Tihana Lazović (30) nije samo lokalna, nego je i regionalna zvijezda. U svojim rukama ima dvije Zlatne Arene, nagradu žirija za najbolji film u kategoriji Un Certain Regard na filmskom festivalu u Cannesu 2015. za film “Zvizdan” i predstavljena je na svečanosti u Berlinu u sklopu projekta European Shooting Stars 2016., kojim se svake godine predstavljaju mlade europske glumačke nade. U sklopu European Shooting Starsa već su 2010. i 2011. bile predstavljene Marija Škaričić i Zrinka Cvitešić.
Publiku je još prije šest godina osvojila ulogom u filmu “Šuti”, kada je na Filmskom festivalu u Puli dobila priznanje za najbolju debitanticu. Uz ulogu u “Zvizdanu” Dalibora Matanića, 30-godišnja glumica iza sebe ima i glavnu ulogu u filmu “Aleksi”, redateljskom debiju Barbare Vekarić, te je trenutačno možemo gledati u domaćim serijama o kojima se najviše priča - Matanićevim “Novinama” i Tanovićevom “Uspjehu” (HBO), dok je “Posljednji Srbin u Hrvatskoj”, u kojem glumi negativku, dobio ponajbolje kritike.
S Daliborom Matanićem je snimala film u Italiji, što joj je drugi projekt snimljen ondje nakon filma “Just Like My Son” redateljice Costanze Quatriglio.
Dakle - snima mnogo i svugdje je: pjeva, pleše, jede, pije, u narodu bi se reklo - luduje. Pogledajte joj samo ažurni račun na Instagramu. Razgovor radimo upravo preko (svih!) mogućih internetskih servisa: Facebooka, WhatsAppa, Instagrama.
Duhovita je, kaže: “Molim vas, stavite neku lijepu fotografiju, uvijek ispadnem k’o budala jer me nije briga”. Odgovaram joj da ne luduje jer zaista izgleda fenomenalno. Fotografiranje dogovaramo u zadnji čas u Beogradu, pred njezin put za Šri Lanku, gdje je otišla na odmor nakon intenzivnog snimanja beogradske serije “Tajkun”, u kojoj igra glavnu ulogu, s velikim Draganom Bjelogrlićem.
Ja sam slobodnjak i idem tamo gdje me projekt odvede. U Beogradu sada na svakom kantunu srećeš filmsku ekipu i ima u tome nešto vrlo šarmantno. Iako još nisam sigurna je li ta hiperprodukcija dobra ili loša stvar, činjenica je da ima više posla. Izgleda kao da je film važan. I kultura općenito
“Čuj, ja sam ti slobodnjak i idem gdje me projekt odvede. Ima jedna zanimljiva stvar, a to je da se samo prošle godine u Beogradu snimilo dvadesetak serija. Još nisam sigurna je li ta hiperprodukcija dobra ili loša stvar, ali činjenica je da ima više posla. U Beogradu sada na svakom kantunu srećeš filmsku ekipu i ima u tome nešto vrlo šarmantno. Izgleda kao da je film važan. Kultura uopće”, komentira naša sugovornica fenomen velikog broja produkcija koje se događaju u susjedstvu, gdje ujedno igra i veliki broj njenih kolega iz Hrvatske.
O samom “Tajkunu” kaže: “U trendu su sad te krimi, triler drame po cijelome svijetu, pa se i regija nekako nameračila raditi u tom smjeru. Ja igram tajkunovu suprugu, konstantno anksioznu i tjeskobnu ženu. Tajkun je Dragan Bjelogrlić, divan glumac i još bolji partner. Puno smo se smijali na setu, što je meni najvažnije. Redatelj je Miša Terzić, zbog kojeg sam i prihvatila projekt”.
U trendu su sad te krimi, triler drame po cijelom svijetu, pa se i regija nekako nameračila raditi u tom smjeru. Tajkun u seriji je Dragan Bjelogrlić (na slici desno), divan glumac i još bolji partner. Puno smo se smijali na setu, što je meni najvažnije. Redatelj serije je Miša Terzić, zbog kojeg sam i prihvatila angažman na tom projektu
Naša je publika može gledati i u novoj sezoni serije “Novine” u režiji Dalibora Matanića, koja kreće na HRT-u početkom ožujka. Nakon snimanja diljem Hrvatske, glumačka ekipa iznimno uspješne HTV-ove dramske televizijske serije “Novine” nedavno se okupila u Art-kinu u Rijeci na svečanoj premijeri treće i ujedno posljednje sezone.
