U protekloj višestruko kriznoj i pandemijskoj godini u vojnu je infrastrukturu u našem okruženju Srbija uložila čak 1,122 milijarde dolara. Hrvatska je u istom razdoblju potrošila nešto manje, oko 1, 035 milijardi. Slovenija se očito slabo plaši rata i sigurna je u zajednički štit NATO-a, pa su za vojne potrebe 'spucali' samo 575 milijuna eura. Sve u svemu, srpska i hrvatska (pojedinačna) potrošnja na vojsku i naoružanje je u godini za nama bila veća nego ona u BiH, Crnoj Gori, Sj. Makedoniji, Kosovu i Albaniji skupa. No, kao što kaže ona reklama, to još ni približno nije sve i u godini pred nama tek će se temeljito iscrpiti poslovično oskudne državne kasice za sve razumne potrebe, samo kako bi se namirili apetiti za opsesivnim naoružavanjem, piše Slobodna Dalmacija.
Financijski plan hrvatskog Ministarstva obrane za 2022. godinu iznosi gotovo 7 milijardi kuna, od čega je najveća stavka namijenjena kupovini novih borbenih aviona. Srbija također ne kani posustati u ovoj destruktivnoj utrci i najavljuje još agilnije naoružavanje, usprkos tome što joj na vojne potrebe već sad odlazi gotovo 2, 5 posto ukupnog ekonomskog prihoda: od 2015. izdaci za obranu Srbije skočili su za sumanutih 70 posto, usprkos brojnim darovima i donacijama.
Rusija i Bjelorusija poklonile su joj deset aviona Mig-29, Putin još i 30-ak tenkova i oklopnih transportera. Vučić je kupio i ruski sustav protuzračne obrane, kineske oklopne dronove, ruske helikoptere i francuski raketni sustav zemlja-zrak. Upravo su najavili da pregovaraju i o kupnji transportnih aviona i helikoptera od Airbusa. Prošli mjesec objavili su vijest da Beograd s Izraelom razgovara i o protutenkovskim projektilima, a s Istanbulom o turskim bespilotnim letjelicama.
Prema izračunu globalne vojne moći koji je još početkom ove godine objavila stranica Global Firepower, Srbija je zauzela 61., a Hrvatska 63. mjesto u svijetu. Godinama prije Srbija je na istoj rang-listi daleko zaostajala za Hrvatskom da bi nas potom u hipu prestigla. Kupnjom francuskih Rafalea mi ćemo ih vjerojatno ubrzo opet preskočiti na balkanskoj top listi „Ludih za oružjem“, što u Vučićevoj glavi proizvodi neviđenu histeriju i paniku. Nemilice se driješe kese da se smanji bodovna razlika. Nakon odluke o hrvatskoj kupnji francuskih Rafalea, najavio je skoru srpsku kupnju još neviđenog oružja, valjda neke moderne varijante Hitlerovih raketa V-2, 'Oružja konačne osvete'. Šampionatu se uskoro ne nazire kraj.
Aleksandar Vučić pretvaranje svoje zemlje u veliki vojni poligon uobičava pravdati izjavama da Srbija više ne želi biti "Bambi za klanje". Taj „Bambi“ je, međutim, prije samo nekoliko desetljeća izvršio brutalne agresije u čitavome nizu okolnih država, ostavivši za sobom stotine tisuća mrtvih i milijune unesrećenih, a da se o ekonomskim štetama i kolektivnoj energiji utrošenoj na obračune i sukobe ničim i ne može procijeniti vrijednost. Vučić je politički formatiran kao sluga ordinarnih ratnih huškača i ne treba mu vjerovati ni kad kupuje bombone, a nekmoli ubilačke strojeve. Njemački list Die Welt u svojoj je ovogodišnjoj analizi ustvrdio kako cijena golemoga naoružavanja Srbije zadnjih godina nadilazi njihovu fianancijsku i ekonomsku snagu te da je očito riječ i o podzemnom projektu Vladimira Putina i Rusije da preko Vučića i Srba parira NATO-u u jugoistočnoj Europi.
Sličnu pozadinu srpskoga naoružavanja ovih dana sluti i ugledni The Economist. Milorad Dodik pokreće projekt odcjepljenja svog dijela Bosne, te prijeti da će mu Rusi uskočiti u pomoć. Zatežu se i odnosi s Kosovom, gdje se prije mjesec dana nakon isprovociranih nereda premijerno i demonstrirala srpska vojna moć preletima zrakoplova i gomilanjem vojske na granicama, baš kao što Putin sad izvodi nadomak Ukrajine. Politička agenda stvaranja 'srpskog sveta' aktualna je iz izjava najviših srpskih dužnosnika cijelu ovu godinu, što svatko s ratnim iskustvom vidi kao deja vu i uvertiru u novo klanje. U listopadu je održana i vrlo znakovita zajednička rusko-srpska vojna vježba "Slavenski štit“, gdje su bili uključeni ruski sistemi PZO "Pancir-S".
Vuk Vuksanović, istraživač u Beogradskom centru za sigurnosnu politiku, kaže za Economist da je pravi značaj ponovnog naoružavanja zemlje politički, a ne vojni. Vučićeve pristaše tobože impresionira vojna moć, pa im on udovoljava uoči izbora, no nezgodno je što takve obično još više impresionira njezina upotreba: ne kupuje se auto da stoji u garaži.