U Lazaretima je otvorena izložba "30 godina Slikarskog odjela Umjetničke škole Luke Sorkočevića". Tim povodom je od prve do treće lađe sve bilo ispunjeno djelima bivših i sadašnjih učenika i profesora Odjela, a jednako je tako sve bilo ispunjeno i posjetiteljima pa je zavladala prava gužva kakve se pamte najčešće tijekom otvaranja izložbi ljeti.
Slikarsko-dizajnerski odjel UŠLS svoju veliku obljetnicu obilježava izložbom koja donosi radove preko 200 sadašnjih i bivših učenika i profesora, te prigodnom monografijom autorice Ive Körbler koja će biti predstavljena krajem siječnja. Inače, Körbler je i kustosica izložbe.
Najprije se u ime Dubrovačke baštine, koja je uz Školu organizator izložbe, obratila Zrinka Lucianović koja je kao supruga nedavno umirovljenog profesora i jednog od inicijatora Odjela, Davora Lucianovića, kazala kako je od 30 godina Odjela, ‘njezinih‘ 25.
- Kad je krenula ideja za obljetničku izložbu, nametnulo se pitanje prostora a prostor Lazareta bio je logičan izbor. Jedva smo uspjeli sve ove slike smjestiti bez obzira na prostor. Početkom 2000. Odjel je trebao biti smješten u prve tri lađe Lazareta, dakle, povijest se ponavlja i Škola se nekako vratila u Lazarete, uvodno je istaknula Lucianović.
Potom je aktualna pročelnica Odjela, Ivana Dražić Selmani, zahvalila sadašnjim i bivšim učenicima i profesorima, izrazila je ponos što su dio ove posebne priče, a bila je sretna zbog velikog broja okupljenih. Zahvale je uputila svojim kolegama, Davoru Lucianoviću, Maru Krili, Luku Piplici, Viktoru Daldonu, sadašnjem i bivšim ravnateljima Škole, Hasibi Mehić, Anamariji Obradović, Robertu Žarku, Đivi Franetović Kušelj, Stefani Grbić, Vandi Đanić, Ivi Körbler, Roku Roci, Gradu Dubrovniku, Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Zakladi Caboga, Ivu Felneru, Gordani i Matku Vetmi, Dubrovačkoj baštini, Art radionici Lazareti i Dubrovačkim ljetnim igrama.
Lucianović je zahvalio svim učenicima koji sudjeluju u izložbi, a jednako se tako osvrnuo na same početke Odjela.
- Ideja o nastanku Odjela trajala je kroz 1980-te godine, kroz rad tadašnje Likovne omladine. Veliki broj današnjih umjetnika završilo je tu radionicu, vodio je Maro Mitrović, kasnije Josip Pino Trostmann... Počeli smo razmišljati o institucionaliziranju likovnog pedagoškog rada u vrijeme Domovinskog rata. Bilo je to traumatično razdoblje, ali i vrijeme kad smo sanjali o tome kako ćemo izgraditi sretnije i bolje društvo. Bio sam tad gradski vijećnik, ravnatelj Vinko Brnadić bio je zagrijan za tu ideju. Vrlo brzo smo se složili, ideja se počela realizirati, kasnije je došao Frano Matušić koji me pozvao da krenemo s radom. Slaven Tolj, Pino Trostmann i ja bili smo na prvom prijemnom ispitu gdje je primljena prva generacija – 14 učenica i 1 učenik. Počeli smo s radom u baletnoj dvorani, bila je buka ali je bilo veselo. Bilo nam je drago da smo skupa s glazbenicima i da smo započeli novu epohu. Sljedeću godinu došao je Luko Piplica, kasnije Maro Krile, preselili smo u veći prostor... Kolega i ravnatelj Frano Matušić i Ivana Burđelez organizirali su nam rad u bivšoj Preparandiji. Taj prostor nije bio uređen, ali bilo nam je drago što smo tamo. Najprije smo bili na donjem katu, ali kako se prostor uređivao, selili smo se kat po kat, čak smo sami cementirali, radili manje zahvate... Odlazili smo na Gradac i slikali, bilo je to lijepo razdoblje... Kad je zgrada popravljena do kraja, našli smo se na putu. Nastava je dijelom bila organizirana u Obrtničkoj i tehničkoj školi i u klasičnoj gimnaziji, a onda smo konačno došli u zgradu bivšeg Zaraznog odjela. Oblačili smo se u bijelo kao liječnici, inzistirao sam na tim bijelim kutama... No, postoji povezanost između liječnika i slikara, izjavio je Lucianović te dodao:
- Nažalost, zgrada nije u vlasništvu Umjetničke škole, podstanari smo i želja mi je da ovim putem skrenem pažnju na taj problem kako bi Slikarski odjel dobio prostor, kako bi dobili mogućnost da imamo još neki odjel... Već sam u mirovini, svi me pitaju kako mi je, ali ne osjećam se kao da sam u mirovini jer sam radio na ovoj izložbi. Pitajte me kad sve ovo prođe... No, drago mi je... Pina je zamijenila Ivana Dražić Selmani, a radili smo u vrlo ugodnom timu, podupirali smo se, imali smo različita mišljena, ali održavali smo zdrave i kvalitetne međusobne odnose na kojima su nam mnogi zavidjeli. Nakon mog umirovljenja, na moje je mjesto došao Viktor Daldon. Vjerujem da će nastaviti s kvalitetnim radom i promicanjem Slikarskog odjela. Zahvaljujem se obitelji, Zrinki koja je uskakala kad je trebalo organizirati raznorazne projekte i manifestacije koje smo imali vezane za Galeriju mladih. Moram zahvaliti Nikoli Čiču Obuljenu i Jošku Radici jer su nam dali prostor za Galeriju mladih u Ulici Marojice Kaboge, kazao je Lucianović.
