Lastovo, prema posljednjem popisu stanovništva, ima 748 stanovnika. Ne čini se mnogo, to je trećina pacijenata jedne uobičajene dubrovačke ordinacije obiteljske medicine. Međutim, na otoku je trenutačno samo jedna zaposlena liječnica koja u svom radnom danu odradi smjenu u ambulanti, a ostatak vremena je u pripravnosti za hitne medicinske slučajeve. Jedan takav slučaj prošlog je tjedna otvorio pitanje, zbog čega je od svih luka na Jadranu, naš najudaljeniji naseljeni otok izostavljen iz projekta uspostave hitne medicinske službe brzim brodicama.
- U vrijeme dok sam bila na intervenciji u ambulanti, dobila sam poziv da je pacijent, kojeg je vrlo vjerojatno ubola osa, pri svijesti, ali jako lošeg općeg stanja. Medicinska sestra i vozač su došli u roku dvije minute, u međuvremena sam već navukla prvu turu potrebne terapije koja se daje u takvim situacijama kako bismo odmah po dolasku bili spremni. Kroz pet minuta smo bili na lokaciji. Čovjek je bio u jako lošem stanju, pred anafilaktičkim šokom. Aplicirana je terapija, pacijent je stavljen na potrebnu aparaturu, primio kisik, ali čovjek se gubio. Znala sam da pacijent neće umrijeti na otoku, ali je bilo posve jasno da slučaj zahtijeva daljnju obradu - prepričava dr. Ema Milović, liječnica koja je na Lastovo stigla prije devet mjeseci.
Što ćemo sad?
U tom trenutku, medicinski tim od dispečera prima informaciju kako helikopter neće moći sletjeti zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta te večeri.
- Treba imati na umu da je pacijent strani državljanin o kojem ništa nismo znali. Dispečeri mi vele kako su već četiri helikoptera toga dana odbijena zbog loših meteoroloških uvjeta. Prema protokolu, helikopter je prva opcija, a s obzirom na dobiveni odgovor, pitam dispečera: Što ćemo sad, čovjek mi se gubi? Ima brod iz Dubrovnika, glasio je odgovor. Dva sata čekanja na taj brod nije bilo prihvatljivo rješenje – kaže dr. Milović.
U pomoć je stigao mladi otočanin Frane Škratulja, vlasnik desetmetarskog gumenjaka za prijevoz turista.
Nisu to uvjeti za prijevoz pacijenata, ali nekako su uspjeli uglaviti ležaj na provu, liječnica i Barbara Antica, viša medicinska sestra po struci, podmetnule su noge pod nosila, a uz Franu, s njima je za korčulansku uvalu Brna krenuo i skiper Janko Ivaniš.
- Dežurnoj sestri u pripravnosti sam dala hitni telefon da ‘drži otok’. Ovo je prvi put da sam pošla s pacijentom s Lastova, jer nije ugodno ostaviti otočane bez ijednog liječnika – kaže sugovornica.
Srećom, pacijentu se stanje stabiliziralo na pučini, došao je svijesti, a na Korčuli ga je već čekao tim s vozilom hitne pomoći koji ga je prevezao u dubrovačku bolnicu. Dr. Milović naglašava kako ima izvrsnu suradnju s medicinskim timovima na Korčuli. Već sljedeće jutro, lastovska je liječnica dobila informaciju kako je pacijent posve stabilno, za doručak je tražio kavu. Ona je, pak, otpočela novu smjenu, pod infuzijom.
- Nema se što čekati Frane, gliser parka prirode ni daleka brodica iz Dubrovnika. Neophodno nam je brzo i sigurno plovilo za hitne medicinske slučajeve, takvo da me ne zapljuskuju valovi dok pokušavam dekom pokriti pacijenta kako se ne bi smrznuo u transportu. Preko ljeta su žurne situacije česte. Broj pacijenata se u sezoni utrostručio. Ne znam broj jedrilica koje su plovile od Palagruže, Sušca do Lastova, ali znam da smo, uz sve ostalo, bili i turistička ambulanta. Ne mogu pacijentu čije stanje zahtjeva obradu koju mu na otoku ne mogu pružiti reći da 16 sati čeka katamaran za Dubrovnik. Ja znam da tijekom jedne intervencije helikopter neće biti dostupan pola sata ili sat drugim pacijentima u potrebi. Stoga je brodica često razumnije rješenje. Da ne bude dvojbe, zaboravili smo mi na pravilo ‘zlatnog sata’, nama je na Lastovu u većini situacija dva sata za transport pacijenta do kopna dovoljno dobro – kaže liječnica.
Ponosan i zahvalan
Nije ovo bio jedini slučaj koji je privukao pozornost javnosti u samo devet mjeseci rada mlade liječnice iz Jasenovca na Lastovu. Prisjeća se slučaja četverogodišnjeg dječaka iz Italije.
