Prava zadarska ćakula ne događa se više (samo) na Poluotoku, svoj „epicentar“ je, otkrili smo, pronašla u prostoru jednog kafića na Višnjiku, dovoljno prostranom da u njemu svoj kutak u dubini ne bi pronašla i „uzurpirala“ dvojica najpoznatijih zadarskih publicista i bivših novinara "Slobodne Dalmacije" – Drago Marić i Stanko Bašić. Nisu, uglas nam kažu gosti kafića, oni jedini; u kafić iz obližnjeg stana redovito dolazi i Stipe, otac Luke Modrića, a za susjednim stolom zatekli smo i profesoricu Vesnu Livaković, koja se sa zadovoljstvom priključi sportskim ćakulama, pogotovo kada je u pitanju njezin unuk Dominik Livaković.
- Ovo je njihov stol, tu nitko drugi ne sjedi, samo Stanko i Drago. Svako jutro. Rijetko koje preskoče. Točno se zna rutina, vrijeme, tko što pije… nema greške. Oni su toliko pričljivi da i nehotice osluhnem ponešto, najviše o povijesti Zadra, o manje poznatim našim sugrađanima, ali i o događajima koje i osobno pamtim, no iz sasvim drugog kuta – kaže nam voditelj caffe bara "Macao" Dino Jeličić.
Nakon 20 knjiga koje je napisao o sportu, Drago Marić, poznato je, piše knjige o Zadru, crtice o ljudima i događajima, te je iz tiska upravo izašla najnovija, 22. knjiga o Zadru, naslovljena „Tragom fotografije“.
- Ne brini se, u tisak je već otišla još jedna, najnovija, „U posjetu sjećanjima“. Mi se ovdje dogovaramo što ćemo raditi! Da ne ispadne da samo kave pijemo – kaže Stanko Bašić, autor brojnih knjiga, među ostalima i „Razgovorom prema životu“ te „Era vodenjaka – izazov za kršćanstvo“.
- U "Slobodnoj" sam pratio kulturu i pisao za najdugovječniji kulturni prilog, „Forum“. S Dragom me, osim dugogodišnjeg poznanstva i prijateljstva u „Slobodnoj“, gdje je on pratio sport, veže upravo njegov golemi interes za bilježenjem ogromnog broja detalja o ljudima i događajima koji su obilježili Zadar. On radi kroniku grada, u njegovim knjigama našao sam brojne podatke o kojima nisam imao saznanja, a s druge strane, svojim radom Drago je jasno pokazao da je sintagma „pravi Zadranin“ promašeni termin kada se veže samo uz rođenje u Zadru. Pravi Zadranin je zaista onaj tko je pridonio svojim radom ovome gradu – kazao je Stanko Bašić.
Ono što „Macao“ čini posebnijim mjestom u Zadru nije samo podatak koga sve možete u jutarnjim satima tamo sresti. Ovaj caffe bar na svojim policama ima izložene knjige Drage Marića, kao „stalni postav“ izložbenog dijela bara, no istodobno je to i – posudionica Marićevih, ali i drugih knjiga.
- Poznato je da se knjige Drage Marića ne mogu naći u prodaji, ne može ih se kupiti u knjižarama već ih on podijeli prijateljima i znancima. Kako ja među prvima dobijem svaku njegovu novu knjigu, ljudi dolaze k meni i na posudbu s police uzimaju Marićeve knjige. Ili ih čitaju dok piju kavu ili ih posude kroz dan i vrate kada se načitaju „crtica o Zadru“. Meni osobno je čast što ih imam izložene, i ne samo njegove. Ja sam rođen na Relji, gdje su „Case popolare“, i saznao sam puno toga upravo kroz 20 i nešto Marićevih knjiga o Zadru – kaže voditelj kafića Dino Jeličić, dodajući da su publicisti Stanko i Drago u prostor koji je postao i čitaonica i posudionica knjiga, donijeli „ćakulu“, sve se prokomentira, svako jutro, a sve je vezano uz Zadar, onaj nekad i ovaj danas, sve mijene koje je doživio i sve ljude koje je imao, one koji su utkali svoj neizbrisivi trag i time i postali dio zapisa zadarskog kroničara. Tako su jutra postala najživlji dio dana unutar tog prostora, posebno oko stola gdje su Stanko i Drago – tu je i „Slobodna Dalmacija“ koja se najprije prelista, a tu su i knjige za kojima se posegne s polica. No prije svega – priča se. Ćakula, prisjeća, evocira, smije. Otkrili smo im „tajno mjesto“, pronašli ih tamo, vjerujući da im se dnevna rutina i ćakula s prijateljima time neće poremetiti.