500 eura + PDV, što drugim riječima znači da mali privatni korisnici neće imati interes za njegovu kupnju. Toliku uštedu u potrošnji u odnosu na benzinsku pentu neće ostvariti u tri života. No, zato je naglasak stavljen na profesionalce i korisnike s posebnim potrebama.
Tko su ciljani kupci, najbolje se moglo vidjeti po strukturi sudionika prezentacije održane u Biogradu. U prvom redu ribari, kojima na kočaricama ili offshore farmama benzin nije dostupan kao dizelsko gorivo. Druga skupina su pripadnici vojske, policije i obalne straže, jer je poznata činjenica da je američka mornarica na svojim brodovima zbog velikog broja nesreća potpuno zabranila uporabu benzina i s Mercuryjem su samo za svoje potrebe razvili dvotaktni dizelski motor sa svjećicama snage 175 KS.
Test na ledolomcu
Treću skupinu su predstavljali inženjeri Brodosplita, koji upravo grade luksuzni kruzer za krstarenje Sjevernim morem i Neander im donosi znatne uštede jer ne moraju projektirati ni izvoditi posebnu prostoriju za skladištenje benzina za pomoćna plovila. Budući da takav brod ima potrebe za desetak bajbota, to bi za Yanmar mogao biti odličan posao i rješenje za sva slična plovila. Splićanima je posebno dobro legla informacija da je motor u fazi testiranja na švedskom ledolomcu Ymer bez problema startao i na minus 15 stupnjeva Celzija.