Plivao je u prvom razredu osnovne, svaki radni dan bi išao u Gruž, pa gore – dole plivaj u pruzi s ostalima. Iduću jesen je stigao na trening nogometa, kod Marina Beletića, i kako tad, tako i sad, a to je, vremenski, gotovo dva desetljeća.
Ante Ivanišević je prvu registraciju za GOŠK imao 2003. godine. Upisao tad prve utakmice u Županijskoj ligi, naravno, mlađi uzrasti.
- Tad je bilo pravilo, ako prerasteš kopačke, ostavljaš ih onima koji dolaze. Naravno, ako ti nisu pukle, ako se u njima još može trenirat. Tako je meni, kad sam došao, jedne takve, u kojima se još moglo trčat, dao trener. Bile su to Pumine crne kopačke. To se ne zaboravlja. Koja sreća kad sam ih dobio.
Prve nogometne treninge imao je u Gospinom polju. Kad je bila kiša, blato, onda bi se trčalo na onom gornjem terenu, na pijesku. Dole se ne bi moglo kao danas kad je umjetna trava. Rijetko je tih prvih godina trčao lapadskim travnjakom.
- Znali smo na Lapadu igrat kakvo finale Županijskog kupa, poneki turnir za nas mlađe. U to vrijeme nije bio jedan klub u gradu, te je i prva momčad Dubrovnika, a ne samo GOŠK-a, bila na Lapadu.
Josip Papić je još igrao za prvu momčad GOŠK-a kad je počeo trenersku karijeru.
- Trener Papić me je poslao na pripreme s prvom momčadi. On mi je bio trener u kadetima i juniorima. Igrao sam skupa s njim za prvu momčad. Kad je Papić zaključio igračku karijeru, bio mi je trener u prvoj momčadi, ako se ne varam u dva navrata.
Prvu službenu utakmicu za prvu momčad Ante je odigrao u 1. kolu sezone 2011./12. u južnoj skupini Treće HNL. Debi mu je bio za pet. GOŠK je dobio Uskok s 5:0, a on je postigao pogodak.
- Krenuo sam od prve minute. Ivo Caput je postigao dva pogotka, Hasan Kacić, Ante Kovačić i ja po jedan. Ja sam pogodio za 3:0. Od tad s prvom momčadi borba, evo, koliko, jedanaesta sezona je u tijeku. Deset trećeligaških sezona, te ona jedna nesretna u Prvoj županijskoj ligi. Ali, i to smo proživjeli. Uglavnom, bilo je i lijepih, i manje lijepih trenutaka, a taj kad smo ispali, to je bio jedan baš ružan trenutak.
Kup utakmice su znale oživjeti Lapad, nogometni Dubrovnik. Njih Ante ne zaboravlja. Četvrtfinale Kupa Hrvatske protiv Lokomotive mu je najveći uspjeh.
- Igrali smo to četvrtfinale, a nismo u njemu bili slučajni prolaznici. Andrej Kramarić nas kazni u prvoj utakmici na Lapadu, Lokomotiva dobije tu prvu utakmicu s 1:0, a uzvrat, u Maksimiru, bez pogodaka, s tim što smo pred kraj utakmice mi bili ti koji smo imali prilike za pogodak. Službena utakmica na Maksimiru, da, to se ne zaboravlja. Imao sam priliku igrati službenu utakmicu i na Poljudu. Bilo je to protiv druge momčadi Hajduka. Pobijedili su nas, te su s tom pobjedom osigurali naslov prvaka i plasman u Drugu ligu. Te sezone je za Hajduk 'B' branio Ivo Grbić, koji je danas vratar francuskog Lillea, te u A reprezentaciji. Igrali između ostalog Andrija Balić, Domagoj Bradarić... Sjećam se i utakmice protiv njih u prvom dijelu, u Dubrovniku. Bio je to derbi, koji je na Lapad privukao dosta gledatelja. Nažalost, u toj utakmici je nesretno nastradao naš Damir Hodžić. U sudaru s Grbićem mu je pukla noga. Deni Jurić je postigao oba pogotka za Hajduka. Da, mi odlični tad pod vodstvom Franja Domića. Kod 0:0 smo imali jedno tri, četiri prilike za pogodak. Mogli smo dobiti drugu momčad Hajduka. Uglavnom, to je bio derbi prvog dijela sezone.
'Kopa' Ante po sjećanjima.
- Pamtim pobjedu u kupu protiv Šibenika na Lapadu. Šibenik tad drugi u Drugoj ligi, borio se za Prvu ligu. Dobili smo ga na penale. U produžecima je Šibenik poveo, zatim smo ostali s igračem manje, Dado (Kristić) je imao nekoliko sjajnih obrana u 90 minuta, poslije u produžetku, te na penale. Izjednačili smo pogotkom Caputa u 119. minuti, i onda bili uspješniji na penale. Ako se dobro sjećam, prvih pet penala je realizirano, vodili smo 3:2, a nakon toga se u idućih pet penala nije niti jednom tresla mreža. Meni je nezaboravna i utakmica s Nedelišćem, jest, nije bio neki zvučni suparnik, ali smo pobjedom izborili četvrtfinale. Dobili smo Nedelišće u produžetku. Kova (Ante Kovačić) i Caput su pogađali. I protiv Nedelišća je bilo dosta gledatelja na Lapadu. Potom više od dvije i pol tisuće ljudi protiv Lokomotive... Lijepo je bilo na Lapadu i protiv one jake Rijeke koju je vodio Matjaž Kek, koja je tad izbacila Stuttgart te igrala skupinu Europske lige. Tu nismo mogli ništa. Jaka je bila Rijeka. Zatim smo prošle sezone igrali kup protiv Slaven Belupa, prvoligaša. Prethodno smo izbacili drugoligaša BSK sa 4:2...