Körbler je otkrila kako je tijekom trajanja Domovinskog rata u Zagrebu studirala s brojnim Dubrovkinjama i Dubrovčanima te da je s njima dijelila patnje i bol koju su proživljavali tijekom tih teških dana. Oduvijek je osjećala povezanost s Gradom.
- Kako su pristizali radovi koje smo morali formatirati zbog velikog broja učenika, primijetila sam da ne postoji loš rad. Dakle, to govori o tome da su se profesori posvećivali svojim učenicima, pokušali su izvući maksimum iz njih. Kad gledate sa strane, shvatite koliko je energije i motivacije uloženo u rad s učenicima, da se maksimalno izvuče iz svakog đaka. Privilegija je provesti mladenaštvo u idealnom prirodnom ambijentu, u atmosferi kulturne baštine nulte kategorije... Nijedan prozor koji ovdje crtate nije kičast... Ljudi koji žive ovdje imaju to povlasticu... Izložba je koncipirana po godinama, po generacijama, po tome kako su se ljudi upisivali i diplomirali. Kontinuitet Odjela nije dug, ali pokazuje da je važno postojanje likovne edukacije, metodike i pedagogije kod mladih. Prednost se obično daje sportu tako da mladim umjetnicima i glazbenici nije lako... Također, veliki postotak bivših učenika koji nisu postali profesionalni umjetnici pokazuju i dan danas visok stupanj likovne edukacije, talenta i vladanja elementima likovnog djela, što nije uvijek slučaj, a to opet govori koliko je ova škola, zalaganjem profesora, ostala u visokom kontinuitetu kvalitete, prokomentirala je Körbler.
Ravnatelj Umjetničke škole Luke Sorkočevića Dario Čagalj izjavio je da je ponosan što je na čelu ustanove koja povezuje likovnu i glazbenu umjetnost.
- I prije nego sam postao ravnatelj, kao pedagog koji skoro 30 godina radi u Školi, djelomično sam se upoznao s djelovanjem Slikarskog odjela. Naš Slikarski odjel uvijek je nekako na margini, prostorno je odvojen, uvijek je tamo iza neke ‘zavjese‘... Međutim, kad vidite ovu bogatu izložbu, pitate se gdje su oni dosad bili?! Kolege s Odjela su mi uvijek naglašavali kako Umjetnička škola nije samo glazbena škola, uvijek su mi govorili da i njihov Odjel stavim u ‘prvi plan‘, ali sam im govorio da oni nisu u ‘drugom‘ planu. Zaista im čestitam na ovoj izložbi, posebno ako u obzir uzmemo uvjete u kojima djeluju. Zahvaljujem i čestitam svima od srca i nadam se da na ovome neće stati, nadam se da ćemo u skoroj budućnosti doći do osamostaljenja Odjela i nadamo se da ćemo imati podršku svih vas, poručio je Čagalj.
Pročelnica županijskog Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu i sport, Jelena Dadić Račić, pozdravila je okupljene u ime župana, podsjetila je na povijest Odjela te izrazila nadu kako će se sadašnji prostor Odjela obnoviti i prilagoditi kako bi bilo dovoljno prostornih mogućnosti za sve zainteresirane učenike. Ujedno je poželjela da Odjel nastavi biti rasadnikom likovnih umjetnika grada i županije. Dogradonačelnica Jelka Tepšić navela je kako se Škola nalazi u srcu Grada pa iako Grad Dubrovnik formalno nije zadužen brinuti niti financirati Školu, gradska uprava je osjeća ‘svojom‘. Izložbu je ocijenila ‘veličanstvenom‘.
Moderator otvaranja bio je bivši učenik Škole, Robert Žarak, a otvaranje su glazbeno skladbama, Nene Ćorak, profesorice ove Škole, uveličale njezine kolegice: Vanda Đanić (violončelo), Đive Franetović Kušelj (flauta) i Stefani Grbić (klavir).
Izložba ostaje otvorena do 26. siječnja 2024.