“Oh, obožavam treću sezonu. Mislim da će to biti najbolja sezona. Zanimljivo je kako mi u Beogradu prilaze ljudi, od kolega do prodavačice u trgovini, i hvale ‘Novine’. U Hrvatskoj to baš i nije slučaj. To je važna serija koja reflektira našu tužnu stvarnost. Ivica Đikić (op. a. scenarist serije) je tu kao neki prorok, jel’ se slažeš? Zapanjujuće je koliko stvari iz serije možemo usporediti sa zbiljom, a opet je scenarij čista fikcija. I ti likovi, koji su izmišljeni, a opet tako nekako poznati, jel’ da?”
U seriji glumi ravnopravno, rame uz rame s velikom Brankom Katić, koju pamtimo iz mnogih vrsnih filmova, a ponajviše iz “Mi nismo anđeli”. Sestrinski komentira njihov odnos: “Kao klinka u srednjoj školi pisala sam za jedan časopis i kratko sam čak vjerovala da bih mogla biti novinarka. Volim svoju Tenu Latinović, njezinu tvrdoglavost, ambicioznost, naivnost i nevinost. Slobodno mogu reći da je ona jedan od najčišćih likova u seriji. Branka? Obožavam ju. Kako ju opisati ? Ona je zbilja legenda. Ne znam postoji li danas, kod nas, mlađe generacije, nešto kao što je Branka Katić svom narodu. Zanimljivo je izaći s Brankom van. Nema kome ne izmami osmijeh na lice, konobarima, taksistima, prolaznicima... “.
Lazovićkina gluma prepoznata je i izvan stvarnih i imaginarnih granica ove regije i naše kulture. Njezina gluma kotira kao vrijedna i, dapače, poželjna i u susjednoj Italiji, a o iskustvu te igre i odnosu s talijanskim redateljima, kaže: “Gluma na stranom jeziku, jeziku koji ne prakticiraš, dosad je možda najhrabriji pothvat u mojoj karijeri. Ne znam ni danas kakva me to hrabrost napala da sam pristala otići na audiciju na kojoj sam razumjela svaku treću riječ, kimala glavom kao da sve razumijem, pa još i glumila s punim uvjerenjem. Italija jako voli ‘Zvizdana’ pa me na konto toga nekoliko redatelja kontaktiralo. Upravo sam u pregovorima za jedan dokumentarno-igrani film koji se snima u Firenci, Milanu, Rimu, ali i na našim prostorima. Opet se spremam na znoj i rastopljeni mozak koji se trudi shvatiti brbljave i brze talijanske redatelje koji mi pokušavaju dati uputu. Ali, gle, volim izazove. Drž’ fige!”.
U procesu nastanka ovog teksta pratim je na svim internetskim društvenim platformama kako ne bih propustio pitati je nešto važno, pa mi se tako na tren učinilo važnim baš sljedeće - kako vidi našu svekoliku potrebu za Instagram samoproizvodnjom, da to tako sročimo, ili Facebook samoproizvodnjom, ako želite. Lazović kao iz topa, kroz smijeh odgovara: “Znaš što ti ja mislim? Taj će se Instagram jedan dan samo ugasiti i svi će, uključujući i mene, ostati bez platforme koja nam tako lijepo pumpa ego. Nije to nužno loše, dapače, u određenoj mjeri i s malo ukusa jako je privlačno, ali kao u svemu i tu postoji nakaradna strana svega toga. Volim to što mogu reklamirati projekte i pohvaliti se nagradom ili trailerom za novi film, s obzirom na to da reklame za hrvatski film u Hrvatskoj gotovo i ne postoje. Dogodi se tako, na primjer, da ja na svojoj društvenoj mreži objavim da je film ‘Aleksi’ dobio nagradu u Australiji pa tek onda mediji objave vijest. I tako... Našlo bi se tu puno lijepih stvari, ali i onih manje lijepih, kao što su klinke od kojih 14 godina, koje gledaju retuširane lažne umjetne fotografije raznih ‘savršenih’ žena pa im to nekako kroji svijest o tome što je lijepo ili nije lijepo, ili što je važno, a što ne. Puno ljudi i zarađuje na Instagramu, i to ozbiljne honorare, ali pitam se što će ostati ako se jedan dan pritiskom na jedan veliki gumb sve te društvene mreže ugase?”.
