Ako ste mislili da veličanstvenom paškom čipkom, nacionalnim etnografskim draguljem, mogu ovladati samo rođene Pažanke, prevarili ste se.
Istina, školovane čipkarice izvan tog otoka zaista su rijetka pojava, ali samim time i dragocjenija jer vještina šivanja paškog "bijelog zlata", kako od milja tepaju čipki koju je kao nematerijalnu kulturnu baštinu zaštitio i UNESCO, polako izumire. U Zadru za sada postoje samo dvije, a jedna od njih je Mirkica Vuksan, koja će svoju diplomu dobiti početkom srpnja i tako u svojoj 54. godini i službeno postati paška čipkarica s certifikatom za izradu ovog najfinijeg ručnog rada ikada napravljenog ženskom rukom. Ta diploma Srednje škole Bartula Kašića u Pagu dolazi kao šećer na kraju jednogodišnje avanture na koju se Mirkica odlučila prošle jeseni kada je u paškoj srednjoj školi upisala smjer za čipkaricu.
– Oduvijek radim nešto rukama. Pletem, šivam, kukičam. Jedina rukotvorina u čiju tajnu nikako nisam uspijevala proniknuti bila je upravo paška čipka. Bila sam njome impresionirana, toliko je fascinantna i posebna da sam odlučila upisati školu u kojoj će me prave majstorice naučiti tajnu njezine izrade – kaže nam Mirkica, koja je saznala kako se u paškoj srednjoj školi, u sklopu redovne nastave, organizira obrazovanje za odrasle, i to za smjer čipkarica koji zajednički financiraju Grad Pag i Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Naime, Srednja škola Bartula Kašića još je davne 1994. godine podnijela zahtjev za odobrenje tog programa stručnog osposobljavanja, što je zapravo bio početak obnove rada nekadašnje Čipkarske škole u Pagu.
Škola za odrasle
– Na žalost, za izučavanje ove posebne vještine, koja se može naučiti samo od pravih majstorica i čije se umijeće ranije prenosilo samo usmeno, tradicionalno s majke na kćeri, današnji su mladi slabo zainteresirani. Zato su Pažani, kako bi zaštitili svoj ponos i tradiciju, odlučili otvoriti smjer za nas odrasle čipkarice. Upisuje se svega pet do deset polaznica kako bi se učiteljica mogla pojedinačno posvetiti svakoj od nas, jer je smisao obrazovanja u praktičnom radu koji je poprilično zahtjevan. A meni se, nakon nekoliko godina traženja i premišljanja, to učinilo kao idealna prilika da naučim ono što oduvijek želim znati – govori nam Mirkica, koja je cijelu prošlu godinu tri puta tjedno u popodnevnim satima odlazila na Pag i od iskusne učiteljice i čipkarice Katice Vidolin upijala znanje o tome kako nastaje ova rukotvorina, svugdje u svijetu cijenjena i prepoznatljiva po ljepoti uzoraka i kvaliteti izrade. Prvi počeci čipkarstva zabilježeni su još krajem 15. stoljeća, i to za potrebe izrade crkvenog ruha. Tradicija se sačuvala u benediktinskom samostanu svete Margarite, gdje su se štićenice i djevojčice godinama poučavale šivanju čipke. U svojoj kolekciji, koja je zaštićena kao kulturno dobro Hrvatske, i danas čuvaju 127 eksponata starih i više od 150 godina, a zanimljivo je kako je i velika carica Marija Terezija imala svoju pašku čipkaricu koja je šivala za potrebe dvora. Pažani i danas jako drže do paške čipke pa svaka kuća na otoku ima svoju malu zbirku.
Poput arhitekta
Školovanje za čipkaricu, kaže Mirkica, vrlo je zanimljivo i uzbudljivo. Izrada čipke ima svoja zadana pravila, mora biti bijela i čvrsta, no njezina je izrada vrlo kreativan posao jer se zadani elementi mogu slagati na puno različitih načina. Upravo taj dio omogućuje čipkarici da postane umjetnica i poput najpreciznijeg arhitekta slaže svoje djelo. No, do te je vještine trebalo doći.
– U početku smo dobile kušin, iglu, konac, karton i napršnjak. Prvo smo upoznavale glavne dijelove čipke poput ročelice i mendulice, a nakon toga smo krenule u izradu. Prvo nacrt čipke, "nabadat na karton" i "zašit za kušin", a onda i osnovni elementi. Svaki nacrt je drukčiji i ima nove elemente, tako sa svakom novom čipkom zapravo učite nešto novo. I to je kreativni i maštoviti dio koji njezino šivanje, a ne pletenje, kako se obično krivo govori, čini posebnim – kaže Mirkica, koja nakon završnog rada i diplome ima i jednu sasvim posebnu želju.
– Jednom kad potpuno ovladam vještinom šivanja čipke, htjela bih osmisliti svoju autorsku kreaciju. Baš moju i kao takvu prepoznatljivu.