Priča o mladenačkoj ljubavi dvoje Zadrana isprepletena s pričom o ljubavi prema košarci dobila svoj nastavak!

Kad smo zadnji put sreli Zadranina Juru Karamarka, kazao nam je kako se nada da će jednog dana moći živjeti od prodaje svojih knjiga. Sada, nakon deset godina pisanja, 14 odbijenica od izdavačkih kuća i raznih knjižara te 13 naslova, njegova se nada i ostvarila. No, on je danas drugi čovjek. U međuvremenu je dodatno sazrio i postavio si nove životne ciljeve. Pisanja se, vjerujemo, nikad neće odreći.

"Huligan Pero", "Padobran", "Grafičar", "Genova", "Kradljivci snova", "Zara" samo su neke od knjiga ovog 33-godišnjaka.

Baš je prije nekoliko dana izdao knjigu "Zara 2", nastavak romana "Zara" koji je zaludio knjigoljupce diljem Hrvatske. Prvi dio ovog romana pročitan je 13 tisuća puta! Tako je priča o mladenačkoj ljubavi dvoje Zadrana koja je isprepletena s pričom o ljubavi prema košarci dobila svoj nastavak.

– Mjesecima razmišljam o knjizi koju planiram napisati, stalno je vrtim u glavi, pravim male skice i zapisujem radnju, mislim o likovima, napišem početak i kraj i kad-tad dogodi se onaj "klik" kad cijelu knjigu imam u glavi. Tada obitelji kažem da me ne diraju par dana, sjednem za kompjutor i sve što mi je u glavi, srcu i na duši ispišem – govori nam Jure i počne objašnjavati kako je uopće nastao prvi dio "Zare".

Onaj "klik" o kojem je prethodno govorio dogodio mu se u hramu košarke, kultnoj dvorani Jazine. Dogovorio se s poznatim Zadraninom Branimirom Kamberom za sastanak u Jazinama, no on se nije pojavio, a Jure mu je danas do neba zahvalan jer je upravo čekajući njega dobio ideju za "Zaru", prvo njegovo djelo čija tematika nije namijenjena isključivo navijačima.

Kako sad to, vjerojatno se pitate, i koje navijače uopće spominjemo?

Pa Jure se prvi put susreo s pisanjem 2005. godine, kad je pokrenuo blog "Posljednji trzaj", koji se bavio temama i problematikom navijača. Njegove je objave tada čitalo više od deset tisuća ljudi dnevno, a sve je postove odlučio sumirati u istoimenoj knjizi koja je izašla 2009. godine. U međuvremenu je nastala i knjiga "Posljednja generacija s istoka", gdje je zabilježio sva sjećanja s utakmica koje su se igrale u dvorani Jazine.

Nizali su se postovi, objave i knjige, a onda je pred sebe još jedanput odlučio postaviti novi cilj.

– Kazao sam sebi: "Ajde se usudi i testiraj se! Vidi jesi li sposoban napisati neku fikciju." Svi tekstovi koje sam tada pisao bili su autobiografski, 2012. godina bila je prekretnica za mene jer sam krenuo u nepoznatu sferu. Sudeći prema čitateljima, dobro da sam to učinio – smješka se Jure, koji je te godine napisao "Grafičara", svoj prvi roman koji je bio čista fikcija. Komentari čitatelja veselili su ga jer je dobivao samo pohvale.

– "Grafičar" je postao jako popularan među navijačkom populacijom i ljudi su tražili još! Nakon dvije godine objavljena je "Genova", nastavak "Grafičara", također s navijačkom tematikom – kaže Jure, koji se nakon objave prvog romana s obitelji odselio u Irsku. Tamo je živio tri godine i napisao još jednu knjigu – "Kradljivce snova".

A onda... Onda je na red došla "Zara", njegov dosad najprodavaniji roman.

– Tada se dogodio taj nezaboravni sastanak u Jazinama kad moj sugovornik nije došao. Odlučio sam se malo poigrati likovima, njihovom sudbinom i životima. Želio sam napisati nešto totalno neočekivano od mene i u ljudima pobuditi osjećaj tuge – prisjeća se Jure, dodajući kako je tada bio svjestan da će knjiga kod njegovih sugrađana vjerojatno naići na otpor jer, prvo, to nije njegova uobičajena tematika pisanja i, drugo, želio je u ljudima pobuditi tužne osjećaje.

Prvi rukopis tada je podijelio s desetak prijatelja kojima uvijek prvima na čitanje daje svoje tekstove, a oni nisu mogli skriti svoje oduševljenje.

– Nakon svih mojih knjiga i godina pisanja, onog trena kad sam u "Zari" napisao "kraj" pomislio sam "Wow, ovo je totalno drugačije od mene". Taj trenutak bio je iskorak u mojem životu – govori Jure, koji je paralelno s prvim dijelom romana "Zara" pisao i roman "Padobran", a u njemu nije bilo nimalo navijačke tematike, nego se priča plela oko života jedne bankarice. Obje knjige izašle su na Jurin rođendan, 30. siječnja prošle godine.

Iako je u početku mislio da će ga čitati njegova dosadašnja navijačka publika, "Zara" je odjeknula u svim slojevima društva, a tada uopće nije bio planiran njezin nastavak, koji će svoju pravu premijeru doživjeti 15. studenog na zagrebačkom Interliberu.

