Ribari kod Brijuna snimili jezivu scenu, sada se javljaju eksperti: ‘Ne bih ovo pisao da ne mislim tako...‘

Svaki put kad se objavi kako je u Jadranu viđen morski pas, mnogi u toj vijesti vide ono čega nema i optužuju novinare kako takve vijesti namjerno plasiraju pred sezonu. O tome je status objavio domaći stručnjak za morski život, Pero Ugarković, čiju objavu, uz njegovu suglasnost, Jutarnji list prenosi u cijelosti.

- Vijesti o morskim psima namjerno se plasiraju pred turističku sezonu da bi otjerali turiste!

Ovakav komentar ne bi nikada napisao jer mislim da je pogrešan, no vrlo je popularan i uvijek se pojavi kada je pojavi vijest o morskom psu.

Da morski psi žive u moru po mom mišljenju ne bi ni trebala biti vijest za novine, odnosno jednako je bitna vijest kao i pojava drugih riba, rakova, školjkaša... No, činjenica je da je pojava viđenog morskog psa puno praćena u javnosti.

Morski psi stvaraju znatiželju i pružaju anksioznost ili uzbuđenje. Isto to čine i mediji kada objavljuju svaku drugu vijest jer žive od čitanosti, pa nije čudo što će objaviti vijest o viđenom morskom psu, ako neće oni onda će to učiniti njihova konkurencija.

Svatko tko želi biti čitan uvijek će objavljivati ono što će mu privlačiti pažnju čitatelja i donositi veću čitanost. Taj uzajamni mehanizam čitatelj – medij mislim da ne treba dodatno pojašnjavati.

Nadalje, kao što je slučaj na kopnu, proljeće u moru je vrijeme kada se budi život. Od toga da na primarnoj skali dolazi do cvatnji algi do povećanja brojnosti ostalih životinja pa i onih na najvišoj razini hranidbenog lanca. Prvi dio proljeća najčešće je rezerviran za psinu golemu, dok će drugi dio proljeća biti vrijeme pojave termofilnih vrsta poput modrulja, ponekad viđenih kada zaglave u plićaku, te makoa, atlantskih psina i drugih, upravo onih vrsta koje mediji/javnost najviše vole. To je razlog zašto se broj vijesti najviše poveća baš pred turističku sezonu.

Tijekom toplog dijela godine, također je na moru pojačana ljudska aktivnost, pa je tada i veći broj kamera usmjeren prema svemu što se na moru događa. Više ljudi baca parangale, šeta obalom, plovi barkom i uočava peraje, itd. Tu nema nikakve kontroverze i vijesti o morskim psima češće su onda kada ima više materijala za objavu.

Vijesti o viđenju morskih pasa nisu nešto specifično za Hrvatsku da bi naši novinari njima tjerali turiste. Naši mediji nisu niti malo drugačiji od ostalih jer u svakoj državi se objavi puno vijesti o morskim psima, ustvari naši mediji objavljuju manje ovakvih priča i često uvoze priče o morskim psima iz drugih mora baš zato što im takvih vijesti fali. Brojnost morskih psa u Jadranskom moru je manja nego u drugim morima (izuzev onih hladnijih i turistima nezanimljivih lokacija) pa kada bi turisti išli pratiti gdje se manje pojavljuju vijesti o morskim psima Jadran bi im bila top destinacija.

Morski psi nisu toliko brojni pa njihovo rjeđe uočavanje ne dosadi čitateljima kao one vijesti koje se stalno ponavljaju. U prirodi ima manje morskih pasa nego drugih riba iz više razloga, najveći je taj da se o vršnom predatoru i prirodno je da je sve niže od njega u hranidbenom lancu ujedno i brojnije. Ali osim toga, tijekom protekla dva stoljeća intenzivnog iskorištavanja mora, brojnost morskih pasa je pala na najnižu razinu što je učinilo morske pse puno rjeđima nego ikada. Zbog toga što ugrožavamo njihov opstanak, gotovo sve vrste su strogo zaštićene.

Kada bi morski psi bili brojni koliko su bili brojni prije intenzivnog ribolova, vijest o njima bi bila puno manje zanimljiva, najčešće bi se spominjali samo oni najveći i najopasniji i to zbog svoje loše reputacije i ljudske tendencije za potenciranjem dramatičnosti priča.

Mi smo ljudi društvena bića i dijelimo naša iskustva s drugima da bi došli do izražaja, ako želimo da nas se čuje i mislimo da naša publika očekuje uzbudljivu ili dramatičnu priču, polako dodajemo u priču elemente koji će ispuniti ta očekivanja. Svako sljedeće prepričavanje priče vodi nas dalje od istine!

Tako sam se naslušao svakakvih ludih priča iz mora a često bi čuo priču o istom događaju u više verzija. Isto tako, kada čitam vijesti o morskim psima ulovljenima prije 70 i više godina, svi su imali dio ljudskog tijela u stomaku. Od kad su se počeli koristiti foto aparati takve vijesti su gotovo nestale. Ali ne iz prepričavanja u društvu i kafićima gdje se i dalje cijene karizmatični pripovjedači, već iz medijskog prostora koji ipak traži da se navod dokaže fotografijom. Kad već nemaju neku groznu fotografiju mediji obogate tekst izrazima koji će nas više uzbuditi.

Jedan od uspješnih alata dolaska do pažnje je širenje straha i paranoje ali ovo sada ne pišem više o vijestima, već o komentarima koji navodno razotkrivaju podlu urotu da mediji namjerno objavljuju morske pse da bi uništili turizam - istaknuo je Ugarković.