Moglo bi se tako danima, a kako i ne bi kad je Ante Ivanišević odigrao oko 300 utakmica za GOŠK (Dubrovnik) 1919.
- Kad je bila ona pauza zbog korone, tad je na našoj klupskoj stranici istaknuto kako imam više od 250 nastupa. To je objavljeno 9. prosinca 2020. godine. Znam kako u tu brojku tad nisu bile uračunate utakmice koje smo odigrali u Prvoj županijskoj ligi, a kad se tome broju dodaju te utakmice, te one koje sam odigrao nakon toga do danas, ispada kako sam najmanje 300 puta nastupio za prvu momčad.
Josip Papić ga je stavio na veznog, Milan Petrović ga je 'bacao' gdje je trebalo, sad je kod Frane Lojića na stoperu. Pamtimo Ivaniševićev pobjednički pogodak protiv OSK-a u završnici prošle sezone, kojim su izborena tri važna boda u borbi za ostanak. Naslov u 'Dubrovačkom' je glasio: ‘Četvrtica‘ GOŠK Dubrovnik 1919. pogodila za pobjedu u 4. minuti sudačke nadoknade!
- Taj pogodak je jedini pogodak do danas koji sam postigao u sudačkoj nadoknadi za pobjedu, ali ipak mi je draži pogodak protiv DOŠK-a na Lapadu u kvalifikacijama za popunu Treće HNL – jug. U Drnišu u prvoj utakmici 0:0. U uzvratu dugo, dugo 0:0. Pogodio sam, 'pukla' je tim pogotkom blokada, koju smo imali. Dobili smo na kraju 3:0, te se vratili u Treću ligi, a sjećam se, prvi trening uoči te sezone u Prvoj županijskoj ligi. Trojica nas na prvom treningu. Točno jedanaest igrača smo imali za 1. kolu kad smo u Metkoviću dobili ONK pogotkom Ivana Milića. Na kraju polusezone smo imali šest bodova viška. Uoči drugog dijela vratio nam se Domagoj Veraja, Baldo Cicijelj, Ereš, vratio se Antionio Dragić, koji nije igrao zbog ozljede, Domagoj i Karlo Torbarina... Joj, kad se sjetim kad smo ispali iz Treće lige, a ispali smo u zadnjem kolu. Kakav ružan trenutak. Bili smo gosti Kamena u Ivanbegovini. Jedva smo se skupili. Kamen ima penal. Dado ga obrani. Nama treba bod za ostanak. Izgubili smo na kraju. Vraćaš se doma, šutiš i pitaš se: 'A, što sad?'. Ali, preživjeli smo i to. Vratili smo se ekspresno. Ne mogu se oteti dojmu, da se nismo vratili odmah, iste sezone, da nismo uspjeli na kraju proći DOŠK-a, kako ne zna bi li se uspjeli više oporaviti.
Pronašao je Ante sliku GOŠK-a iz 1. kola sezone 2011./12., njegov debi za prvu momčad protiv Uskoka na Lapadu.
- Dado (Kristić) i ja smo svo vrijeme bili skupa s tim što je Dado u prvom sastavu dvije, tri godine duže od mene. Caput igra i danas, ali je on odlazio, pa se vraćao. Igrao sam dugo s Torbom (Domagoj Torbarina), čak sedam sezona. Uglavnom, s Dadom non stop. Dado i ja smo bili dvojica od ukupno trojice na prvom treningu s Milanom Petrovićem uoči početka sezone u Prvoj županijskoj ligi. Ali, već sam rekao, preživjeli smo i to. Tužan sam što nemamo uvjete za veći rang, što drugi po tom pitanju su ispred nas, a riječ je o malim sredinama. Ajde, bar sad kad je kiša možemo trenirati bez problema na terenu s umjetnom travom u Gospinom polju.
Kreće nastavak sezone. Dubrovački nogomet bez uvjeta ne može naprijed. Ante Ivanišević će s ekipom u nedjelju, u prvom proljetnom kolu, kod Sloge. Potom, tri dana poslije, po svemu sudeći u Čilipe na kup utakmicu s Konavljaninom.
- Pokušat ćemo u prvenstvu biti što bolji. Bilo bi lijepo u kupu opet otići daleko, opet zaigrati protiv nekog prvoligaša. Tko mi je bio uzor? Jesam li ga imao? Jesam. Brazilac Kaka. Sjajan na terenu, ali i izvan njega. Imao je moćan korak prema naprijed. Gledam njega, dođeš na trening, te pokušavaš to 'kopirati'. I danas, iako imam 27 godina, pa vidiš nešto dobro na televiziji, to pokušavaš naučit. Nogomet baš volim, i dalje treniram ozbiljno. Nije mi teško doći na trening, putovati na utakmicu. Naprotiv. Zahvaljujući nogometu upoznao sam dosta ljudi, stekao puno prijatelja, a to je neprocjenjivo.