– Nastavak mi nije bio ni u mislima. Napisana je tako da je teško nastaviti tu priču, pisana je filmski. S takvom je radnjom teško napisati drugi dio, jer ono što ljudi očekuju teško je izvući iz takvoga kraja. Ljudi uvijek žele bajku i sretan kraj, ali mi živimo u realnom svijetu, koji je brutalan i surov i nimalo ne nalikuje na bajku – govori nam Jure o drugom nastavku popularnog romana kojim se nije htio pokoriti publici i napisati ono što oni očekuju, nego skroz suprotno.

Knjiga "Zara 2" odvija se nekoliko godina kasnije, kad mladenački par iz prve knjige već ima 11-godišnju djecu.
"Nastavak priče nam donosi neke starije, zrelije i ostvarene ljude koji su bili uvjereni da su emocije iz njihove prošlosti tamo i ostale. Bili su u krivu...", stoji na naslovnici novog romana, a Jure nam nije htio otkriti previše detalja kako čitateljima ne bi pokvario iznenađenje.

"Zaru 2" napisao je u nekoliko dana, točnije u četiri dana i tri noći, smršavio je par kilograma, popio nekoliko litara kave i otišao u krajnost. Kaže da mu je u toj krajnosti adrenalin najjači, ali ne isključuje mogućnost da mu se u budućnosti njegovo ekspresno pisanje knjiga ne pretvori u dugometražno.

"Zara" je napisana prvenstveno za lokalnu publiku, no kako su se knjiški blogeri i razni influenceri dokopali njegova romana, potražnja za njom narasla je puno iznad lokalne publike. Nedavno je potpisao i ugovor s velikom knjižarom, a "Zara" je prvi put ugledala svjetlo izloga. Jure nam kaže kako je tada sjeo u bus i otišao u Zagreb vidjeti je li to istina.

– Tog trenutka kad sam ugledao svoju knjigu u izlogu, cijeli stvaralački život izvrtio mi se pred očima. Kada sam počeo pisati, nitko nije vjerovao u to, bio sam predmet sprdnje svakog kafića, svi su mi govorili da sam lud, ali nisam odustajao i dobro da nisam, jer danas ne bih bio to što jesam – iskren je Jure, koji nam priznaje da mu se sada smrkne kad vidi svoj prvi roman.

– Kad sada vidim svoj prvi roman, uhvatim se za glavu i kažem "ajme". Mislim da to nisam dobro napisao, ali to je normalno. Tijekom godina i više napisanih knjiga učiš, ispravljaš pogreške i rasteš. Drago mi je što moji čitatelji to trpe – govori nam Jure, koji se polako, ali sigurno odmiče od navijačke tematike.

U pripremi su mu čak četiri romana, a ni u jednom od njih nema ni trunka navijačke tematike. Jure nam govori kako će biti napisani za žene. Objašnjava nam i zbog čega se odmiče od te teme. Kaže kako su se neki ljudi znali jako uvrijediti zbog njegova pisanja i osobnih stavova, pa bi ga vrijeđali, ali mu i uživo prigovarali. Bilo je i neugodnih trenutaka, govorili su mu "tko je on da se usuđuje pisati o košarci i nogometu i zarađivati na račun navijača", a takav život nije nikada želio niti zamišljao. S godinama je polako sazrio, a sport ga sve manje zanima.

– Imam 33 godine i nemam više snage svakom klincu od 16 godina koji me želi polomiti zbog njihovih stavova "Tko si ti da pišeš?!" objašnjavati da samo živim svoju strast – govori Jure, čija se publika puno promijenila, a to se dogodilo upravo zbog knjiških influencera i blogera koji su sa svojim pratiteljima podijelili njihove kritike o "Zari".

Jure s nestrpljenjem očekuje premijeru "Zare 2", a u budućnosti će nastaviti raditi na sebi, educirati se, prenositi svoja znanja i, naravno, pisati knjige. Iznimno mu je drago što je u svojim naumima bio i ostao ustrajan i što nikada nije odustao od njih, jer bi onda, rekao nam je, odustao od sebe...

Pisac i ugostitelj
Jure se, osim pisanjem, bavi ugostiteljstvom, odnosnom vođenjem ugostiteljskih objekata i marketingom. Govori nam kako je, dok je živio u Irskoj, naučio puno toga vezanog uz ugostiteljstvo. A kakav bi to Jure bio kad sve svoje znanje ne bi pretočio u knjigu. Tako je nastala i knjiga "352 dana u lokalu", koja ugostiteljima služi kako bi povećali broj posjetitelja i u konačnici promet svojeg objekta. U knjizi je u 87 točaka opisao sve metode kojima se on služi kad poboljšava rad nekog kafića, od marketinških metoda, alata za motivaciju osoblja, tehnika zadržavanja i dobivanja novih gostiju do vođenja društvenih mreža. Jure je pokrenuo i svoj YouTube kanal za ugostitelje, gdje ga prati više od 1600 vlasnika kafića i restorana.

Huligan Pero 1, 2 i 3
Kad je zemlju potresla vijest da je skupina huligana napala Rakitića i njegovu obitelj na Ugljanu, Jure je odlučio napisati status Huligana Pere. Govori nam kako je svaki čovjek tada percipirao navijače kao huligane, a on je na Facebooku napisao status o Huliganu Peri, imaginarnom liku koji je navijač, a za kojeg cijelo društvo, automatski čim je navijač, misli i da je delinkvent i huligan.
Pero je u jedno popodne postao viralan na internetu jer ga je prenio poznati portal. Na temu Huligana Pere napisao je nekoliko stotina priča, a dnevno je njegove priče čitalo više od 11 tisuća ljudi. Danas je Huligan Pero uobličen u knjigu, i to ne jednu, nego tri!