Zašto je Mojmir Mihatov na svojoj izložbi odlučio šutjeti

"On je lutkar, scenograf, krikaturist, umjetnik na kojeg smo jako ponosni. Kroz čiji se rad ogleda povijest lutkarstva u Zadru i Hrvatskoj" kazala je glumica Tamara Šoletić. "Izuzetna mi je čast na ovoj velikoj svečanosti otvoriti izložbu čovjeka koji je dao vizualni identitet zadarskom Kazalištu lutaka. Po kojem je ono prepoznato i poznato kod nas, ali i svijetu" dodala je ravanteljica KLZ Iris Pavić Trumpa. "Njegove karikature nemaju popratni tekst, ali imaju popratne misli. Kroz njih kontekstualizira stvarnost, kao što kritičar radi s riječima. Zadivljujuća oštrina misli, sjajne parabole kroz koje prepoznajemo svijet u kojem živimo..." govorio je novinar Andrija Tunjić.

A on je nervozno slušao. Kao da bi radije bio na drugom kraju svijeta nego tu u Gradskoj loži, na otvorenju svoje retrospektivne izložbe povodom 26. susreta lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske (SLUK) koji je u nedjelju završio u Zadru.

Mojmir Mihatov je takav čovjek. Ne voli eksponiranost, ne voli istupati u medijima, ne voli kad ga itko po bilo čemu javno ističe. Zato je na otvorenju svoje izložbe u zadarskoj Loži ostao nijem, bez riječi, okružen lutkama, scenografijom i nebrojeno puta nagrađenim karikaturama. Koje nemaju popratnog teksta, ali imaju popratne misli. Mihatov, naime, cijeli život svoj posao radi javno, otvoreno, pred gledateljima. I kao lutkar i scenograf i kao filmski redatelj i karikaturist. Toliko je toga o nama i društvu kroz to vrijeme "izgovorio" da njegovu odluku da na otvaranju svoje izložbe šuti treba uzeti s dubokim uvažavanjem. Kao da nam poručuje: ja sam svoje rekao. I jest.

Govori nam od 1980. kada se uključuje u rad Kazališta lutaka Zadar kao kreator lutaka i scenograf naslijeđujući rad Branka Stojakovića, ali i još prije, kad kao srednjoškolac dobiva prve nagrade za karikature. Od tada do danas, Mojmir Mihatov, taj tihi i skromni čovjek, jedan od rijetkih uistinu velikih umjetnika koje je Zadar ikad imao, nikad nije prestajao govoriti. Ni danas, u vremenu kada čujemo samo one koji se deru i agresivno nameću. To nije Mihatov svijet, to nije njegov stil, to nisu njegova, nego naša čudovišta kojima Mihatov daje inteligtentan oblik, pomoću kojih priča poznate priče, daje im lica, postavlja ironična pitanja i daje satirične odgovore.

U zadarskom Kazalištu lutaka napravio je 48 predstava i za njih dobio osam velikih nagrada. Od "Priča iz djetinjstva Nikole Tesle" i "Zvjezdana", preko "Božićnog triptiha" do "Michelangela Buonarrotija" i "Šume Striborove". Kad ga bolje pogledate, nekako se čini namjirniji tu, među svojim lutkama, mračnim avetima, divovskim miševima, konjskim glavama i planinskim utvarama. Među svojim nijemim tumačima stvarnosti, kao "karikaturist i scenograf koji je zadužio hrvatsko lutkarstvo i karikaturu".

Kao umjetnik koji sa napunjenih 65 godina ide u penziju, ali ne znači da neće više raditi. Kako mu je poručila neizbježna Tamara: "A di će ovako mlad i zgodan u mirovinu..."