Prošlog tjedna okupirani ukrajinski grad Mariupolj, koji od svibnja prošle godine drže Rusi, zatresao je niz eksplozija. Budući da je Mariupolj udaljen oko 80 kilometara od najbližih položaja ukrajinskih snaga, odmah se postavilo pitanje kojim je to oružjem gađana ova luka na Azovskom moru, budući da američki raketni sustav HIMARS, barem s raketama za koje znamo da su dosad dostavljene Ukrajini, taj cilj ne bi mogao dosegnuti.
I dok su neki špekulirali da se možda radi o nizu uspješnih napada ukrajinskih partizana duboko iza neprijateljskih linija, sada se pojavila nova teritorija, koja bi Ruse mogla puno više zabrinuti.
Naime, Ukrajina je tijekom rata u tišini razvijala vlastiti višecijevni raketni bacač koji ima znatno veći domet od bilo kojeg sličnog sustava (HIMARS, M-270) koji su zapadni saveznici dostavili Ukrajini od 24. veljače prošle godine. I ne samo to, ukrajinski sustav koristi i rakete sa znatnom većom i razornijom bojnom glavom nego li one na raketama M31 koje su saveznici dostavili Kijevu kao municiju za HIMARS i druge MLRS-ove, donosi Jutarnji list
‘Korištena u borbama‘
Kako piše specijalizirani vojni portal The War Zone, riječ je o raketnom sustavu Vilka-M koji su Ukrajinci počeli razvijati još u prošlom desetljeću. No, dosad nije bilo jasno je li razvoj sustava uopće dovršen, niti je bilo potvrda da se koristio na bojištima u Ukrajini nakon početka ruske invazije.
No, u utorak je zamjenik šefa Nacionalnog udruženja ukrajinskih obrambenih industrija Ivan Vinik, potvrdio je za The War Zone da je Vilka-M korištena u borbenim operacijama.
- Da, Vilka je korištena u borbama, rekao je Vinik na sigurnosnoj konferenciji u Washingtonu, iako nije želio otkriti lokacije na kojima se "novo" oružje koristilo.
Vilka-M zapravo je modifikacija sovjetskog višecijevnog raketnog bacača BM-30 Smerč, koji su i Rusi u ovom ratu naveliko koristili. No, razlog zbog kojeg je Vilka-M izazvala toliku pozornost vojnih analitičara i entuzijasta koji prate rat u Ukrajini leži u činjenici da domet raketa koje može ispaliti iznosi 110 kilometara, što je nemalih tridesetak kilometara više od projektila za HIMARS i razne varijacije M-270 raketnih sustava koje je Ukrajina dobila od zapadnih saveznika. Također, projektil koji ispaljuje Vilka-M ima bojnu glavu tešku 220 kilograma, što je gotovo dva i pol puta više 90 kg teške bojne glave na M31 raketama za HIMARS. I ono što je posebno važno - Vinik tvrdi da Vilka-M svoje mete može pogađati s velikom preciznošću.
Vinik je otkrio i neke detalje o razvojnu novog sustava - tako tvrdi da je program modifikacije sustava Vilka-M počeo 2018. godine i da je dosad proizvedeno oko 100 primjeraka tog sustava. Prvi put je u borbama korišten još u svibnju 2022. godine, kazao je Vinik.
Navođen GPS--om
Ukrajinac je također rekao da projektili koje sustav ispaljuje imaju niz malih "plinskih kormila", to jest svojevrsnih mlaznica kojima se uz pomoć GPS-a navode prema cilju koji žele pogoditi. Iako Kijev tvrdi da je Vilka-M vrlo precizan sustav, nije dao konkretne podatke o tome.
U svakom slučaju, ako su tvrdnje Ukrajinaca točne, ovo znači da njihove oružane snage raspolažu s raketnim sustavima čiji je domet i do 36 posto veći od dometa HIMARS-a i čiji projektili također mogu pogađati mete s velikom preciznošću. Štoviše, Vinik tvrdi da je u tijeku razvoj varijante Vilke M koja će domet njenih raketa povećati na 150 km.
Koliko se točno ovih sustava dosad koristilo u borbi Vinik nije otkrio, ali je rekao da se nada da će ih imati u dovoljnom broju za "početak kontraofenzive prema Azovskom moru". Dodao je i da nove sustave neće testirati, već će ih odmah upotrijebiti na bojnom polju.
Modificirana verzija Vilke-M bi sa svojim dometom od 150 km imala jednaki domet kao i GLSDB bombe koje Amerikanci šalju Kijevu, a koje se mogu lansirati iz HIMARS-a. No, uz bitnu razliku da raketa Vilke-M ima veću i bojnu glavu i na cilj udara s većom kinetičkom snagom što zajedno rezultira razornijim učinkom.
Takvo oružje, navodi Howard Altman u tekstu za War Zone, bilo bi posebno korisno protiv meta kao što su mostovi, velike strukture i fortifikacije.
No, čak i 150 km dometa nove varijante Vilke-M upola je manje od famoznih ATACMS projektila koje Ukrajina mjesecima traži od SAD-a, a čiji je domet 300 km. Njima bi Ukrajina bez problema dosegnula gotovo svaki dio okupiranog teritorija, ali Bijela kuća zasad je odlučna u namjeri da ih ne šalje zbog straha da bi se njima gađale i mete na teritoriju Rusije