U moru dosadnih, nemaštovitih, pa i priglupih grafita po zadarskim fasadama, ovaj nam je privukao pozornost i izmamio osmjeh.
"Tu sam te prvi put poljubio" - napisao je nepoznati autor, prizvavši iz sjećanja taj čarobni trenutak, koji, ako se zbilja na ovom mjestu dogodio, vrijedi malo spreja na zidu zgrade (mada se stanari s tim ipak vjerojatno neće složiti).
Nadajmo se da će i "ona" skužiti grafit i da će se, možda opet, na tom istom mjestu poljubiti.
Samo će se vremešniji gradski frikovi sjetiti da je na tom mjestu 80-tih godina bila poznata štacija ispred kafića Time Out, gdje se visilo danju i noću, razgovaralo, družilo, gdje su momci upoznavali cure (i obrnuto), gdje su se pokazivale nove cvike, parkiralo sređeni automobil s perfektnim zvukom, slušalo dobru glazbu i pričalo o svemu i svačemu i to do kasno u noć (na užas tih istih susjeda iz obližnje stambene zgrade).
Padali su često baš na tom mjestu i prvi poljupci, ali davno je to bilo.
Prije nekoliko godina srušena je trošna kuća u Ulici Mihovila Pavlinovića, u kojoj je nekad bio kultni zadarski kafić „Time-out”.
Vlasnik kuće krenuo je u obnovu, ali je ubrzo shvatio da je zgrada u toliko lošem stanju, poglavito statički, da ju je bilo potrebno potpuno srušiti i podići iznova, što se i dogodilo.
Starog kafića je nestalo, ali došli su neki novi poljupci.
I to je dobro...