Nedavna smrt dive jugoslavenskog filma Nede Arnerić, koju je nazvala “glumačkom majkom”, ostavio je trag na našoj sugovornici te o pokojnici kaže: “Ah, Neda. Jednostavna, topla, skromna, normalna, karizmatična, krhka. A tako velika. Znaš, kako je govorila: ‘Samo se nemoj sekirati. Ovaj posao daje, ali puno i uzima. Ne vrijedi. Ostani svoja i čuvaj se’. Ukratko, počašćena sam što sam imala priliku upoznati Nedu i družiti se s njom. Slika koju ću pamtiti do kraja života smo Neda i ja na terasi hotela u Orebiću, pijemo vino, smijemo se i pričamo o svemu, a najmanje o poslu. Premijera filma ‘Aleksi’ (op. a. Arnerić igra majku Lazovićkina lika) u Hrvatskoj je bila davno, pa je zanimljivo da film i dalje putuje. Evo, u drugom mjesecu čeka nas premijera u Kanadi. Film ima svoju publiku, ja dobivam mailove od ljudi iz raznih dijelova svijeta koji su pogledali film i imali potrebu napisati nešto i to je ono najljepše u ovom poslu. Ima već barem šesnaest nagrada i na to sam jako ponosna”.
Budući da puno kolega njezine generacije pokušava ostvariti glumačku karijeru u inozemstvu, pitam ju za praktičan savjet, ako takav postoji, međutim Lazović opovrgava moju pretpostavku: “Tu stvarno nema pravila. Netko može otići na audiciju u London bez ikakvog iskustva i dobiti ulogu, dok netko može imati zavidnu karijeru doma i nikad ne zaigrati u inozemnom projektu. To je individualno i ne postoji recept. Zvuči otrcano, ali svatko ima svoj put i intuiciju. Ja nikad nisam imala ambiciju kucati na vrata i odlaziti na tisuće audicija iz dana u dan. Prelijena sam za tu vrstu angažmana. Ali, imam i sreće da radim zaista dobre projekte koje biram. To je luksuz, toga sam svjesna i na tome sam zahvalna. Vani je to posve drugačije. Usudila bih se reći da je potpuno drugačiji posao. Postoje agenti, casting direktori, cijela vojska ljudi prije samog kontakta s redateljem. Mi smo mala zemlja i mala kinematografija i stvari su naprosto potpuno drugačije”.
Odnedavno je u fokusu glumičin privatni život, međutim, ona sama ne može vjerovati da je to nekome zanimljivo te autoironično dodaje: “Ma ja sam ti dosadna (smijeh). Nema tu materijala za sočno tabloidno štivo. Kad i izađe nešto, uglavnom je to prenošenje moje objave na Instagramu ili Facebooku. Voljela bih kad bi bili revniji oko nekih dostignuća, a manje oko toga s kim ručam, što večeram i jesam li na dijeti”.
S obzirom na to da sam ju onomad, dok je studirala na ADU, gledao i kako pjevački nastupa, zanimalo me je hoćemo li imati šanse uskoro je opet poslušati, razvija li taj dio svog izvođačkog habitusa? Lazović opet kroz smijeh odgovara: “Eh, davno je to bilo kad sam pjevala. Ne, zasad nemam ni vremena ni inspiracije za moj muzički put, ali sigurna sam da će doći vrijeme kad ću se vratiti glazbi, ozbiljno i predano. Danas svatko pjeva i svira. Kao što sam spomenula i kod glume, i na našoj muzičkoj sceni vlada sveopća dosada i beskarakternost. Fali nam malo više Maja Posavec”.