- Pčelinje drvo evodija, pčelinja ljubica, ruzmarin, bijela lipa... – nabraja gospar Željko Butjer dok nas provodi kroz vrt prepun biljaka posađenih za pčele. Pčelar s polustoljetnim iskustvom, o čijem radu svjedoči mnoštvo priznanja, dobro zna - ne možeš od pčele samo uzimati, treba joj puno više dati. One su kao djeca, reći će, a ovaj dubrovački pčelar tako se prema njima i odnosi. Inače Primorac iz Smokovljana, život je s obitelji izgradio u Komolcu. A njegove ljubimice zuje na obje lokacije.
Pčelarstvo je obiteljska tradicija, koju je nastavio i jedno vrijeme imao čak 200 košnica. Tada je selio košnice na pašu: na Hvar na lavandu, u Tomislavgrad, Nevesinje, Gacko... ovisno gdje je, kada i koja paša. No, godine idu, kaže nam medar, pa on i njegova desna ruka supruga Josipa, obim posla morali su smanjiti. Zadnjih 20 godina imaju stacionirane pčelinjake, 20 košnica u Komolcu i 30 pčelinih zajednica u Dubrovačkom primorju.
- Dok sam bio mlad mogo sam u danu pregledat 50 košnica, sad ne mogu deset. Nije isto u svakom društvu, vazda u nekoj košnici nešto nađete pa se tu više zadržite. Pčele uvijek iznenađuju, vi radite jedno ona okrene na drugo. Čovjek je iz šume uzeo, ali kad se roji ona opet ide u šumu. Takva je priroda – kaže ovaj iskusni poznavalac pčela.
Vrcanje malo kasni
Vodi nas do košnica. Dok se mi držimo po strani, Željko prilazi bez mreže i zašitnih rukavica. Zna kako s njima - tiho, smireno i polako prići košnici pozadi. Supruga Josipa umiruje pčele dimilicom, a Željko podiže ventilacijsku mrežu pa izvlači satnu osnovu u kojoj je dio saća već popunjen, pčele su donijele otprilike 70 posto meda. U jednom okviru može biti 1,7 kila meda. Po košnici je, kaže, od 50 do 80 tisuća pčela. Što je više pčela u zajednici, košnicama se dodaju nastavci, kao katovi na zgradi. Zanima nas je li ova godina dobra, koliko će meda ubrati?
- Nesretna je za poljoprivredu, nesretna je izgleda za sve. Nema topline, nije još došlo 20 stupnjeva. Ove godine će vrcanje kadulje malo kasnit jer je bilo hladnije. Krenule su lijepo, fino se razvile, ostavim za njih hrane, ostavim med, jer ne možeš im dignut sve. Ne hrani se dijete na šećeru, majčino mlijeko je najbolje – kaže šampion kadulje.
I s manje košnica posla ne nedostaje, a potražnje za medom nikad više. Lanjske, a i ove godine.
- Nije problem prodat' med, problem je što ga je manje. Nema ga. Ako ćete mućkat', možete imat' meda kao što pojedinci rade pa naspu cukar. Znam samo da više nema nitko meda ni za sebe. Sve što se prodaje je umjetni med – kaže Željko, a Josipa će:
- Mene zanima odakle na našoj tržnici sad meda kad znam da prošlu godinu nije toga meda bilo. I ako si ga imo, mogo si ga prodat i da si ga cijenio po 100 kuna. Odakle sad po 30, 40 kila meda?
Med se, tvrde, odmah proda, a već sad imaju tridesetak narudžbi, svaka po 10, 20 kila.
- Med nisam poskupio isto je i kad sam ga im'o i kad nisam im'o, 80 kuna. Držim se izreke starih ljudi – kilo meda, litra maslinovog ulja i kilo janjetine. To vam je cijena.
Najbolji med - onaj kojeg imaš
Na svom OPG-u proizvode med, melem i propolis ali ne i matičnu mliječ.
- Ovdje nitko ne može proizvest matičnu mliječ. To je samo lažljivo. Može Slavonija jer mora bit paša da pčela ima snage odmah proizvoditi seleći s paše na pašu. Neki uzmu matičnu mliječ od truta, zamiješaju je i misle da je to to – objašnjava stručnjak za pčelarstvo.
Pitamo ga i koliko pčelinja zajednica može dati meda?
- Ako je srednja godina, od 10 do 12 kila po košnici. Super godina se rijetko dogodi. Meni se dogodilo prije 25 godina, izvrc'o sam po 25 do 30 kilograma. A 1982. sam izvadio po jednoj košnici 125 kila, pet puta sam vrc'o. Lani smo imali 300 kila meda, to je bila loša godina – kaže medar, a bolja polovica dodaje:
- Jedne godine smo imali toliko meda da smo kupili Juga 45.
Znali su imati 11 bačvi do 300 litara sa svog pčelinjaka, ali to su bile jako rijetke godine. Pojašnjava kako sve ovisi o paši, proljetnoj i jesenskoj, ali i vremenskim prilikama.
- Ne treba nego kiša, cvijet opere i nema nektara. Za kadulju treba optimalna temperatura 25 i vlaga 75 da bi ona medila. Ona je stvarno osjetljiva biljka – kaže pa nas pita znamo li koji je med najbolji? Kao pravi znalci kažemo 'kadulja', a on će:
- Onaj kojega imate – i kroz smijeh potvrđuje kako je kadulja najbolja za dišne puteve, a iza njega kesten koji je dobar za želudac. Smatra kako nema boljeg meda na svijetu od onog s područja Dalmacije i to 'dio što more gleda'.
500 uboda po sezoni
- Pčelar se ne može obogatit, ali nama su pčele pomogle i školovat djecu i napravit kuću. Bez pčela ne mogu zamislit život, zaljubljen sam u njih. One su ženskoga roda, a žensko je s vragom. Zato treba oko njih polako i niježno – kaže Željko, a Josipa njegovu ljubav prema pčelama potvrđuje riječima kako ih 'dnevno pođe povirit 30 puta'. Iako ga tijekom sezone ubode otprilike 500 pčela. Organizam se, kaže, navikne.
- Svakome je med sladak, a pčelaru grk. Ma se valja znojit kad je najveća vrućina. Svi problemi, bolesti pčela, rad oko pčela, na pčelaru su. Jako su osjetljive, a opet su jedna od najvažnijih životinja za prirodu. Kad ne bi bilo pčela kroz tri godine umro bi cijeli svijet. Pčela oprašuje 75 posto biljki, a onda vjetar i ostali kukci – kaže Željko koji je čak izradio aparat kojim je olakšao pripremu okvira za košnice.
Nagrađivani pčelar Željko Butjer ukazuje na veliki problem – u Dubrovačkom primorju je iz godine u godinu sve manje kadulje. Spominje kako su u Zagrebu podijelili dvije tisuće sadnica ljudima da ih posade baš radi pčela.
- A u nas ništa. Zar vrtlar ne bi mogao po nasadima, parkovima po gradu posadit biljke za pčele. Što je greška? Sadi se bor, a ispod bora ne može ništa. Što ne sade ljekovite biljke? Što nisu zaštitili ljekovitu kadulju nego bor. A znamo da je bor benzin tijekom ljeta – poručuje iskusni medar Željko Butjer.