- Priča objavljena nekoliko tjedana nakon samog događaja da je hitna brodica spasila teško ozlijeđeno dijete, posve me zatekla. Ne znam tko se tu htio reklamirati. Procjena je bila kako je potreban žuran ultrazvučni pregled zbog mogućeg krvarenja u abdomenu. U sedam sati je zaprimljen poziv da je dijete palo s određene visine na zdjelicu, oko osam navečer su stigli s jedrilicom. Helikopter je odobren, napravio je tri kruga, ali nije mogao sletjeti. Prvi put od dispečera tada čujem za tu hitnu brodicu iz Dubrovnika i meni, dok sjedim na helidromu s pacijentom i majkom kojoj preko google prevoditelja objašnjavam situaciju, kažu da zovem Lučku kapetaniju. Zovite mi vi, ja ne znam tko je lučka kapetanija, odgovorila sam! U roku pet sekundi javio se neki divan čovjek, dogovoren je transport. Stigli su za dva sata po groznim vremenskim uvjetima, prevezli dijete u splitsku bolnicu i na Lastovo vratili medicinsku sestru. Svaka njima čast, ali to nije rješenje – kaže dr. Milović.
“Ponosan sam i zahvalan što su nova brza brodica hitne pomorske medicinske službe, kao i djelatnici Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije te Lučke kapetanije Dubrovnik, uspješno položili ispit izdržljivosti i spasili život djetetu koje je sigurno prevezeno od Lastova do Splita”, izjava je ministra zdravstva Vilija Beroša. Dr. Ema Milović, kojoj je ministar ovime izrekao zahvalnost, ne skanjuje se odgovoriti.
I izbjegavanje odgovora je odgovor
- Nakon objave tog članka, preko dispečera sam dobila poziv da oni ‘odozgo’ pitaju što se dogodilo s dječakom, tko sam i što sam. Prepričala sam događaj i poručila da me mogu osobno nazvati. Imaju moj hitni i privatni broj. Malog je pacijenta uistinu trebalo hitno transportirati u bolnicu, ali čekati dva sata nije bilo ni blizu idealnom rješenju. Lijepo je dobiti zahvalu preko medija. No, u ovom trenutku, umjesto zahvala trebamo konkretne promjene i jasno rješenje na zahtjeve koje postavljamo – govori liječnica.
Odlučila je javno ukazati koliko je neophodna brodica stacionirana na Lastovu ili na Korčuli, koja je udaljena svega dvadesetak minuta plovidbe takvih plovilom, u hitnim slučajevima kada helikopterska služba nije dostupna, a ne može se čekati na brod iz Dubrovnika. Šest takvih nepotopivih brodica koje plove i po olujama, naručeno je, a neke su već stacionirane u predviđenim lukama Dubrovnik, Supetar, Šibenik, Zadar, Mali Lošinj i Rab. A gdje su tu najudaljeniji otoci? U razgovorima o ovoj temi, rečeno joj je kako za takav brod treba najmanje pet članova posade, jer “nije normalno da netko bude u pripravnosti svakodnevno 24 sata”. Na to se Ema Milović, jedina liječnica na Lastovu nasmijala.
Iz ureda župana Nikole Dobroslavića pozivaju se upravo na brodicu stacioniranu u Gružu, koju su ministarstva zdravstva i mora te Hrvatski zavod za hitnu medicinu nabavili u sklopu projekta vrijednog desetak milijuna eura, a kojeg je sufinancirala EU. “Napominjemo da, uz ovu brodicu, otoke pokriva cjelogodišnja hitna helikopterska služba na području DNŽ”, navode u odgovoru. No, pitanje je glasilo: planira li Dubrovačko-neretvanska županija, kao osnivač Zavoda za hitnu medicinu DNŽ, osigurati brzu brodicu za medicinski prijevoz stacioniran na Lastovu ili Korčuli, a s obzirom na slučajeve poput prošlotjednog u kojem zbog vremenskih prilika helikopter nije mogao poletjeti za Lastovo, a liječnička je procjena bila da se ne može čekati najmanje dva sata na plovilo iz Dubrovnika?
- Kolege i ja možemo davati svoj maksimum svakodnevno, ali to nekad nije dovoljno – upozorava dr. Milović.
Ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu DNŽ Luka Lulić rekao je liječnici da ima svaku namjeru izaći u susret s brzom brodicom u Korčuli, no prepreku mu predstavlja manjak posade. Dr. Milović shvaća da su ljudski resursi ograničeni, pogotovo na otocima, ali vjeruje da to nije nepremostiva zapreka i da bi se uz angažman nadležne županije, ministarstava i lokalne samouprave uspjelo pronaći rješenje. Nedostajuća posada Lastovcima nije dovoljno dobar argument.